O Gulivereeee, sjaši s „konja“ više!

Piše: dr Momčilo D. Pejović

U onom svekolikom (opšte)narodnom metežu i smutnji političkoj „stručna“ lica iz državnih unutrašnjih službi (pre)poznaše u njemu perspektivnog i talentovanog svenarodnog „jahača“ u budućoj Crnoj Gori! Sa ulice ga izvukoše i popeše na tek prispjela „dorata“, mlada i tek osedlana!? A, bijaše i on mlađan, (po)visok, ljepuškast momak, što bi rekli dobar materijal – sirovina za obradu!

Zna(lo) se od prije, a ko bi mogao to i biti sem njega – Gulivera, nešto kasnije od „milošte“ (na)zvanog „dvometrica“ Nokov(a)?! Jedno vrijeme, dugo su se oni „rvali“ i takmičili u „jahanju“!? Naravno da mlađi i visočiji, podučen vještinama „političkim“ nadvlada svoga „učitelja – profesora“, koji će se nešto kasnije (ne)voljno potalaušiti i spremno uvući u „ladovinu“ dobivši nacionalnu mirovinu, a ostavljajući „jahaće konje“!

Kako tada (za)sjede u već pripremljeno mu „sedlo“ tako „narodu crnogorskom“ osta(de) do današnjih dana, na burno i režirano oduševljenje i „zadovoljstvo“ velikog broja građana! I ne skida se, niti se kani, sa već ostarelog „dorata“!? Oslača(lo) mu „sedlo“, ma i „dorat“ iako su i jedan i drugi (o)starili jedanak! Sada posebno, kada je malo poodmakao sa godinama i kada su sijede vlasi počele uveliko da se ne mogu sakrivati, a naočale postale obavezan dekor – „alat“ za čitanje.

Gotovo da su za ove tri decenije jahanja „dorat“ i njegov „jahač“ srasli i kao da se ne mogu nikako rasta(vi)ti!? Čudno jeste, pa se zapitati moramo: A zar se sedlo na „konju“ nije izlizalo ili odrlo od trodecenijskog i danonoćnog „jahanja“ i trljanja zadnjicom?! Pa valjda je spremno za „zamjenu“?! A dosta je i duralo – izdrža(va)lo! U nekim „demokratskim“ i humanijim državama „konje“ mijenjaju često, a bogme i „jahače“ čim ne postižu dobre rezultate ili naprave kakav skandal i aferu! U „državi“ Crnoj Gori, referendumskoj ili Lajčakovoj, nezavisnoj, uspravnoj i NATO-vskoj i „konji i jahači“ se ne mijenjaju, do iznemoglosti ostaju ili dok ne odapnu odnosno medicina (p)ostane nemoćna!

Tokom (pre)dugog „jahanja“, nekad kasom a ponekad u galopu, Guliver – „dvometrica“ kao vješt i nezamjenjiv „jahač“ bio je „primoran“ da mijenja „položaj“ sjeđenja na njegovom „konju vrancu“! Ponekad bi sjedio na njegovim širokim sapima, a nekad bio za vratom čvrsto se držeći za bujnu „doratovu“ grivu! Najviše vremena provodio bi u „sedlu“, jer mu je tu bilo najudobnije, najsigurnije i najprofitabilnije za povremeno bavljenje biznisom, kada bi rijetko „iskakao“ iz sedla, ali uvijek sa jednom nogom „zakačen“ za uzengijju!

„Stručne“ službe „države“ Crne Gore (po)brinule su se da njihov mladi i talentovani „jahač“ dobije dodatno visoko „obrazovanje“, koje se uči samo u praksi kod prekaljenih profesionalaca kao pojedinaca! Učio je teški „zanat“ vrijedno, savjetovano pamtio brzo, vješto savladavao zadato gradivo, izgovor slova „r“, jezičke prepreke, političke nedoumice i stranačke zavrzlame i prečice, isprazne demagoške govore! Samo nije pokazivao interesovanje za strane jezike i korišćenje računara! Naravno, nije se libio da mijenja svoja mišljenja ili političke stavove, koje je tokom vremena odbacivao češće nego zmija košuljicu, a sve zarad svojih političkih ostvarenja i „drža(v)nih“ ciljeva!? Političke su mu metamorfoze išle od ruke, bile omiljene i sastavni dio njegovog ličnog „programa“ i djelovanja, „vizije“ za napredovanje u državničkoj karijeri i ka daljem opstanku na vlasti odnosno u „sedlu“,  sa kojim je gotovo srastao tokom tri decenije neumornog i danonoćnog „jahanja“ svoga još ne lipsalog „dorata“!

Ni malo „ne žali“ Guliver – „dvometrica“ za izgubljenih 30 godina najslađeg i najlepšeg života, jer je dao svome narodu – građanima sve što je  stekao sopstvenim i poštenim radom, pa zato oni žive sa standardom koji je visok i ispod je (ev)ropskog prosijeka! Ali je na drugoj strani sebi i svome potomstvu obezbijedio bolji život i mnogo udobnije uslove za nekolike generacije unaprijed! O Gulivereeee, sjaši  s „konja“ – više!

Naravno, ovo je kratak nastavak za moj (o)davno objavljeni tekst „Guliver na konju“, a koji je „neophodan“ za razumijevanje „čuda“ koja su u trodecenijskog jahačkoj vladavini sedmostrukog premijera, nesmjenjivog stranačkog lidera i „predsjednika svih građana“ postala svakodnevica u „najljepšem kavezu (zatvoru) na svijetu“!?

Pročitajte JOŠ:

Zemlja čuda!