Novinarske poltronke: Ljubav za lidera DPS-a nema granica

Piše: Ivan Milošević

Da novinaru umiju da budu poltroni nad poltronima nije neka novost, ali i poltrone nad poltronima danas je po poltronizmu prevazišla kolumnistkinja viđenog DPS portala. Prepala se ona za sudbinu lidera DPS-a i žali kako ga napadaju mediji iz Srbije, pa eto nje da ga prigrli na grudi, utješi i kaže da nije to ništa i da ima ko njega da štiti. Nema šta da brine kada je ona tu i njeno oštro poltronsko pero da zaštiti njenog vrlog predsjednika od medijskih i ostalih napada iz Srbije.

Iako zamjera što se mediji u ovim novogodišnjim i prazničnim danima bave liderom DPS-a i savjetuje da bi ljepše bilo da se svi malo više posvetimo porodici i lijepim životnim stvarima, odbrambena ženska linija lidera DPS-a izgleda da ovih dana nije ništa drugo radila nego čitala štampu iz Srbije. Valja i nju da pitamo ima li ona koga bližeg sa kojim će da provede ove dane, a ne da po vazdan prelistava srbijansku štampu?

-Tako su prekjuče i juče tri srpska medija za svoje glavne političke teme izabrali da “analiziraju” Đukanovića, crnogorsku istoriju i njegov uticaj (u pet tačaka) na odnose između Crne Gore i Srbije, ispoljavajući, naročito u jučerašnjim tekstovima opsjednutost i neskrivenu mržnju prema crnogorskom predsjedniku, optužujući ga da je glavni krivac za loše odnose između dvije države, piše ona.

Izgleda da je pisac ova tri redka toliko zaljubljena u svoga lidera i predsjednika, pa od toga ne vidi ono što svi vide. Pa, ko je nego njen branjenik zaslužan za nikad gore odnose Srbije i Crne Gore? Ko, bre, ovdje vlada, neki Marsovci ili njen obožavani predsjednik? Ko je, pobogu, priznao dio teritorije Srbije, kao dijelom teritorije druge države? Je li to uradio predsjednik planete Jupiter ili glavom i bradom njen zavodljivi predsjednik i neprikosnoveni vladar naših sudbina i života? Šta se pobogu ona čudi što je neko zaključio nešto što se vidi i iz satelita, ali ne i iz ljubavnog novinarsko-poltronskog zagrljaja novinarske dame i njenog predsjedničkog zavodnika? I gdje je tu, majke ti, mržnja? I analiza dječaka i djevojčica u vrtiću došla bi do sličnih zaključaka i kakve sa tim veze ima bilo kakva mržnja?

-Beogradskim medijima se, eto, i u vrijeme novogodišnjih praznika priviđaju Crna Gora i Milo Đukanović, drže ih budnim i na okupu zajedno sa mentorima koji ne prestaju da podmazuju staru mašineriju usmjerenu protiv naše države. O tome svjedoče laži, priviđenja i konstrukcije u ovim i sličnim tekstovima objavljenim proteklih dva dana u dijelu srpskih medija, koji spadaju u domen patologije i ne zaslužuju nikakav odgovor i tretman – osim medicinski, izmeditirala je novinarska poltronska dama i saopštila nešto što stvarno spada u domen medicinskog tretmana.

Nijesam toliko pažljivo čitao ovih dana srbijansku štampu, bilo je i pametnijih stvari da se urade od toga, ali kritike lidera DPS-a nazivati patologijom i medicinskim slučajem, mogu samo oni koji su već išli kod stručnjaka iz te oblasti. Ne znam šta bilo kojem novinaru, pa možda i onom dobro plaćenom, treba da se ovoliko intimizira sa medijskim temama? Čak mislim da to od ove naše dame od poltronskog pera niko nije ni tražio, nego čudo je kada te DPS obuzme od glave do pete, a posebno kada na tebe snažan utisak ostavi lider DPS-a. Tu onda nema mjere ni zdravog razuma i ukusa i sve se pretvori u borbu sa srbijanskim vjetrenjačama od kojih se ne vidi ni ono što vam je pred nosom.

Sve je to žalosno da žalosnije ne može biti, ali nije ništa neobično za novinarsku profesiju. Odavno je u njoj malo novinara sa sopstvenim stavom koji žele da ga brane u skladu sa profesijom i etikom, a previše je onih koji preko tekstova dolaze do materijalnih udobnosti i uredničkih funkcija. Od toga najmanje koristi imaju baš novinari, a ukoliko nešto u tome ima dobroga onda je to što mladi koji žele da budu novinari na licu mjesta mogu da vide šta novinarstvo i šta novinar nije. A to je sjajno i za desetku pokazala kolumnistkinja viđenog i zadrtog DPS portala!