Omaž Mojkovcu

Piše: Vojislav Karadžić

Boj se onog ko je svik’o
bez golema mrijet’ jada.

Omča vražja ne miruje nad vratom
Trube vojne kidisale put Mojkovca
Sveto bješe zaklinjat se Srbin bratom
Slogom bratskom ispisivat istorije slovca.

B’jesna švapska regementa nasrnula
Krila širi iz mauzerki
A ni gorska srca nijesu utrnula
Moskovskama lome zube zvjerki!

Barjak sloge hoće da nam sprže
Sunce poaraju, mrak da line
Korov posiju, u sindžire da nas drže
Jutro Istoka zauvijek da nam utrne!

Korjen neće iščupati, ni nas razoriti
Svaki pedalj grudve ove nicao je iz krvi
Ni svetinje zatući – to su naše niti
Znamenja što nam praoci osvještaše prvi!

Gusle će da ječe i plotun slobode da pjeva
Sa svakim godom Badnjak će da se slavi
Sa kojim se božur gora zaodijeva
Za Bregalnicu, Kajmačkalan i Krf plavi!