O Dostojevskom u praksi, i o jednom dobrom Albancu

piše: prof. dr Dragan Koprivica

F. M. Dostojevski davno je izrekao onu svoju čuvenu misao: “Ljepota će spasiti svijet.”

A pod pojmom ljepota sigurno je imao u vidu prvenstveno ljepotu duše i dobrotu običnih ljudi.

Najnoviji primjer ljudskosti ima nekolika detalja za pamćenje: desio se u Kosovskoj Mitrovici, i to u Bošnjačkoj mahali, u kojoj je neki čestiti Albanac pronašao telefon jedne mještanke, Srpkinje, vidio na njemu srpski nacionalni simbol, uspio preko poziva da pronađe vlasnicu i preda mobilni.

Tako je dobri i pošteni momak Xhavit Beqiri nehotično razoružao sve ekstreme, i održao lekciju iz ljudskosti svima onima, koji zavađaju narode.

Svojim ljudskim gestom, dalekim od svake nesloge i sukoba među nacijama i vjerama, naišao je na odobravanje i kod mnogih Srba…

Pa je za cio ovaj slučaj prigodan stih iz jedne pjesme: “I šta ćemo sad?”

Neka je više onih poput tebe, Xhavit..!

Djeluješ kao da si izašao pravo iz književno-moralnog zakonika Marka Miljanova: “Primjeri čojstva i junaštva”..!

Svojim malim/velikim gestom razoružao si sve one koji mrze ljude druge vjere i nacije, odakle god dolazili…

Aferim, dobri čovječe..!

A da ništa nije slučajno najbolji dokaz je što je Marko Miljanov u svom opusu poseban pijetet iskazao prema – Arbanasima..!

Svijet je tako mali, a tako veliki…