Novo nemoguće

Piše: Nikola Malović

Neka svako kaže po duši: da li je prije godinu i kvarat mogao da vjeruje kako će prizemljiti avio-kompanije, usidriti brodove-kruzere, zatvoriti i gradove i države, i svima kao šakom – maskama zapušiti i usta i nozdrve?

U gornjoj rečenici kanda nedostaje subjekt.

Ko nam je to, danu, stavio maske preko usta, plasirao 2020+1 medijskih eksera u glavu i zabio vakcine u kolektivnu mišku?

Pa, oni.

O tome ko su oni napisane su knjige, pune teorije koju praksa vremena u kome živimo izmješta sasvim iz domena zavjere.

Grupa mala, vragom odabrana, te ne samo stoga prebogata, zaista želi da Velikim resetom ukine normalnost, uvede abnormalnost, proglasi je novom normalnošću, te povlačeći zaduženi svijet za konope na čijim se krajevima nalaze milijarde vratova, mnoge ekonomski podavi, otruje ultimativnim injekcijama, te ubere duše kao kajmak.

Sklon sam da postavim ovo pitanje: ako je prije godinu i kvarat bilo nemoguće povjerovati da će poslovanja širom svijeta stati, da će milionski gradovi biti u lokdaunu zbog nevidljivog neprijatelja, da će čak i revakcinisani predstavljati prijetnju, što je to još što se može dogoditi a da sada izgleda potpuno nemoguće? Kao što je godina 2020. izgledala nemogućom iz rakursa ljeta 2019?

Pazimo…

U vremenu u kome se sve što ekonomski mrda vuče za rukav da i ono pređe na poslovanje onlajn – da li je moguće da Gugl zabaguje fatalno?   To zvuči sasvim nemoguće!

Ali je moguće. Globalistička elita ionako ima nezavisnu mrežu političke i poslovne komunikacije. Krajem 2020. milioni su ljudi osjetili što se događa kad tehnologija zakaže: 14. je decembra van funkcije širom svijeta tokom 50 minuta ostao pristup džimejl nalozima, Jutjubu i još nekim Gugl uslugama. Portal „Just the News“ prenio je informaciju da se 15. decembra i Pentagon o jadu zabavio (navodno su čak tri izvora iz Ministarstva odbrane potvrdila „hitno isključivanje interne komunikacione mreže“), što može da bude patka, ali i drugo ime za vježbu, nalik onoj uoči kovid-pandemije: Događaj 201, tj. Event 201 Pandemic Exercise.

Hoće se reći kako se već sada vide obrisi novog nemogućeg, kada bi život bez interneta ali i bez električne energije tokom dužeg vremenskog perioda postao nova normalnost takođe. Potpisnik ovog teksta proveo je minule dvije sedmice u po svemu oglednim restrikcijama, na koje uticaj nije imao ni poteštat od obalne komunitadi. Umjesto da predsjednik opštine lupi šakom o sto, dok je napolju još uvijek bila baba Marta, on je slao zamolnice nekoj po svoj prilici nadnacionalnoj elektro-ekspozituri, da hiljade Zalivljana ipak ne ostavlja bez struje. Uzalud, naravno. U političkoj geografiji koja je koliko juče „promijenila vlast“.

Žedni, dakle, nefiltrirane istine, da li bismo svi željeli da živimo u mraku spram koga je ogledna godina 2020. bila samo uvod, tj. okidač globalnog Velikog reseta? Digitalna pandemija planirana je da zasjeni kovid-pandemiju. Osnivač i predsjednik Ekonomskog foruma u Davosu, meštar Klaus Švab, kazao je kako „svi, iako znamo, ne obraćamo pažnju, na zastrašujući scenario od sveopšteg sajber napada koji bi mogao potpuno da obustavi snabdijevanje strujom“.

Molim?

Njemački list „Der Tagesspiegel“ objavio je prošlog mjeseca tekst pod naslovom „Da li Kovid-19 ugrožava snabdijevanje strujom“? Kad neko osmisli plan, čak i da je pun motivskih rupa, kao što je priča o pandemiji od koje umire 1% nevakcinisanog stanovništva, taj dobro zna da scenario može da predvidi i manjak operatera koji bi se brinuli o zdravstvenom, školskom, internetskom i elektrosistemu.

Jedno zlo prođe, evo ga dva nova gdje dolaze. Svijet će se uskoro suočiti s padom investicija u fosilna goriva, ne zato što će potražnja pasti, naprotiv, već zato što je to dio agende globalista i jedna od tačaka Velikog reseta. Ideološko protivljenje, ponajprije Bajdenove administracije, učiniće da cijene energenata skoče u nebesa, čime će razvoj zemalja koje nisu u početku svojih ekonomskih istorija kolonizovale i muzle druge – biti onemogućen. Pod krinkom brige za planetu Zemlju, događa se na naše oči preraspodjela svjetskog bogatstva klimatskom politikom koja nema veze s proklamovanom, s ekološkom. Davoski Veliki reset predviđa ne samo dodatni porez na svako lično vozilo koje će do 2030. nastaviti da proizvodi ugljen-dioksid, već i porez na tzv. karbonski otisak svake države, a zapravo konc-teritorije pod različitim oblikom ekonomske okupacije.

U Manifestu Velikog buđenja Aleksandar Dugin nudi drugačije tumačenje davoskog scenarija po kome, morbidnom šalom kaže li se, „ćete mnogi da pomrete, ali ćemo mnogi i da preživimo“. Ruski plavoslavni mislilac i geopolitički analitičar vidi da se pokret Velikog buđenja dogodio, premda za sada nema oslonac u bilo kakvoj ideologiji.

S jedne strane imamo demonizovane globaliste koji otvoreno dokazuju da su kao vrsta sve manje homo sapiensi, a više transhumanisti koji šurujući s tehnologijom žele da prkose Bogu time što će, makar u klaudu, živjeti vječno. Mi, pristalice Velikog buđenja pak, ne znamo još uvijek u ovom istorijskom trenutku kako se možemo bez ikakvih resursa suprotstaviti globalnoj eliti osim što znamo da nam se plan o zatiranju našeg sjemena ne dopada ič.

U zlatnom djelu Krstaški ratovi u očima Arapa (Laguna), Amin je Maluf između ostalog dokazao kako se u mnogo čemu superiornija civilizacija može držati pokorenom i konstantno klati, samo ako je podijeljena između sebe. Uzdignemo li fokus, vidimo kako su se globalisti sve vrijeme držali recepta, pa je tako okupirana Zapadna Evropa suprotstavljena Rusiji i Kini,  muslimani hrišćanima, crnci bijelcima, ideološke žene strejt muškarcima… Veliko buđenje kao odgovor na Veliki reset, po Duginu, mora da prevaziđe klopku neke od političkih ideologija mahom nastalih na Zapadu. Platformu za Veliko buđenje treba tražiti u drugim civilizacijama, ne u simbolično kaže li se zapadnoj rijeci iz koje je već isprano sve zlato.

Ruska civilizacija i njeno imperijalno buđenje moglo bi, po Duginu, da postane stožer univerzalnog ustanka protiv liberalnih globalističkih elita. Ruski geopolitičar pretpostavlja ono što je danas nemoguće, obnovu carstva, no ako bi to novo nemoguće niklo u borbi protiv šačice umno degenerisanih no prebogatih staraca kojima vrag pridržava u javnosti oba fiziološka sfinktera – tada bi se projavilo i carstvo kinesko, i persijsko, i arapsko, tursko, latinoameričko, afričko, evropsko… tada bi mogla da na novim osnovama počne era novih carstava što bi se međusobno uvažavala jer bi to postao Novi politički zavjet.

Svi da opstanemo, niko da ne fasuje. Ako nas na Planeti bude i 50 milijardi, okej, niko da ne jede mesa osim za najveće vjerske praznike, a mimo toga samo ionako preukusno povrće. To bi bio humani Veliki reset, a ne da se – idejom Bila Gejtsa – vakcinisani hrane do skorog konca nečim što se zove sintetičko meso i raste do oblika šnicle na policama s vještačkom svjetlošću.

Veliko buđenje podrazumijeva da razumijemo koncept po kome smo svi u nacionalnim konc-logorima. Svaki će nam posad kopi-pejst režim nauditi sjemenu što ga nosimo između butina. I skratiće budućnost imena našego, i koda.

I sad: ili će Veliko buđenje uspjeti, ili će nam Veliki reset doći glave.  Nihil tertium est. Nema trećeg rješenja.

(Izvor: Pečat)