Odluka Apelacionog suda povodom presude za „pokušaj državnog udara“ namjerno je kasnila

Piše: Jovan Lakićević

Dok se čekaju bilansi  nezvanično  manjinske (a ko zna čije) Vlade u Crnoj Gori, prilika je da se osvrnemo na nešto što je bilo glavna žurnalistička tema u nekoliko minulih godina, na  Milov, Katnićev, Lazovićev, Pažinov, Bebin ( i, opet, ko zna sve čiji) „državni udar“ u Crnoj Gori. Na njegove protagoniste i posledice. Kao i na reakcije Beograda…

To što je Apelacioni sud , u vremenskoj i političkoj iznudici, donio  jedino očekivanu odluku   o  ukidanju  naručene presude  tri gospođe iz tzv. Višeg suda, na čelu sa Suzanom Mugošom,  bilo bi u redu, da nije onog dodatka – „vraća na ponovno suđenje“.  

Kome ponovno  suđenje, gospodo? „ Akterima“   smjehotvornog „državnog udara“, ili onima koji su ga projektovali i smislili, moram priznati  bez  mnogo mašte i sa nimalo uvjerljivosti.

Znao sam, otpočetka, čija je to i s kojom svrhom, konstrukcija,tako da me ništa u ovom vodljivskom procesu  nije moglo iznenaditi. A odgledao sam ga od početka, pa do samog kraja! I, moram priznati, nijesam zažalio. Bila je to , pored ostalog,  sjajna, otrežnjujuća predstava o karakternim osobinama i mentalitetu mojih zemljaka. I ovih i onih.

Moram usput da kažem da je  za ovu vanserijsku blamažu Milovog režima veoma zaslužna i moja Kolašinka, Vesna (Vlahović) Medenica, koja je  u svojstvu predsjednice Vthovnog  suda naredila  da se ova „istorijska“ sudanije javno prenosi na onome što se i do danas zove TV Podgorica, tako da su građani u C.Gori i izvan nje neposredno  mogli da vide o čemu se radi.

Predpostavljam da je namjera bila drukčija – da se dodatno izblamira Demokratski front i njegovi čelnici, potencijalno najveća opasnost za tvrđavu milogorskog režima, kao i odnedavno „omražena Rusija“, kojoj je Crna Gora, među prvima „uvela sankcije“! Kolateralna, ali ne i nevažna stavka bili su i „Srbo-četnici“  sa kojima Milova C.Gora i do danas ratuje!

Predpostavljam da od ponovnog suđenja neće biti ništa. Kome da se sudi, s kojom i s čijom optužnicom? Pogotovo što su se oba „zaštićena svjedoka, i „Saša“ Sinđelić (robija u Hrvatskoj zbog ubistva – 21 god.) i  Paja Velimirović (bivši policajac iz Zubinog Potoka) još u vrijeme izricanja sramne presude, odrekli svojih iskaza i „svjedočenja“, navodeći da je sve to bilo pod prisilom i u iznuđenoj saradnji sa Tužilaštvom i nekim čelnim ljudima iz Policije…

Ali, šta da se radi sa onima koji su minulo suđenje osmislili i inscenirali? Ima ih više. Neke od njih smo spomenuli na početku ovog teksta.

Šta da se kaže o velikoj ličnoj i porodičnoj žrtvi nevino optuženih i utamničenih? Kad je riječ o ljudima iz Srbije,  u pitanju su, mahom, teški bolesnici i invalidi. Oni su, zajedno sa onima iz C. Gore,  godinama bili progonjeni, šikanirani, ili robijali po  hiru umobolnih monstruma što su sa svojim primitivnim, bestijalnim izmišljotinama  nastupali „ u ime (privatne i  zarobljene) države“! Po diktatu njenih beskrupuloznih čelnika.  Nešto od tog iskustva, atmosvere  i svakovrsne presure posvjedočio,  je odnedavno na slobodi, poslije 4,5 godine  robije, provedene u spuškoj samici, general Dikić.

Obeštećenje za ovo mučno robijanje po krivotvorenoj, lažnoj optužmici  i naručenoj presudi neće im plaćati ni Katnić, ni Mugoša, već država Crna Gora.

Među malobrojnim čestitkama za ishod ovog „procesa stoljeća“, ističe se ona aktuelne ambasadorke  u C.Gori, koju sam , zapanjen, doslovce zapamtio: „Ova presuda je istorijski dan za crnogorsko pravosuđe, jer ovakvo suđenje predstavlja važan korak za vladavinu prava“!!!(Sjetio sam se ovih riječi u danima  kada su brojni sudovi u američkim država, nakon očigledno  pokradenih izbora, listom donosili presude u korist dementnog  Bajdena! Trebalo je po svaku cijenu zaštititi naum duboke države  i finansijski moćnih oligarha i satanista da ne dozvole Trampovu pobjedu!)

Tako to rade korifeji demokratije u Vašingtonu i – Podgorici!

Ova već spomenuta presuda, ukinuta je tek nakon avgustovskih  izbora i to je, rekao bih, jedna od potonjih usluga Apelacionog suda  do skora vladajućem režimu. Jer, da podsjetimo, trebalo je na svaki način onemogućiti  učešće čelnika Demokratskog Fronta u novoj Vladi, a važeća Suzanina i Katnićeva presuda Mandiću i Kneževiću na zatvorske kazne od po pet godina,  bila je koliko-toliko valjan izgovor!

Ostaće zapamćeno da se srpska Ambasada u Podgorici, koliko mi je poznato, nije pretrgla  u pokušajima  da zaštiti svoje nevoljne građane u ovoj besramnoj sudaniji u Podgorici, osim što je omogućila  dvogodišnji prisilni boravak bolesnoj  mučenici Branki Milić u njenim prostorijama. ( Valja se u ovoj, ali i svakoj sličnoj prilici,  prisjetiti koliko su samo SAD, nabijale na nos Srbiji , a to i danas čine, pogibiju braće Bitići, oglašenih šiptarskih  terorista, ali njihovih novokomponovanih državljana!)

Možda je tome na neki način doprinijela  i ona  nesmotrena izjava iz vrha  Srbije o „osudi pokušaja državnog udara sa elementima inostranog“, za koju i danas vjerujem da je poturena od milogorskih kadrova u SUPu i BIA-i! Ne bi me iznenadilo da su  tu umiješan  prsti  i danas iznova aktuelne gospođice Hrkalović. Pogotovo što je bila veoma vidljiva logistička podrška  iz Beograda tzv. zaštićenim svjedocima za sve  vrijeme  takozvanog suđenja.

Mislim da je iz iste kuhinje i ona „afera“ o navodnom „otkrivanju ruskog agenta“, kako kobajagi plaća uslugu nekom našem „špijunu“  smještemom u „jugu“, a ispostaviće se, po mojim skromnim saznanjima, da je  u pitanju je bilo plaćanje majstoru   za neke vodoinstalaterske radove…  Ova, na sva zvona oglašena, amaterska predstava, mogla je ozbiljno da uzdrma odnose Beograda i Moskve, jer je tempirana uoči susreta dva predsjednika. Pogodite kome bi to išlo u račun?

Ne treba, naravno, padati u histeriju  da bi se milogorski kadrovi sklonili  iz bezbjedonosnog sektora Srbije, pa počistili svi odreda  rođeni u C.Gori. To tek ne bi valjalo. Svaki „slučaj“ treba krajnje pažljivo odmjeriti.  Ispostaviće se, ipak, da bi to bio prvi nužan korak u uspostavljanju normalnih odnosa dvije bratske države…