O. Darko Đogo: Konačna sudbina i konačni smisao srpskog naroda je zajednički i nikakav drugačiji
Riječi velikih predaka sabrane u izložbu „Tako su govorili naši preci“ Srpskog nacinalnog savjeta Crne Gore svjedok su srpskog bića Crne Gore i najbolja odbrana od onih koji krivotvore zavjetne misli i djela ovih velikana, istaknuto je na otvaranju ove izložbe u fočanskom Muzeju Stare Hercegovine.
Otvaranju izložbe prisustvovao je i profesor Bogoslovskog fakulteta u Foči o. Darko Đogo, koji je aktivnim učešćem i besjedama na litijama dao važan doprinos borbi Srba u Crnoj Gori za svetinje i očuvanje identiteta.
O. Darko Đogo kaže da su Srbi nažalost došli u priliku da na neke najelemenatrnije stvari, koje su neoborive i zapisane u istoriji, moraju da podsjećaju s jedne strane druge, koji osporavaju i zaboravili su zajedničke pretke, a u izvjesnom smislu i sami sebe na to da je Srpstvo u Crnoj Gori ne nešto što je pridodato kao neka vrsta naknadnog začina, nego nešto što jeste suština istorijskog trajanja i bića Crne Gore.
Za ljude iz Srpskog nacionalnog savjeta istakao je da nastoje da, izvan trenutnih političkih kombinatorika i prilika koje nisu nikad naročito lijepe, koje su uglavnom teške, a ponekad podnošljive, kroz dvije decenije marginalizovanja i progona srpskog identiteta u Crnoj Gori, budu ti koji će podsjećati Srbe da priča nije gotova i da će srpstvo opstati i ostati.
„S druge strane podsjećaju i one druge, koji možda ne žele da se sjete sopstvenog porijekla i sopstvenog identiteta, da se od porijekla i identiteta ne može pobjeći. Ova izložba, njihova izdanja, sjajna i velika, su trajni garant da će srpska priča nastaviti da kazuje, ne samo u Crnoj Gori, da nas sve podsjeća, kada govorimo o otadžbini, da nemamo nikakvog prava da Crnu Goru izdvojimo iz tog pojma“, istakao je Đogo.
On je za izložbu rekao da je nastavak njegoševske perspektive poimanja srpskog jedinstva u godini u kojoj srpski narod slavi 170 godina od upokojenja velikog vladike, i da izložba podsjeća da je Njegoš u isto vrijeme plod i korijen neugasivog srpstva Crne Gore.
Za dalju borbu Srba u Crnoj Gori da očuvaju svoj identitet, Đogo smatra da neće biti laka ni jednostavna.
„Mi smo kao narod, generalno gledano, skloni da smatramo da postoje konačne pobjede i završeni zadaci. Sve što je vrijedno u životu zahtijeva neprekidnu žrtvu i one Njegoševe riječi o tome da se bez muke pjesma ne ispjeva i sablja ne iskova, to je nešto što će nastaviti da bude naša sudbina, ne samo u Crnoj Gori. Nikad ne treba da zaboravimo da je konačna sudbina i konačni smisao srpskog naroda zajednički i nikakav drugačiji“, poručio je Đogo.
Stari(ji) su, što su prenosili, govorili — mlađima,
A da se ne zaboravi,
„Kojoj ovci svoje runo smeta,
Onđe nije ni ovce ni runa.“
Uz još (po)neku Njegoševu godišnjicu,
(prvobitni gr(IJ)eH)
Kon(op)ac, realno nam, više u prostorno protežućem nego u vremenski određenom smislu,
«konačna sudbina» (ili) zvuči poznato kao «konačno rješenje»,
(onomad)
#
serpentine…
magarac je životinja koja pri penjanju uz brdo poštuje određeni nagib
austrijski inženjeri su to znali i koristili, trasirali su put puštajući magarca napred
na 9.0
https://www.youtube.com/watch?v=P2qxMF3newU
#
I za (da)nas je to višestruko i višeznačno dobar primer.
U široj i užoj. Slici.
Moja baba, pa ti vidi.