Oko 80-oro djece koristi usluge različitih programa Resursnog centra za djecu i mlade Podgorica

Usluge različitih programa u Resursnom centru za djecu i mlade „Podgorica“ koristi oko 80-oro djece sa posebnim obrazovnim potrebama, a crnogorsko društvo treba da ulaže snagu u otklanjanje stereotipa i predrasuda, kao i da ih osposobi za svakodnevne ativnosti.

To je, u intervjuu za PR Centar, kazala direktorica Javne ustanove (JU) Resursni centar za djecu i mlade „Podgorica“, Mirjana Popović, navodeći da se u toj ustanovi sprovodi osnovno i srednje obrazovanje, poseban program za djecu sa kombinovanim smetnjama i program rane intervencije.

„Imamo ukupno 79-oro djece. Ali, u Resursnom centru se djeca upisuju na osnovu rješenja Komisije za usmjeravanje, tako da rješenje može da dođe i tokom septembra, za određeno dijete. Tako da i tokom septembra, možemo da upišemo dijete na navedene programe“, rekla je Popović.

Ona je objasnila da su djeca, koja u toj ustanovi pohađaju osnovno i srednje obrazovanje, a nisu iz Podgorice, smještena u internatu.

„Internatska zgrada je stariji montažni objekat. Ali, mi se trudimo da zadovoljimo sve standarde, koji su potrebni da bi se djeca osjećala prijatno i ugodno i da bi njihov boravak ovdje bio što kvalitetniji. Ovdje borave djeca iz Bijelog Polja, Herceg Novog, Pljevalja i ovo je njihova druga kuća. Sa njima rade vaspitači, nastavnici i stručnjaci. U internatu je petoro djece“, navela je Popović.

Kada je riječ o kadrovskoj strukturi, kako je pojasnila, postoji podrška Ministarstva prosvjete, kada je riječ o angažovanju stručnjaka različitih profila u okviru različitih programa.

„Imamo različite profile defektologa, somatopeda, tiflologa, logopeta, fizioterapeuta. Znači, postoji cijeli tim, koji radi sa djecom, kako na individualnom tako i na grupnom nivou“, objasnila je Popović.

Ona je rekla da se škola JU Resursni centar za djecu i mlade „Podgorica“ rekonstruiše, u okviru Programa energetske efikasnosti u javnim zgradama i da bi, kako je dodala, do 10. septembra „trebalo da se uselimo i da počnemo da koristimo objekat“.

„Tako da smo mi apsolutno zadovoljni što smo ušli u proces rekonstrukcije objekta, jer je zaista bio star. Veliki problem je bio grijanje prostorija, a toaleti nisu bili prilagođeni za djecu sa tjelesnim smetnjama. Tako da smo mi sada, sa objektom koji je rekonstruisan dobili sve što nam je potrebno za rad“, istakla je Popović.

Prema njenim riječima, program rane intervencije, koji se sprovodi u toj ustanovi, realizuje se za djecu sa tjelesnim smetnjama i smetnjama vida starosti od nula do četiri, odnosno od nula do šest godina.

„To je program na koji smo naročito ponosni, zbog toga što je kroz taj program prošle godine prošlo 36-oro djece. Oni i dalje nastavljaju, zavisno od uzrasta. Stalno se povećava broj djece. Taj program ćemo u ovoj školskoj godini, pored individualnih tretmana, podići na još jedan kvalitetniji nivo, a to je ulazak u porodicu i davanje podrške roditeljima i ukupnoj porodici da prevaziđu teškoće sa kojima se suočavaju“, rekla je Popović.

U program rane intervencije trenutno je, kako je rekla, uključeno 30-oro djece, a roditelji su, kako je dodala, veoma zadovoljni uslugama koje se, u okviru toga programa, pružaju.

„Oni su to potvrdili na brojnim razgovorima. Roditelji su jednoglasni da je protekao značajan vremenski period, dok nisu saznali da postoji takav program. Znači, od trenutka rođenja djeteta i prepoznavanja smetnje prošao je jedan period, gdje su oni lutali i nisu imali informaciju da postoji jedan takav program i da mogu da dijete uključe u individualne tretmane“, kazala je Popović.

Roditelji, kako je rekla, insistiraju da Resursni centar sa programom rane intervencije bude što vidljiviji, „kako bi roditelji u startu znali za takav program, da ne bi prošao značajan vremenski period kada može nešto da se uradi“.

Popović je kazala da je rana stimulacija izuzetno važna i, kako je rekla, počinje od trenutka rođenje djeteta, ukoliko se prepozna problem.

Prema njenim riječima, u okviru programa rane intervencije osmišljena je podrška porodici, koja podrazumijeva odlazak u porodicu „uz saglasnost porodice“.

„Podrška porodici se realizuje kroz savjete, kroz stručnu pomoć defektologa, koji savjetuju roditelje, koje vježbe primjenjivati, ako je npr. riječ o tjelesnim smetnjama. Nije dovoljno samo sprovesti individualni tretman. Roditelj mora da zna sve procese, kroz koje prolazi njegovo dijete na tom individualnom tretmanu i mora biti uključen u taj proces da bi on to mogao realizovati kod kuće“, pojasnila je Popović.

Ona je rekla da se u okviru rane intervencije organizuju radionice sa roditeljima u cilju, kako je pojasnila, prihvatanja činjenice da imaju dijete sa smetnjama u razvoju.

„Pratimo razvojnu mapu djeteta i uvijek intervenišemo onda kada stručnjaci smatraju da je to poželjno, da bi pomogli roditelju da se nosi sa takvom situacijom. Organizujemo i radionice sa braćom i sestrama, djece koje imaju smetnje i šaljemo im poruku da su različitosti prihvatljive“, kazala je Popović.

Resursni centar, kako je rekla, pruža određene oblike podrške svim školama u kojima postoje djeca sa smetnjama vida, tjelesnim i kombinovanim smetnjama.

„Taj vid podrške može da bude u davanju stručnih savjeta nastavnicima, pomoći pri izradi asistivnih, odnosno didaktičkih sredstava, izradi individualnog razvojnog obrazovnog plana za svako dijete. To je jedna savjetodavna i stručna podrška, koja treba da bude realizovana u kontinuitetu“, objasnila je Popović.

Prema njenim riječima, crnogorsko društvo je napravilo značajne korake i pomake u procesu inkluzije, ali ono, kako smatra, treba da djecu osposobi „kako za akademska znanja, naravno u zavisnosti od njihovih potencijala, tako i za svakodnevni život“.

„Ono što je takođe potrebno je da istinski prihvatimo inkluziju, da to ne bude formalan iskaz da jesmo za taj proces. Mnogo teže je ukloniti barijere u samoj svijesti čovjeka, nego ove arhitektonske, koje se veoma lako mogu otkloniti. Tako da, društvo treba da snagu ulaže u otklanjanje predrasuda i stereotipa o toj djeci, i da prihvati različitost“, rekla je Popović.

Društvo, kako smatra, mora da zaokruži proces i svako dijete i svaka osoba sa invaliditetom treba da nađu svoje mjesto u okviru društvene zajednice „u stepenu samostalnosti koliko ono to može“.

„Taj proces ne treba da se zaustavlja u jednom trenutku razvoja djeteta. Šta onda kada dijete završi školu, fakultet? Kako mu obezbijediti egzistenciju? Šta onda kada roditelji više nisu u mogućnosti da se brinu o djetetu? Zadatak društva je da riješi te probleme, da zaokruži cijeli sistem“, objasnila je Popović.

Ona smatra da je veoma važna međusektorska saradnja i da je neophodna podrška sistema socijalne i dječje zaštite i sistema zdravlja.

„Treba raditi na međusektorskoj saradnji. Mi ne možemo da defektološki zbrinemo dijete, ukoliko ono nije medicinski adekvatno pokriveno. Sistem socijale treba da se pozabavi načinom organizovanja neke porodice. Znači, ta tri sektora moraju da budu uključena da bi to dijete na kraju bilo samostalna osoba za svakodnevne životne aktivnosti“, kazala je Popović.

Izvor: PR centar