Odiseja u sajber svemiru

Piše: Darko Prelević

Možda i ne živimo toliko stvaran život koliko nam se čini. Po jednoj teoriji, svako od nas je model u kompjuterskoj simulaciji kojom upravlja super civilizacija iz budućnosti.

To bi značilo da mi trenutno živimo u perfektno simuliranom prostoru i vremenu, okruženi kreiranim događanjima kao vrstom zabave za pripadnike neke superiorne civilizacije koja čak i ne mora da bude ljudskog porijekla.

Scenario po kojem smo zatvoreni u sajber-svemiru je već poslužio kao inspiracija za brojne SF filmove, među kojima je svakako najpoznatiji Matriks.

Matriks je lažna realnost, odnosno san koji je stvoren da direktno imitira realan život, a smisao ljudskog postojanja je svedena na generisanje energije potrebne mašinama koje su preuzele primat nad ljudima.

U Matriksu pravi život postoji, ali je vremenski ispred i nije nimalo ugodan.

Mala blasfemična digresija: sjećam se da je Bogdan Tirnanić proglasio Matriks prvim remek djelom XXI vijeka, iako je film napravljen 1999. Kad biste pitali istinskog hrišćanina, ako Isus Hrist nije istina, što on bira, on bi izabrao Hrista; tako i ja između istine i onoga što je tvrdio Bogdan Tirnanić, pristajem da Matriks jeste prvo remek djelo XXI vijeka.

Par filosofa su iznijeli hipotezu da postljudska civilizacija neizmjerne kompjuterske moći ne bi oklijevala da stvori izuzetnu kompjutersku simulaciju prošlosti, preciznu do najsitnijih detalja, koja bi podrazumijevala i osjećajne, iako simulirane, pojedince koji savršeno tačno oponašaju realni svijet bilo kog perioda ljudske istorije. Oni smatraju da mi definitivno živimo u takvoj, kompjuterski stvorenoj “realnosti”.

Vjerujem da sam jedan od mnogih kojima ideja da živimo u simuliranim uslovima zvuči potpuno sumanuto, zastrašujuće i apsurdno.

Ipak, kad bi sve to bila istina, imao bih mnogo toga da zamjerim “programeru” koji je bio zadužen za mene.

Za početak, kad već nisam visok i plavook, šteta što je omašeno da ne budem blagosloven barem nekim talentom, pa da na primjer, imam glas Arona Nevila. To bi mi bila sasvim dovoljna kompenzacija.

Ipak, pusti đavola, mogao sam i mnogo gore da prođem.

Kad razmislim, možda bi samo bila dovoljna intervencija “odabranog doktora mehatroničara” da mi softverski smanji bol u lumbalnom dijelu kičme. Njemu bi to bila sitnica a meni bi puno značilo. Bol u lijevom ramenu i visok pritisak bih ostavio za neki drugi put.

Po Bibliji, Bog je stvorio svijet prema svom liku, i to je podrazumijevalo sposobnost izbora, odnosno mogućnost da sami donosimo odluke. To znači da on nije unaprijed odredio kako će izgledati naš život.

Vjerujem da bismo i u svijetu kompjuterske simulacije imali izvjesnu slobodu izbora.

Ipak, zdravije po sve nas je da ne špekulišemo u kakvom svijetu živimo, već da uzmemo pilulu (bješe li plava) da se lakše sa kauča daljinskim upravljačem lansiramo nazad u samo naš, privatni Matriks.

Pročitajte još:

Kako unijeti pečenje u EU