Održan moleban u Cirihu: Podrška pravoslavnoj braći u CG; Ne damo svetinje

U organizaciji Crkvene opštine Cirih i Srpskog foruma Crnogorskih građana Švajcarske i Evropske Unije danas je održan molitveni skup u znak podrške pravoslavnoj braći u Crnoj Gori.

Skup je održan u Hramu Svete Trojice, sa početkom u 18 časova.

Vjernici su u velikom broju prisustvovali večernjoj službi i molebanu Presvetoj Bogorodici i tako poslali snažan izraz podrške braći u zavičaju i poručili da „NE DAJU SVETINJE“.

U ime srpske omladine iz Crne Gore koja živi u Švajcarskoj, okupljenima se obratio Marko Pavlović.

Njegov govor prenosimo integralno.

„Braćo i sestre, pomaže Bog!

Hvala Vam svima na ovom veličanstvenom skupu. Hvala takođe Ocu Branimiru, Vladici Andreju i našoj Crkvenoj zajednici u Cirihu, koji su nam omogućili da na ovaj način uz služeni moleban u ime crnogorskih Srba i svih ostalih srpskih vjernika iz Švajcarske izrazimo naše nezadovoljstvo i našu brigu u vezi sa prije nekoliko noći usvojenim zakonom o takozvanoj slobodi vjeroispovjesti u Crnoj Gori.

Želim večeras da u ime Srpskog Foruma Građana Crne Gore kao i u ime svih vjernika SPC sa ovih prostora pošaljem nekoliko poruka u naš zavičaj.

Nažalost ovaj večerašnji skup niti je lijepog niti je veselog povoda. Nas je ovdje kao i našu goloruku braću sa svojim sveštenstvom po čitavoj Crnoj Gori okupila činjenica da danas sebi u nevjerici moramo postavljati ono Njegoševo pitanje “Je li javlje od sna smućenije?”.

Draga braćo koja ste u otadžbini, koja večeras kao i zadnjih 8 večeri na ulicama Berana, Bijelog Polja, Herceg Novog, Podgorice, Nikšića, Plužina, Kotora, Tivta, Murinog, Pljevalja, Andrijevice, Mojkovca, Kolašina, Bara, Danilovgrada pa čak i na ulicama Rožaja i Ulcinja branite pravo, pravdu i vjeru, znajte da nam nije lako da vas iz daljine i tuđine, nemoćni da išta učinimo, gledamo kako se viteški, uspravno i ponosno i sa vjerom u Boga, borite za naše Svetinje.

Znajte i da vrlo dobro znamo kakva horda bezumnih bezbožnika kidiše na vas i na vašu djecu. Dođe nam da puknemo i da plačemo od nemoći i tuge ali i da poletimo zbog ponosa i sreće dok vas gledamo kako im baš onako srpski prkosite, noseći sa vama krst časni kao jedino oružje i slobodu zlatnu kao jedini cilj.

Ali niste sami u ovoj istorijskoj borbi. Bratska podrška ovih dana stiže sa svih strana. Iz Beograda, Sremskih Karlovaca, Novog Sada i Obrenovca, iz Prijepolja, Priboja, Jagodine i Niša, iz Mitrovice, Leposavića i Gračanice, iz Trebinja, Nevesinja, Foče, Bileće, Banja Luke i Prijedora, pa sve preko Ljubljane, večeras iz Ciriha pa čak i iz Čikaga i dalekog Pekinga svakodnevno stižu poruke podrške i solidarnosti. Tako se i mi večeras u ovom svetom Hramu pomolismo Bogu da vam podari snage, vjere, ljubavi i nade kako biste istrajali u borbi i položili ovaj veliki i teški istorijski ispit.

Budite sigurni da ste danas na pravoj strani istorije i budite sigurni da su na vašoj strani Bog i pravda, a na njihovoj sotona i krivda. Put božiji nikada nije bio lak ali je uvijek bio i te kako častan.

Naš narod u Crnoj Gori nije na ulice izvela ni jedna politička stranka, ni jedan političar, ni jedna, kako kažu podgorički vlastodršci, strana služba niti bilo koja treća ovozemaljska sila. Organizator opštenarodnog bunta u Crnoj Gori je sami gospod Bog i svi njegovi Sveci!

I zbog toga pozivamo onu našu braću, koja pripadaju bezbjednosnim snagama Crne Gore: Bacite pendreke i oklope i stanite uz vaš narod, jer Boga i svece hapsiti ne možete, a u narodu više straha nema! Patrijarh Pavle nas je u svoje vrijeme pozivao da budemo ni manje ni više nego ljudi.

E pa posle 30 godina suzavca, vodobacača, šok bombi, pendreka i marica u službi Mila i njegove bratije vam je ovo, dragi policajci, zadnja prilika da i vi u očima Boga i naroda ostanete upamćeni kao ljudi a ne kao Milovi dželati. Imate i vi porodice i djecu sa kojima želite u miru da proslavljate krsne slave, Božić i Vaskrs.

Ne plaća vas Milo da štitite njega od naroda nego vas plaća narod da budete zaštitnici njegovi. Zato se napokon osvjestite i budite kao nikšićki policajac Miloje Šćepanović, koji je skinuo zvoju značku sa uniforme jer nije htio da nasrće na svoje komšije, rođake, kumove i prijatelje i kao vatrogasci iz Bara, koji su prije neku noć ponosno odbili da asistiraju vodenim topovima Milovim specijalcima.

Želim i da se obratim našoj braći katoličke i islamske vjeroispovjesti i da se najiskrenije zahvalim onima koji su osjetili ljudsku dužnost da stanu uz nas, a ima ih kako u zavičaju tako i večeras ovdje među nama, ali i da opomenem one, koji to nisu učinili, da ne likuju i da se ne slade našoj muci jer se danas ne brane samo Ostrog, Savina, Morača i Đurđevi Stupovi nego istovremeno branimo i Husejin Pašinu Džamiju u Pljevljima, Katedralu u Kotoru kao i sve druge nepravoslavne i pravoslavne svetinje u Crnoj Gori. Ako nam ne možete pomoći nemojte nam ni odmagati nego nas pustite da ovu bitku bijemo sami kako znamo i umijemo, a mi ćemo braniti ono vaše isto kao i ono naše.

Večeras imam obavezu da nekoliko riječi uputim takozvanom predsjedniku Crne Gore pa eto, Oče Branimire, oprostite unaprijed na malo oštrijim riječima, a sav grijeh neka je na moju dušu.

Milo Đukanoviću, odavno si zgrabio sramni pehar izdaje sa Kneževe vidovdanske trpeze i sa njime okitio svoj dom i okaljao pošteno bratstvo Đukanovića. Nema ničeg novog ni u tome što iz tog istog pehara sa slašću ispijaš skupocijeno vino dok prebrojavaš poltronstvom zarađene dolare i funte. Ali ni Branković ni Obrenović pa ni bilo koji državnik novijeg vremena, koji je mislio da će ustupcima prema neprijatelju učiniti tobož nešto dobro, se do današnjeg dana usudio nije da otima narodu ono što ga jedino i čini narodom.

Zato se večeras ne obraćam ni vladi, ni ministarstvima, ni skupštini, ni ambasadi nego isključivo i lično tebi jer si ti, Milo Đukanoviću, jedini kreator ovoga zla. Na ovo te nije naćerala ni Amerika, ni Nato, ni Zapad niti bilo koji strani faktor. Ovo je samo rezultat tvog sujetnog i bolesnog nagona za pohlepom i za ličnom osvetom prema onima, koje svih ovih godina nisi uspio da kupiš za 50 ili 100 tvojih bezvrijednih evrića.

Mislio si da je dovoljno da u sitne jutarnje sate 26. decembra ispružiš 45 krakova tvoje kriminalne hobotnice kako bi pritisnuli skupštinski taster i izglasali ono što ti nazivaš zakonom o slobodi vjeroispovjesti. E pa neka ti bude poručeno ovih dana iz svih crnogorskih i okolnih gradova kao i večeras iz grada Ciriha «Malo morgen Milašu, neće ti proći, ne damo ti Svetinje!»

Ne zato što smo mi jači od tebe, a jesmo, i ne zato što smo pošteniji od tebe, a to i nije toliko teško, nego zato što si, Milo Đukanoviću, sa tvojim sramnim potpisom uperio prste tamo gdje nisi smio. Uperio si prste tamo gdje u miru počivaju kosti naših predaka. Uperio si prste tamo gdje nas dočekuje miris tamjana, tamo gdje se ljudi vjenčavaju i gdje nam se djeca krštavaju, tamo gdje svijeće palimo pokojnima i gdje se za zdravlje molimo živima, tamo gdje smo Bogu, a ne tebi pokorni i tamo gdje smo svi u Hristu saborni.

A tu sabornost nam Milo Đukanoviću ne možeš uzeti niti je možeš pendrecima iz naroda izbiti jer nema više zelenaša i bijelaša, prošlo je i vrijeme partizana i četnika, i ne dijelimo se više na Momira i Mila niti na Srbe i Crnogorce nego samo na ljude i neljude i na vjeru i nevjeru. Znam, vladaćeš Milašu jos neko vrijeme, nije problem i neka ti je sa srećom. Ali pametniji i od tebe i od mene su nas odavno naučili da je zemaljsko za malena carstvo. I šta ćeš maleni grešniče kad ti jednoga dana to tvoje carstvo propadne…?

Zato te pozivamo da staviš usvojenu lakrdiju od zakona van snage ako imalo čojstva još nedje u tebi ima i ako misliš da poštediš tvoja pokoljenja od ljage jer će čast i bruka i u tvom slučaju živjeti dovijeka.

I za kraj, draga braćo i sestre, želim da vas podsjetim na nedavni poziv našeg glumca Slaviše Čurovića iz Beograda, koji je sve crnogorske raseljenike pozvao da krenemo kući kad dođe taj sudbonosni trenutak odbrane, i da mu poručim u ime svih nas: Dragi brate Slaviša, kada dođe dan za megdan svi ćemo krenuti kući i stajaćemo rame uz rame sa tobom na braniku naših svetinja i naše djedovine.

Bićemo na visini zadatka i zajedno ćemo ponoviti onu Njegoševu “Neka bude borba neprestana! Neka bude što biti ne može!”
Vječne da su naše srpske Svetinje! Amin Bože daj!“.