Odgovor građanske Budve

Piše: prof. dr Dragan Koprivica

Da se Crna Gora budi, i da joj se vlast Đukanovića smučila, to se vidi na svakom koraku. Posebno jer se istorija sa muljanjem režimskih Trojanskih konja, ovoga puta u ulozi Crnogorske u Budvi, ponavlja, ali ne uz iste efekte. Policijski kordoni i prebijanje građana ispali su baš “fina reklama” za ionako opustošeni turizam Crne Gore. Zato će turisti vjerovatno tek sad navaliti u još većem broju u metropolu turizma, da bar za uspomenu fotografišu scene nasilja nad mirnim građanima.

Crna Gora više nije ono što je bila, i bilo bi dobro da to shvate i vlasnici vlasti još ovo do izbora kad će katastrofalno izgubiti. Tim prije što sad imamo grotesknu predstavu na repertoaru Budva Teatra: na otvorenoj političkoj sceni režim reprizira zakulisne radnje. Ali su te reprize toliko puta već viđene da izazivaju indignaciju svakog poštenog građanina Crne Gore.

Đukanović se više ne može osiono istresati na građanima uz krađu državnih para i izbora, jer dolazi novo vrijeme. A Marko Carević se vratio na posao, i u tom svijetlom činu postoji i pošten i profesionalno odgovoran gest jednog policajca u obezbjeđenju zgrade Opštine. On je kazao da će “ulazak u službene prostorije biti dozvoljen svima zaposlenima.”. Dakle, u Budvi ništa još nije gotovo.
Već poznati nikšićki scenario preletača, kod kojih se samo mijenja ime i prezime, u Budvi teško prolazi.

Duvaju novi demokratski vjetrovi koji bi mogli oduvati DPS i osionog vladara, sjevernokorejskog dvojnika. Koji je živote uništio svima nama koji nijesmo htjeli saviti kičmu, pa plaćamo tokom posljednje dvije i po decenije na svim poljima.
Organizovanje policijskog desanta na Budvu naprosto je nezamislivo, prostačko i primitivno, van evropskog imidža zemlje, tobož-kandidata za EU. Autoru ovog teksta iskreno je žao svih policajaca, koji zbog kore hljeba moraju prihvatati naredbe OKG (Organizovane kriminalne grupe) DPS-a. Siguran sam pritom da se duboko u duši većina njih gnušaju onog što su morali juče odraditi pred licem domaće i međunarodne javnosti. Mučne scene u “evropskom Montenegru” bruka su za čestitu i tradicionalnu Crnu Goru, još jedan direktan dokaz da će ova zemlja samo još više pasti na demokratskoj ljestvici. Mada, po validnim svjetskim anketama, više i ne pripada demokratskim zemljama, tako da je ovaj režim u tom pogledu miran.

Po svoj prilici, već uobičajeno režimsko korišćenje prljavih poluga vlasti više ne zastrašuje građane Crne Gore, postaje otužno i kontraproduktivno. I samo još više ohrabruje narod da demokratski i dostojanstveno iskazuje svoje opravdano nezadovoljstvo i gnušanje činjenicom ko danas vodi Crnu Goru. I ko je uzaptio kao ličnu prćiju, u uvjerenju da su građani voljni klanjati se velikom vođi hiljadu godina.

Nije vino pošto je prije bilo, pa bi neko od nemuštih savjetnika trebalo da kaže svom Vođi da je vrijeme da zatraži oprost od naroda koji je ojadio svih ovih godina. A ne da se do u nedogled uzda u svoju mafiju i policiju. Crna Gora je napravila novi demokratski iskorak, i, ko to ne vidi, očito ima problema sa političkom dioptrijom, i to na vlastitu štetu.

U Budvi se razgorijeva baklja slobode, nasilje više ne prolazi, građani se ne boje, i zato treba što dostojanstvenije i ponositije braniti Crnu Goru od njenih tamničara.

U čitavoj situaciji ohrabruje i izjava ambasadorke, SAD, Džudi Rajzing Rajnke, koja je vjerovatno zgranuta degutantnim scenama policijskog nasilja, i gaženja koljenom na vrat jednom građaninu Budve. Ona je sigurno znala, ali sad i u neposrednoj praksi vidi u kakvu balkansku verziju Sjeverne Koreje je poslata. Ovoj uglednoj dami, na čemu joj treba iskreno čestitati, nije prvi put da se svojim stavovima konfrontira protiv crnogorskog režima. Ovog puta je istakla da su “poštovanje demokratskih procesa i obezbjeđivanje uslova za slobodne i fer izbore temelji demokratije”. I iskazala zabrinutost povodom dešavanja u Budvi.

Krajnje korektnom izjavom Rajnkeovoj se pridružila i britanska ambasadorka Alison Kemp, takođe uz zabrinutost oko događaja u Budvi. I uz jasnu opomenu vlastima da su “ljudska prava i poštovanje zakona osnova demokratije i jedini put ka boljoj budućnosti za sve građane Crne Gore”. I još je dodala da se zakoni ne mogu primjenjivati selektivno, i da je potrebno uzdržavanje od nasilja i primjene sile.
Tako su dvije ugledne ambasadorke, iz dvije najjače sile NATO, na fin način udarile dva damska šamara režimu, očitale mu bukvicu, direktno stavile do znanja da prijem u NATO ne znači i blanko ovlašćenje da se može terorisati sopstveni narod. I da će Zapad sve manje žmuriti na pravno i fizičko nasilje režima.

Bizarno je koliko sadašnji vlasnici Montenegra žive u uvjerenju da će sve njihovo trajati dovijeka, uz poklič “Da je vječna Crna Gora”. A pod time kliču: da je vječna njihova vlast. Jer su svoj “patriotizam” kroz rasprodaju zemlje unovčili, narod ojadili, i sad treba još da opelješe i Mitropoliju, kad već više nema šta da se raskrčmi.
Đukanović je u ličnom problemu, jer je izgubio popularnost i simpatije građana. To se vidi i po njegovim nastupima, u kojima nema ni nekadašnje sigurnosti. Nekad je predstavljao viziju novog čovjeka koji donosi nešto novo Crnoj Gori, a taj zamah se pretvorio u klasični promašaj.

Zato je režim u budvanskom vaterpolu postigao čisti autogol, jer je samog sebe potopio. A oni, koji misle da će Careviću pasti kruna s glave, možda se pokažu samo kao dvorske budale. I to će vrijeme pokazati, jer, po svoj prilici, Budva je pretvrd orah za aktuelni režim, jer se narod budi iz letargije.

Zato na primjeru Budve imamo i reviziju istorije: očigledno je da svaki Marko i ne radi baš naopako, jer ovaj protiv današnjih zulumćara radi baš kako treba.