O. Gojko Perović: Za vlast je neko čas heroj, čas zločinac; hoće da crkve izdaju kao sportske dvorane

Gost emisije Otvoreni studio Radio Bara protekle subote bio je rektor Cetinjske bogoslovije, protojerej-stavrofor i paroh cetinjski Srpske pravoslavne crkve, Gojko Perović.

U emisiji je govorio o aktuelnoj problematici koju je izazvao Zakon o slobodi vjeroispovijesti, usvojen u Skupštini Crne Gore krajem decembra.

Kakvi su Vaši stavovi kada je riječ o registraciji. Da li bi vjerske organizacije trebalo da se registruju i svoje poslovanje uvedu u pravni sistem države?

O. Perović: Naravno, ali donijet je Zakon, u, prema našem mišljenju, neregularnim uslovima. Donosi se novi Zakon, a stari iz 1977. godine kaže u jednoj svojoj odredbi “da sve vjerske organizacije i crkve koje se osnivaju ili ukidaju svoj rad, treba da se registruju”. Ta odredba se, tvrdim, do 2019. godine, ne odnosi na tradicionalne vjerske zajednice. Da je to tako, govori činjenica da se ni rimokatolička, ni islamska zajednica nijesu registrovale prije 2010. godine. Do tada to nikome nije padalo na pamet.

Ali, su se, ipak, registrovale?

O. Perović: Jesu, na političku inicijativu Vlade, bez zakonskog osnova. Dakle, nijesu imale zakonsku obavezu, ali su one to, iz nekih svojih interesa, prihvatile. Mi, iz Pravoslavne crkve, nijesmo našli za shodno da radimo nešto što, mislimo, da nije Zakonom propisano.

To piše i u novom Zakonu,tvrde pravni stručnjaci, koji je skladu sa međunarodnim propisima, da vjerske organizacije ne moraju da se registruju, ali ukoliko se ne registruju, ne mogu obavljati privredne djelatnosti, niti, dakle, učestvovati u pravnom prometu. Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori, prodaje, kupuje, zaključuje ugovore?

O. Perović: To je novina koju ovaj Zakon nameće. Zna se što su tradicionalne, a što novoformirane vjerske zajednice. Mi ne želimo da se povinujemo tako nakaradnoj odredbi koja princip registracije dovodi na nivo konstitutivnosti-ti postojiš od onda, od kada si se registrovao. Mi hoćemo da se sve svede na nivo evidencije, koji je poznata civilizacijska tekovina i koja postoji u državama u okruženju.

Ali, to znači da nemate svojstvo pravnog lica. Zašto izbjegavate nešto što bi Vam olakšalo postojanje i funkcionisanje, odnosno bez tog svojstva, ne možete obavljati sve ove pomenute poslove? Ne može crkva u tom smislu biti izuzeta. Objasnite kako ćete sada graditi hotele, apartmane, plaćati obaveze?

O. Perović: Mi jesmo pravno lice, mi normalno živimo, kupujemo, prodajemo… Mi, dakle, hoćemo da budemo prepoznati kao pravno lice, mi to jesmo svih ovih decenija unazad. Pravoslavna crkva ima svoje službenike kojima se uplaćuje penziono i zdravstveno osiguranje, mi smo pravno prepoznati, plaćamo vodu, struju, imamo svoj PIB, sa nama se vrši pravni i ekonomski saobraćaj u ovoj državi, i prije ovog Zakona. Nijesmo pali sa Marsa. To što prethodni Zakon nije predviđao registraciju, to nije naš problem. Ovo što novi Zakon predviđa da nas registruje, nas koji ovdje postojimo stotinama godina, da pravno postojimo tek od momenta registracije, je politička igra. Tražimo evidenciju, a ne registraciju. Nijedan Zakon o slobodi vjeroispovijesti u okruženju nije donijet, a da je u sebi sadržao imovinsko-pravne odredbe. Ovo je jedini takav Zakon u Evropi.

Ima li, po Vama, još spornih članova novog Zakona?

O. Perović: Ima, posebno je interesantno pitanje korišćenja i upotrebe hramova u budućnosti. U Zakonu stoji prilično neodređena odredba po kojoj će neki državni organ, ne zna se koji i po kojoj proceduri, kada se riješi imovinsko pitanje, kako je to država zamislila, procijeniti kako će se hramovi dalje upotrebljavati i ko će njima raspolagati. Iz Vlade ponavljaju da nam niko neće dirati imovinu, da ćemo ostati tu, ali u vremenu koje ona propiše. Kao da Sportska dvorana odredi-od dva do četiri će je koristiti odbojkaši, od četiri do šest košarkaši. Mi ne znamo koji organ odlučuje, kome će pripasti hramovi. Ne postoji norma koja garantuje da bi državni organ bio dužan da obezbjedi crkvi nastavak korišćenja, niti da hram zaštiti od, eventualne prenamjene. To je pravna neizvjesnost, a tek ko bi mogao da nam garantuje da će ova Vlada, koja nam to obećava, biti u narednom periodu Vlada, jer idu izbori. Treba li da se molimo Bogu da ostanu na vlasti i narednih pedeset godina, kako bi ispunili ono što nam sada obećavaju.

Da se osvrnemo i na politički dio cijele ove priče. Vi tvrdite da vaši protesti nijesu politički, a znamo da je gotovo cijela opozicija stala iza njih. Da li već sama ta činjenica Vašim skupovima daje političku obojenost?

O. Perović: Politika je u temeljima cijele priče, ali ne željom crkve, nego je država donijela Zakon, koji je predložila Vlada, a usvojila skupštinska većina. Ova problematika se ne može riješiti dugačije nego politički, sa Ustavnim sudom ili bez njega. Moramo se vratiti u parlament, gdje će biti izglasan bolji Zakon od ovoga. Cijelo vrijeme se radi o političkom pitanju. Tema nije stranačka i ideološka, već isključivo, građanska i pravna. Mi, kao građani ove zemlje, kao institucija koja djeluje i hoće da djeluje u skladu sa Zakonom ove zemlje, bunimo se što ovo poltičko pitanje nije riješeno na dobar način. Priključili su nam se članovi opozicije, ali ima i pristalica vladajuće partije. Mi se ovih dana sastajemo i sa predstavnicima Vlade, opozicije i građanskog sektora, jer crkva hoće da čuje sve sugestije, da bismo došli do rješenja. Crkva ne želi da se bavi strančarenjem i ne radimo protiv države, već na njenu dobrobit.

Da li SPC poštuje državni suverenitet Crne Gore?

O. Perović: Naravno, to je suvišno pitanje.

Vi ste više puta na Vašim skupovima kazali “da je crkva noseći činilac državotvorne kulture”. Ako je Crna Gora nezavisna država, koju, kako kažete, priznajete, kako Srpska pravoslavna crkva može biti nosilac njene državotvorne kulture?

O. Perović: Zato što je SPC nosilac državotvorne kulture poslednjih nekoliko vjekova. Nemojte me pitati kako, kad su vladari Crne Gore bili mitropoliti vjekovima. Ja na to nijesam uticao, niti crkva. To je po nuždi bilo tako i prve institucije novovjekovne Crne Gore, jer postoji i Stara Crna Gora, institucija parlamentarizma i prve obrise sudskih ustanova, dobijala je blagodareći mitropolitima cetinjskim. Mitropolija cetinjska, prije 1918. godine, doživljavana je u potpunosti kao jedna od svetosavskih episkopskih stolica. Tako o njoj govori Sveti Petar Cetinjski, tako o njoj govori knjaz i kralj Nikola, pa predsjednik Vlade Lazar Tomanović, 1910. godine na Svečanoj Skupštini povodom proglašenja kraljevine Crne Gore: “Cetinjska mitropolija je jedina preostala neugašena svetosavska stolica, od onih koje je osnovao Sveti Sava”. Dakle, crkva u Crnoj Gori, zvala se ona autokefalna ili ne, a piše čak, da je bila autokefalna, i ona se doživljava kao svetosavska, kao ostatak one crkve koja se u istoriji zove Srpska crkva-Pećka patrijaršija. A, kada danas kažemo da nosimo kulturu, uz pravoslavnu crkvu, koja je to dominantno, mogu da tvrdim da je takav državotvorni nosilac kulture, ovdje na primorju, i katolička crkva, pa jednim dijelom i Islam. Dakle, svi oni koji postoje prije nego što su formirane institucije novovjekovne države. Kada to govorimo i tvrdimo, ne govorimo ništa protiv države, nego iznosimo notorne činjenice.

Kakav je Vaš stav prema Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, jer i njeni predstavnici se pozivaju na to da na ovom prostoru postoje vjekovima?

O. Perović: Oni ne postoje vjekovima, već od 2000. godine, kada su se registrovali u nadležnoj jedinici MUP-a. Oni su organizacija građana koju ne želim da omalovažavam, jer su jednako građani kao mi, ali oni nijesu crkva. Moj stav, Gojka Perovića, je stav moskovskog i carigradskog patrijarha, kao i stav svih pomjesnih crkava. Kao što je za međunarodno priznanje države Crne Gore bila potrebna saglasnost Ujedinjenih nacija i podizanje zastave pred zgradom u Njujorku, tako nije dovoljno da neko sam za sebe napiše : “Mi smo Crnogorska pravoslavna crkva”. Potrebno je da je druge crkve priznaju kao takvu, što se u slučaju ove organizacije, nije desilo.

Da li mislite da se to nikada neće desiti?

O. Perović: Mislim da se u crkvi sve dešava po kanonima, jer ovaj put kojim je krenula ta grupa građana, nije ispravan. Oni mogu da djeluju, štampaju knjige, drže svoje skupove i ja im ne bih uskratio to pravo, čak ni to da stiču svoju imovinu (podigli su i nekoliko objekata za koje tvrde da su hramovi), ali pitanje Pravoslavne crkve u Crnoj Gori je pitanje jednog viševjekovng kontinuiteta. Svaka ozbiljna država mora da ima senzibilitet prema nečemu što traje vjekovima.

Da li Vam je poznato da državni Zakon Srbije o vjerskim zajednicama, iz 2006. godine, priznaje pravni subjektivitet i kontinuitet SPC tek od 1836. godine?

O. Perović: Ne znam za to. Nije na državi da priznaje kontinuitet nekoj crkvi ili vjerskoj zajednici, već država mora da prizna faktičko stanje, ono koje sada postoji. To je pitanje istorije i međusobnog prepoznavanja crkava.

Da se vratimo na pitanje o politizaciji crkve, ne samo u ovim aktuelnim dešavanjima. Utisak je da je Srpska pravoslavna crkva, ako nije grubo rečeno, iskompromitovana u tom smislu, stavovima i ponašanjem najviših svojih predstavnika, te je stvorena odbojnost prema njoj dijela javnosti. Tu prvenstveno mislim na ratna dešavanja na prostoru bivše Jugoslavije, kada je Srpska pravoslavna crkva podržavala politiku Slobodana Miloševića, četnički pokret, ratne zločince, odlikovala Šešelja, a na loženju badnjaka na Cetinju pojavio se i Arkan. Da li je to neprimjereno crkvi, istinskoj vjeri i duhovnosti?

O. Perović: Ja mislim da su to tumačenja nekih istorijskih događaja od strane vlasti. Sve to što ste nabrojali, ova vlast, koja i sada vlada, je podržavala. Crkva se ponijela zaštitnički prema dijelu naroda koji je živio u Hrvatskoj i BiH, a koji je tokom II svjetskog rata preživio nevjerovatna stradanja. U jednom momentu je izgledalo da će se sve to ponoviti i da će taj narod ostati sam i bez zaštite, prepušten na milost i nemiloist. Recimo, u Hrvatskoj, nova vlast je donijela Ustav iz kojeg je izbrisan srpski narod kao konstitutivan, što je bio u dotadašnjoj socijalističkoj republici. Nije mi jasno kako je moguće da je jednom dijelu naroda odbojna crkva. Arkan je sa svojim vojnim formacijama prešao granicu Crne Gore i to mu je dozvolila vlast, ne da se zadrži jedan sat, već danima. Nije mogao boraviti u državi Crnoj Gori bez blagoslova vlasti.

To, ipak, ne amnestira Mitropoliju i gospodina Amfilohija koji su na vjerskom obredu ugostili ličnost tog profila…

O. Perović: Mi nikome ne zabranjujemo da dođe na Badnji dan u manastir ili ispred manastira. Toga dana su svi dobro došli. U ovoj državi sada vlada ideologija po kojoj je Stjepan Mesić proglašen za počasnog građanina Podgorice. Za mene on nije, ni manji, ni veći zločinac od Radovana Karadžića ili Vojislava Šešelja, jer je taj gospodin u hrvatskom Saboru rekao: “Moja dužnost je obavljena- Jugoslavije više nema”. On je počasni građanin Podgorice, a neko ko je stao na stranu protiv toga, on je ratni zločinac. Crkva ne može da se snađe u tim driblinzima vlasti, koje su u jednom trenutku za Karadžića, Šešelja i Arkana, a onda su protiv njih. Mi smo se ponašali principijelno-osuđujemo sve ratne zločine, crkva je pokušala kako je znala i umjela, jer mi nemamo ni Vocjku, ni policiju, da zaštiti svoj narod. Ne mogu da tvrdim da smo se u tome baš najbolje snašli.

Čak su mediji prenosili da su se pojedini ratni zločinci krili i bili dočekivani u hramovima SPC u Crnoj Gori?

O. Perović: To je jednako vjerodostojno kao kada bismo rekli da su se krili u Skupštini Crne Gore. To bi trebalo dokazati.

Vjera se, prije svega, doživljava kao istinska ljubav prema Bogu, pravoslavnoj braći, ali i svim ostalim nacijama i vjerama. Duhovnicima priliči mir i pozivanje na toleranciju, a ne nikako militantni i agresivni stavovi. Zato je Vaša poruka o kojoj smo govorili na početku, o pomirenju, izazvala simpatije. Što Vas je rukovodilo da to izjavite?

O. Perović: To je apsolutno dužnost svakog crkvenog lica-da poziva na mir, ljubav i pomirenje. Kada sam ja pozvao na pomirenje, nijesam to izgovorio radi neke politiičke procjene da bi to trebalo da kažem. Otelo mi se iz srca,da tako kažem, jer ne treba nama crkva, ni srpska, ni crnogorska, ako braća neće živjeti zajedno. Međutim, vladajća partija je na svojim kongresima, tokom 2019. godine, ponavljala da će obnoviti autokefalnu crkvu, kako bi zaokružila crnogorski identitet, i time krši Ustav, jer su država i crkva odvojene. Mi, Crnogorci imamo državu koja traje, sa prekidima, već od Vojislavljevića do danas, dakle, hiljadu godina. Ako neko ima identitet, onda smo to mi. Mislim da su građanska država i sekularna vlast, dužne da čuvaju već postojeći identitet građana, a ne da ga one formiraju i zaokružuju.

Kada ste pozvali pravoslavnu braću na pomirenje, rekli ste da ih “na sukobe huškaju velike države”. Na koje ste države mislili?

O. Perović: Neka to ostane tajna, mada mislim da svi građani koji ovo slušaju ili čitaju, pretpostavljaju na koga sam mislio. Tu ne treba velika filozofija. Mi smo poligon za nadmetanje moći velikih sila i kada oni procijene neki interes, onda se primjenjuju dmokratske i pravne norme. Kada procijene da je njihov interes suprotan, onda zažmure i tolerišu i kršenje prava i demokratskih načela. Prioritet je da ostanemo jedinstveni, bez obzira na interese velikih sila, koji se ovdje ukrštaju i koje hoće da nas zavade. Nas je malo i ne treba da se dijelimo. Možemo različito da gledamo na neke procese, ali vraćam se na početak , postoji Ustav, postoje zakoni ove zemlje, kojih, kada bi se držali, ne bi bilo potrebe da na ulici iziskujemo svoja prava.

S obzirom da je Mitroplija pristala na pregovore o novom Zakonu sa predstavnicima Vlade, da li će litije prestati, i da li razgovori imaju svrhe, ako Vi želite stavljanje Zakona van snage, A Vlada tvrdi da to neće učiniti?

O. Perović: Litije će prestati onoga dana kada na snagu stupi novi Zakon ili Zakon o izmjenama i dopunama ovog, nedavno donešenog.

Znači, litije će trajati tokom cijelog pregovaračkog procesa?

O. Perović: Da, a o dužini trajanja litija ne odlučujemo mi. Imali smo sastanak u Vladi prije mjesec, ministri i svi episkopi SPC u Crnoj Gori su sjeli za sto. Razgovor je trajao pet sati, mislim da tada nije ostalo ništa nejasno. Premijer je predložio da razgovori budu nastavljeni na ekspertskom nivou, ali od tada je prošlo, do zakazivanja novog sastanka, tridesetak dana. Nijemo zadovoljni tom dinamikom. Želimo da dobijemo Zakon kojim ćemo svi biti zadovoljni.

Bez obzira na tok i ishod pregovora, da li će litije ostati mirne i dostojanstvene kao do sada?

O. Perović: S obzirom da ih vodi crkva, mogu da obećam da će biti tako. Niko nikog do sada nije ni nogom zgazio. Tako će biti i ubuduće.