Obraz je preči

Piše: Batrić Babović

Najvažniji slogan u novijoj političkoj istoriji nosi baš ovo ime. Nastao je ne tako davno, a u istoriju otišao i odavno i nedavno. Odavno- jer se mnogo puta „poginulo“ za više ciljeve i nacionalne interese koje nose vitalnosti nacionalnog bića, a nedavno- zbog iznevjerenog, prodatog i preprodatog tridesetog avgusta, kad su zapadni diplomatski korisnici proizvedene energije (koja je interakcija narodnog nezadovoljstva i oholosti „bivše“ crnogorske vlasti) odlučili da prekreče i recikliraju miloizam kao jedini mogući i zakonopravni način življenja.

Na ovako postavljene temelje crnogorske političke biti, u djelo se sprovodi relativizacija minulih vremena i spornih političkih odluka. Ili bolje rečeno, u čemu se po ključnim spoljnopolitičkim odrednicama razlikuju 41. i sve naredne crnogorske Vlade? Možda će jednog dana u udžbenike biti unesene riječi jednog od crnogorskih premijera da je protiv priznanja lažne države bilo više od 85 % građana Crne Gore. Još je sigurnije da će sve to biti opravdano i potkrijepljeno kontinuitetima trovladine politike od njegove izjave do današnjeg dana i prikazano kao relativizacija istorije i duhovno samorastakanje jednog autohtonog naroda na istorijskoj zemlji, koja je istočnik njegove duhovnosti i crkvenosti. Sve što je omerta sa boljševizmom radila, započela i uradila danas nastavljaju zapadni kursisti sa vodećih položaja tri nivoa vlasti, kako u Podgorici tako i u Beogradu. A beogradski ugao je najbolje opisao rođeni Ulcinjanin u svojim štivima „Briselski sporazum “ i “ Vašingtonski sporazum“. Jedinstveni zaključak može da glasi kako sve politike u Crnoj Gori i Srbiji liče jedna na drugu. A ono najpreče iz naslova odavno je bačeno pod noge !