Bez jezika nema identiteta jer smo mi bića Logosa

Nekoliko desetina učenika prvog razreda Gimnazije u Novom Pazaru dolaze na časove, ali ne sarađuju sa predavačima, ne daju odgovore na pitanja profesorima nego samo ćute. Razlog ćutanja je to što profesori govore na srpskom i postavljaju pitnja na srpskom, a djeca bi htjela nastavu da slušaju na bosanskom jeziku.

Nije baš jasno po čemu su tačno prepoznali da profesori ne govore na bosanskom kada je riječ o jednom jeziku. Ako se uzme u obzir i to da ti učenici žive u zemlji u kojoj se govori ekavica kojom se i sami služe, oni čak nemaju osnovu ni da se pozivaju na različitost koja postoji u nariječjima jezika, što se događa u Bosni, Hrvatskoj i Crnoj Gori.

U osnovi savremenog srpskog jezika nalazi se štokavski dijalekat. Hrvati su se pak služili štokavskim, kajkavskim i čakavskim, pa da bi napravili jedinstven književni jezik oni preuzimaju štokavicu kao osnovu svog književnog jezika. Dakle, sa lingvističke tačke gledišta Srbi i Hrvati govore istim jezikom. Sporazum je postignut na Bečkom kongresu 1950. godine.

Trend nazivanja različitim imenima, a ta imena se kontinuirano umnožavaju, jednog istog jezika je odraz krize identiteta onih koji donose nova imena.

Bez jezika nema identiteta jer smo mi bića Logosa i zbog toga je Novopazarcima toliko važno da srpski jezik nazovu drugačijim imenom. Ako čovjek stanuje u jeziku, kao što misle njemački filozofi Hajdeger i Gadamer, onda se može reći da Novopazarci ne žele da stanuju tamo gdje stanuju, u srpskom jeziku i Srbiji. Ali pošto tu stanuju, sve što mogu da učine je da preimenuju svoje stanište. Taj jezik koji traže je biće bez korijena.

Zapadnim silama odgovara razjedinjenost naroda na balkanu, jer ako bi bili jedinstveni imali bismo više šanse da odlučujemo o sebi, a njima odgovara da oni odlučuju o nama, da nas pljačkaju i raspoažu našom zemljom. Ono što nas povezuje, uprkos vjerskom i nekim drugim razlikama, jeste isti jezik. E to je most koji nam sada gađa NATO, organizacija provjereno vješta za rušenje mostova svake vrste. Granatu baciti u centar našeg bića, u jezik. To je ono što neće da razumiju svi oni koji konstantno lijepe nova imena srpskom jeziku.

Zapravo, oni to razumiju, ali se prilagođavaju novom trendu jer ne žele da budu na direktnoj meti ,,Oluje“ i munjevitih ,,Bljesaka“, koje stvara politička Klima Zapada.

Kad je ,,Oluja“ jaka, često budu polomljena velika drveća sa jakim korijenom zbog toga što su čvrsta i nedovoljno fleksibilna, dakle pružaju otpor. Uputno je prisjetiti se Andersenove bajke ,,Veliki Hrast“. Zbog toga je u ovim olujnim vremenima sve češći slučaj odricanja svog korijena. ,,Pametnije“ je biti puzavica, ukras, cvijeće, cvijeće pred okupatorskim tenkovima.

Tu se ne radi o Geteovom cvijeću. On je htio Evropu u kojoj će svaki cvijet mirisati svojim mirisom, a to znači da će svaka kultura bujati i imati pravo na svoju jedinstvenost. Današnja EU nije nikakva bašta u kojoj cvjeta raznovrsno cvijeće, nego poligon na kome treba da svene svaki cvijet koji miriše svojim mirisom. Zbog toga sada napadaju naš miris, jezik i kulturu, jer im je glavni cilj da ubiju biće ovog naroda, njegovu istoriju i slobodarski duh.

Tužbe protiv direktora Gimnazije

Esad Džudžević, koji je na čelu Bošnjačkog nacionalnog vijeća rekao je: ,,Apsolutno podržavam zahteve učenika. Oni traže samo da se poštuje zakon i volja njihovih roditelja“.

Prije početka školske godine ovo vijeće je među roditeljima sprovelo anketu o tome da li žele da im se djeca školuju na bosanskom jeziku, na šta je većina roditelja odgovorila potvrdno, a poslee toga vijeće je posle jednodnevnih seminara nastavnicima podijelilo sertifikate da mogu da drže časove na tom jeziku.

Kao jednog od glavnih krivaca za nepoštovanje samovolje roditelja BNV vidi direktora Gimnazije Zorana Milosavljevića protiv koga, kao i protiv još nekih nastavnika Novopazarskih osnovnih škola podnesene su krivične prijave zbog ,,zloupotrebe službenog položaja“. Krivične prijave protiv pomenutog Direktora podnijelo je i nekoliko desetina roditelja.

Napadnuti Milosavljević je rekao da nastava na tom jeziku može da se organizuje samo po nalozima i propisima Ministarstva prosvjete, kao i da je za takvu nastavu potrebno obaviti organizacione aktivnosti koje podrazumijevaju da postoje propisani nastavni planovi i programi. Bez navedenih uslova sve je protivzakonita improvizacija.

Povodom ovog slučaja, oglasio se i ministar prosvjete Tomislav Jovanović rekavši da je nedopustivo da se srpski jezik u Srbiji tretira kao strani.