Nuhodžić uhapsio Mitropolita

Piše: Bećir Vuković

Šta je to što je svojstveno ljudskim životinjama (i kakva sve divljaštva rade), prije nego što postanu civilizovani, pitanje koje je ostavio Kant. Koliko znamo, pitanje još uvijek traži odgovor. U odgovoru, i strah bi već jednom morao umiješati prste. Od onog svakodnevnog koji nam održava razne kondicije, pa do Straha Božjeg.

Živjeli smo u apsolutnom ateizmu, živimo u vrijeme vraćanja vjeri, i opet živimo u vrijeme gonjenja Hristove crkve.

Uvijek sam imao utisak da se ljudi hvale ateizmom. Kao da na neki pobjednički način kaže – ja sam ateista. Progovori li tada još nešto iz čovjeka. Progovori li (životinjski) nagon. Da li je Kant mislio i na ateiste kad je govorio o ljudskim životinjama, dodatno je pitanje. Ideološke ubice, komunističke i nacističke, dolaze tek poslije Kanta.

Jedan teolog pitao se kako djeluje ateista koji, okvirno, pripada nekoj drugoj religiji. Ateizam nije vezan samo za hrišćane. Kakvog su profila ateisti islama ili budizma. Znamo kakva čemer ateistička prokulja sa hrišćanske strane. Ni neteizam ne poznaje preprani filozofski ateizam. Ni agnosticima se ne vjeruju da su sasvim ateisti. Na kraju, postoji li musliman – ateista.

Da li se ljudska životinja, u vrijeme korona pošasti, makar korak približila  Rasinovoj definiciji:“Plašim se Boga, dragi moj Abnere, i nemam drugih strahova.“

Nije potpuna definicija ateizma – Bog ne postoji. Prava definicija ateizma glasi: Bog ne postoji, Bog je zao, Bog je ravnodušan. U sklopu ove definicije, sve je dozvoljeno. Ona može da okupi ateiste koji dolaze sa svih strana.

Kavav je, recimo, ateizam ministra policije Nuhodžića. Ne provjeravamo da li  je Nuhodžić ateista, nego samo pitamo I, pitamo zato što policija hapsi Mitropolita Amfilohija. I, pitamo, zato što nije logično, da se hapsi takva ličnost, a da se zaobilazi ministr policije.

Logika kaže da se ministar policije morao pitati u vezi hapšenja Mitropolita Amfilohija. Nije, valjda, da je naređenje izdao predsjednik države, ili predsjednik vlade. U svakom slučaju, da ne bi nagađali, morali bi znati, ko je naredio hapšenje Mitropolita Amfilohija.

Sa druge strane, nelogično zvuči da je nalog za hapšenje izdao onaj, koji je samo dan prije hapšenja (u nekoj idiotskoj anketi), proglašen najpopularnijom političkom ličnošću. Međutim, logično je da se popularnost nekome ne sviđa. Onda je i logično da se udari na najvišu adresu – na Mitropilita – kako bi se ta najmještena – lažna popularnost – skresala do nogu. Bilo kako bilo, logično je i da se klanovi sistema na sve načine bore između sebe, pa dokle doakaju.

Čelnici ove vlasti, uglavnom, izjašnjavaju se kao ateisti, pa, prema tome, pretpostavljamo da je i ministar policije ateista. A, ako nije, zašto bi to i krio. Doduše, nismo ga ni vidjeli u molitvenom zanosu. Isto tako, što se tiče najpoznatijih političara u Crnoj Gori, znamo ko je vjerujući, a ko nije.

Ipak, niko ne vjeruje da se Nuhodžić sam upustitio u avanturu hapšenja jednog od najpriznatijih velikodostojnika Pravoslavlja. Kažemo – upustio u avanturu. Ali, šta, ako je Nuhodžić vjernik. To je onda za nijansu druga priča, i nimalo avanturistička. Ni laička. Sve dok sam ne kaže o čemu se radi, logično je – Nuhodžić je uhapsio Mitropolita.

Sve u svemu, jasno je da ministar policije Mevludin Nuhodžić, ne bi smio, što kažu, na svoju ruku, hapsiti Mitropolita Amfilohija, ali, po istoj logici, ne možemo ga tek tako ni isključiti iz sistema – koji hapsi Mitropilita.

Poznata je definicija da staljinizam nije vezan samo za jednu ličnost – Staljina. Na primer, užas – kolektivizacije – sproveo bi i njegov veliki protivnik Trocki, piše Plehanov. Što će reći da je staljinizam – sistem.

Riječju, ako služimo logici, onda i mi živimo u nekom sistemu ma kako ga zvali. A, važna karika toga sistema jeste, bez sumnje, ministar policije Nuhodžić. Dodatni problem jeste što je ministar musliman (sada već sasvim nevažno ateista ili vjerujući), koji mora da ima veze sa hapšenjem pravoslavnog mitropolita.

Šta smo htjeli reći. Ni u ovakvom sistemu, ministar policije Mevludin Nuhodžić, nije čovjek od slame.