Oficir s ružom
Žarko Laušević
Žarku Lauševiću
Piše: Batrić Babović
Vojniče! Ja često sanjam tvoju ružu
Visoki čin, dramu i epolete
Tvoje oči što nose sudbinu tužnu
Na moja osjećanja ponekad slete
Kad nas zadesi vrijeme ludo
Jedino nas mogu spasiti daske
Sreća je privid, snoviđenje, čudo
Koje liči na zguljene glinene maske
U svjetlosti tražiti mir i smiraj
Životu dušmanu u oči gledati
Sastaviti jedva sa krajem kraj
Mogu samo oni što neće nestati
Bolje od bjekstva put je ka Bogu
Samo je jedan korak do Sna
Da se zauvijek skrši sav Jad
Krst nositi samo glumci mogu
Podjednako ići od vrha do dna
I stalno sanjati da je život mlad
