Obznana
1 min read
Piše: Marko S. Marković
O Nebo plavo, jedno ti ištem,
molim te, reci, Božijem rabu…
Da l’ i vi gore, pamtite, znate?
Sto srpskih glava, za jednog Švabu!?
Vredi li jedan nemački ‘lebac,
kao sto srpskih, naraslih, vrelih?
Miriše l’ jedna jabuka švapska,
kao sto naših, budimki zrelih?
Dajte mi dokaz, bar jedno slovo!
U jednoj knjizi, il’ svetskoj veri
da vredi jedno nemačko dete,
kao sto srpskih sinova, kćeri?
Al’ ja sam Srbin, ja imam dušu.
I volim decu, ma čija bila!
Ali, zar vredi jedan Hans, Albert,
za sto Dušana, Petra, Gavrila?
Ko nas je tako jeftino dao?
Čiji to beše proračun, mera?
Sto jurišnika vojvode Stepe-
za Švabu koji pobeže s Cera?
O Nebo plavo, jedno ti ištem,
molim te, reci, Božijem rabu…
Da l’ i vi gore, pamtite, znate?
Sto srpskih glava, za jednog Švabu!?
