Oni iza Kosova, Katalonije, Kurdistana… Mi iza Krima, Republike Srpske…

Piše: Dane Čanković,
predsednik SNP – Izbor je naš

Svijet se destabilizuje i u procesu sučeljavanja dva principa, prava naroda na smoopredjeljenje i principa nepovredivosti granica suverenih država.

Nisu Albanci uspjeli jednostrano proglasiti nezavisno Kosovo* samo zahvaljujući njihovoj želji i organizovanju u tom smislu, već po najprije što su tu ambiciju utisnuli u osmišljen proces svjetskih moćnika. Možda su im oni i dali inspiraciju za to.

I ljudsko društvo ima svoju plimu i oseku. Najmoćniji upravljaju njima, a ostali se prilagođavaju manje ili više uspješno a ponekad i poneko bude i uništen. Oni imaju moć u kontinuitetu koja se vijekovima prenosi. Nastoje upravljati svijetom kroz razne procese, događaje, projekte. Zapadnom Evropom, pa i cijelom Evropom pokušali su upravljati kroz projekat Evropske unije.

Kod svih velikih događaja, projekata (…SSSR, SFRJ,EU…), bez obzira koja moćna sila ih je osmislila i pokrenula, javlja se i druga moćna strana, koja pokušava „vodu usmjeriti na svoju vodenicu“. Kada su idejni tvorci EU (onakve kojom bi kontrolisali Njemačku i ostale) uvidjeli da preko EU i Brisela ne ostvaruju svoje potpune interese, javila se druga strana… Njemačka je EU uspjela iskoristiti za objedinjavanje njemačkog naroda, ekonomsko i političko jačanje. Oni su prije svega Njemačku, preko Ukrajine pokušali „gurnuti“ u sukob sa Rusijom, nisu imali ozbiljniji rezultat osim uvođenja sankcija Rusiji. BREGZIT-om su napravili pripremu za mrcvarenje Evropske unije, kojom očigledno nisu ostvarili njihov početni cilj. Nije se uspjelo ni migrantskom strategijom. Njena dva moguća cilja su: mobilizacija migranata u eventualnom ratu protiv Rusije i dugoročno, preko dolaska više desetina miliona ljudi iz Afrike i Azije, stvoriti miks identitet, tj. razbiti suverenitet i identitet naroda Evrope. Taj proces bi zahvatio cijeli svijet, u kojem bi se izdvojila mala elita koja bi gospodarila svijetom, kojeg bi činili bezlični pojedinci.

Jačanje nacionalnih osjećanja i korišćenje referenduma  u cilju ostvarivanja prava naroda na samoopredjeljenje razoriće EU i izazvati sukobe u Evropi. Možda misle na taj način riješiti pitanje doseljenika, Arapa… islama. Oni uspostavljaju principe, zakone, formule, ali uvijek vlada sila koja sve to definiše.

U ovom vremenu oni su prvi po čeli, i to od Kosova*. U slučaju Španije i Katalonije zanimljivo je sljedeće razmišljanje. Katalonija nema pravo na referendum kojom bi se ostvarila nezavisnost. Ali, kada centralna vlast Španije pokuša spriječiti proces osamostaljenja nasiljem (a kako bi drugačije, jer sve drugo nije vrijedilo), onda će oni podržati nezavisnu Kataloniju. Pa onda idu sljedeći… promjena granica Njemačke i Poljske mogu donijeti velike posljedice. 

Srbija, SPC, porodica, treba da razvijaju nacionalno osjećanje kod ljudi, rodoljublje, da se duhovno obnove, a to je najvažnije za srpski identitet, a ekonomski razvoj može i te kako da prati takvu unutrašnju obnovu. Takvo djelanje spriječiće pokušaje koji dolaze i spolja, da se Vojvodina osamostali, a sa druge strane osnažiće želju i dati snagu da Srbi stvore državu koju će voljeti, a ta država će biti garant zaštite srpskog naroda i svakog pojedinca u njoj.

Oni su oni koji pokušavaju zagospodariti svijetom, koji upravljaju svjetskim događajima, finansijskim tokovima, koji pokušavaju razbiti sve vrste suvereniteta, od državnog, kolektivnog do ličnog. Oni koji pokušavaju stvoriti kontrolisanog, bezličnog pojedinca, anestezirane duše. Oni sve temelje na materijalnom, a savjest umiruju time da cilj opravdava sredstvo. Oni su antireligiozni, oni koji stvaraju lažnu religiju.

Oni kontrolišu SAD, Englesku, NATO, veći dio Vatikana.

Mi smo i za slobodu naroda, religija, za njihov identitet, i za duhovnu prirodu čovjeka. Nas, u ovom vremenu može predvoditi Rusija i zato je valja pozivati za tu istorijsku ulogu. Svijet nikada neće biti jednopolaran.

Spominjanje Božijeg Ustrojstva i Promisli u ovom tekstu bilo bi preambiciozno iako je ono presudno i za razumijevanje ljudskog društva. Zbog toga, često nevjerujući veliki intelektualci bivaju iznenađeni krajnjim ishodom nekog procesa ili događaja.

Otvorenim pismom Generalnom sekretaru UN-a, Ban Ki Munu, podsjećam da je proces razbijanja suverenih država počelo sa Kosovom. Mada, u suštini, ispravno bi bilo zaključiti da je on otpočeo razbijanjem SFRJ. U Ustavu SFRJ iz 1974. godine nalazi se rečenica „Narodi imaju pravo na samoopredjeljenje do otcjepjeljenja“. Dakle, prilog „do“ precizira da otcjepljenje nije sadržano u pravu naroda koje podrazumijeva svu vrstu autonomije, ali ne i izlazak iz savezne države. Po Ustavu SFRJ iz 1974, republike su imale faktički svu vrstu autonomije „do otcjepljenja“, ali ne i pravo na jednostran izlazak iz savezne države.

I na kraju svaki tekst završavam:

Pobijedimo krizu radom, radujmo se i radimo.

Kosovo* – privremeno okupirana južna srpska pokrajina