Oče nebeski, bole li te rane sina svoga

Od Boga otpali duh zaželjaše

da opet pristupi prestolu Višnjega,

ne zarad topline od prisutstva Božijeg

već zbog puke radoznalosti,

da ispita tajne Božije,

srcu ljubećem Boga jasne i otkrivene,

a Luciferu zbog njegove bogoprotivne volje

zauvijek zatvorene i sakrivene;

Lucifer: Oče Presvijetli, Koga nekad mogadoh sozercavat

dok bijah mlad, ljubeći i vedar,

ali otkad izabrah da sebe sozercavam,

u Tebe gledat više ne mogoh,

dok ljubljah, luče svjetlosti Tvoje prianjahu u zenice moje,

srce mi se od miline rastakaše,

pjesmu arhangela i angela uvijek prvi započinjaše;

Tako sve bijaše dok ljubav prema Tebi

ne zamjenih Ljubavlju prema prestolu Tvome,

da, uostalom možda sam od kad znam za sebe

samo i presto Tvoj volio,

kome nijesam odolio,

zbog čega me drug Tvoj Mihailo

s neba na zemlju oborio;

Nego dosta, neću više o tome zboriti

ne dođoh po Tvoju milost, ta oprost ja neću

vezah cijeloga sebe maštom i idejom,

da presto Tvoj zaboraviti nikad neću,

vrhovne vlasti treba volja moja

svako stvorenje, makar slomljene volje

naučilo bi da poslušnost meni od svega je najbolje;

Radoznalost puka muči moje biće,

ne radi znanja i istine, no prosto zaželjeh znati

šta onih pet rana na tijelu Hrista Tvoga znače,

bole li i Tebe Oče Nadnebesni rane Sina

ili su kao i za mene uzrok da ispijem mnogo dobrog vina;

Otac Nebeski: O odvratni, od svake moje slave

izopšteni angele pali,

kako da pitaš o ranama Sina Moga Vozljubljenoga,

koje pretrpe zarad od Mene otpalog ljudskog roda

koji neposlušanjem Meni tebi svoju dušu proda;

Istinu i znanje ne dajem tebi lukavom i zlom

koji se odvrati od Mene na putu tvom,

zato ove riječi o ranama Sina Vozljubljenoga

upućujem ljudima pokajanja tvrdoga,

oni će samo znati da uspomenu na ove rane

pamćenjem u srcu drže,

jer jedino tim pamćenjem

tebe i tvoje demone moći će da prže;

Prva rana, na dlanu desne ruke Isusove

jeste vapaj i bol za prevratnost i izdajstvo

Izrailja mog,

ta sveštedra desnica Sina Moga Jedinca

koliko darova nisposla na Izrailja

tog gordog i sebičnog mezimca,

ne ostade vjeran Meni, Mome hramu u Jerusalimu

već posluša tvoju zlu volju

i pokloni se idolima u Vetilju;

Druga rana, na lijevoj ruci Sina Moga

jesu tuga i bol za Judu Iskariotskoga,

koliko samo truda Isus na zemlji ka njemu pokaza

pokazujući mu da zna šta ovaj smjera da učini,

izdajstvom blagodatnu svjetlost apostolstva pogasi

eh da tim svoju dušu od ognja nebeskog ne ugasi;

Treća rana, na stopalu desne noge svete

uvijek spremne s lijevom da na mjesto boli brzo dolete,

to je rana posebna i bolna, od nje bol je snažan

ne samo za Mene već i za Crkvu,

tu Nevjestu Hrista Moga, za koju On postrada

sve do groba svoga,

Ova rana dakle, odnosi se na episkopa Rima

beščašćem svojim on osude na sebe od hrišćanskog svijeta prima;

Prosto bilo to što hoćaše prvijem po časti se zvati

ali ne i to što brata prestade bratom nazivati,

napojen tvojim vinom prevashodstva, tom đavoljom hranom,

on sam sebe hrani prevarom i obmanom,

uzdiže svoj presto visoko gore

ne samo da ostala bratska potire dolje,

već i Vaseljenske sabore metnu pod svoje odore;

Četvrta je rana, ta što se vidi na drugoj nozi Sina i Boga

zbog Kosova polja velikoga,

bol od rane sa tog divnog polja

nije zbog hiljada smrti vojnika srpstva vascijeloga,

nego zbog Branković Vuka

što Kosovski zavjet sa Mnom izda i obruka;

Peta pak je rana, pod udarom koplja u rebro Sina Moga

bol za Crnom Gorom, za djelom djece njene

koja se odriču Svetog Save,

a time Sina, Svetoga Duha i Mene,

predadoše Kosovski božur teroristima u ruke

u svojoj istoriji Crna Gora ne viđe više sramote i bruke;

a vlastodržci, došavši svi iz zapadnog šinjela

požuriše da srpskom narodu skroje genocidna odijela;

Bol pet rana težak je, skoro nepodnošljiv

da Sin nije uradio ono zbog čega vijek ovaj biva podnošljiv;

zasija svjetlost u tami groba,

evo Sin ide, đavo vezan osta

a ad se sav sruši i stropošta;

likuje Crkva, milo srpstvo veseli se i slavi

Dečani, Ostrog, Gračanica

Vaskrsloga Hrista Boga javi!

Autor je jeromonah dr Vladimir Palibrk, sabrat manastira Ostroga.