Otkrivanje Božanskog u sebi i drugima – put do Savršenog

Piše: Milan Gajović

„Šta je svijet? To je zanemarivanje Boga.“ (Mevlana Dželaludin Rumi)

I dalje živimo u svijetu vjerske, rasne, etničke, ideološke i uopšte ljudske netolerancije i otuđenja čovjeka. Zato se valja sjetiti da je u 13.vijeku (1207 – 1273) živio Mevlana Dželaludin Rumi (Jalal-al–Din Rumi Mawlana), persijski islamski sufijski teolog, filozof, pravnik i pjesnik. On je jedan od najvećih duhovnih pjesnika islama. A sufizam je mistično tumačenje Kurana.

Najveći dio svoga zemnoga života proveo  je u gradu Konji, u Anadoliji, (današnja Turska). Mevlana na farsi (persijskom) jeziku znači i „naš učitelj“.

Rumi Mevlana je, s pravom sebe smatrao duhovnim vodičem, koji je sebi i drugima  postavljao i pokušavao da nađe odgovore na suštinska pitanja:

„…ko sluša moj glas? Ko mojim ustima kazuje riječi? Ko mojim očima posmatra svijet; Šta je duša?…“

Svoju dužnost  je ovako opisao:

„Istinski (duhovni) vodič je onaj ko ti omogućava da vidiš svoju unutrašnju ljepotu.“ „Vi (ljudska bića) ste rukopis Božanskog pisma. Vaseljena se ne nalazi izvan vas. Pogledajte unutar sebe: sve što želite vi već jeste.“

Smatrao je da je Vaseljena, u svoj  svojoj punoći, i svemu što  u njoj postoji, beskrajni tok života. Bog je vječno prisustvo u Njoj. I čovjek je  dio Nje i veza između prošlosti i budućnosti. Traje vječni, neprekidni proces života i smrti, a smrt je, po njemu, preporod, napredovanje iz jednog oblika u drugi. Da bi doživjeli  preporod  (duhovno napredovanje), ljudi treba da streme duhovnom  razvoju i razumijevanju odnosa Božanskog i ljudskog. Ovo  se prije poima osjećanjima  (ljubavlju) nego razumom. („Prvo vaspitaj svoje srce, pa onda svoj jezik. Jer, riječi dolaze iz srca, a izlaze iz usta.“). Ljubav, kao put ka Svevišnjem,  treba da bude  pojačana pjesmom, muzikom i (sufijskim) plesom. Muzika i ples posvećenima pomažu da usredsrede cijelo svoje biće na Božansko. Oni predstavljaju i mistično putovanje i duhovno napredovanje kroz ljubav i um do Savršenog. Na ovom putovanju,  ljudsko biće  raste kroz ljubav, zaboravlja na svoj ego, poima Istinu i približava se  Savršenom. Sa tog putovanja se, zatim, vraća duhovno preporođeno, sposobnije  da voli i da razumijeva čovječanstvo kao  zajednicu ljudi koji imaju jednako  pravo na  svoje mjesto pod Suncem, bez obzira na vjeru, rasu ,naciju i društveni položaj. („Ako jedna svijeća potpali drugu svijeću, neće izgubiti ništa od svoje svjetlosti.“).

I prije nego što je navršio dvadeset četiri godine života, važio je za velikog poznavaoca religije i mudraca. Svoje znanje prenosio je na neobičan način. Njegovu  propovijed  je pratila muzika i derviški ples (ples u krug). Smatrao je da okretanje u krug pomaže da se ljudsko biće poveže sa Božanskim izvorom.

Shvatao je relativnost ovozemaljskog, materijalnog svijeta koji je „svijet posjeda sav od sujete i zabluda“:

„Voda u brodu potapa brod,/ Voda pod brodom pomaže da brod plovi.“

Njegova poezija je poezija ljubavi koja se uliva u svijet. Pjevao je i propovijedao:

„Tražiti put ljubavi razumom isto je što i tražiti svetiljkom Sunce.“ „Naučićeš čitajući, razumjećeš voleći“. Ljubav je, po njemu, „onaj plamen koji kad izgori sagorijeva sve osim vječne voljene“.

Iako je bio islamski filozof i teolog koji je, prije svega, slavio Kuran i proroka Muhameda, Rumi Mevlana nije bio religijski isključiv čovjek. Imao je prijatelje i među hrišćanima (pravoslavcima), posjećivao je hrišćanska svetilišta. U njegovim djelima se poštuju Jevanđelja i hrišćanska predanja.

Ostavio je amanet (koji je ispoštovan)  da ga molitvama istovremeno isprate (na Ahiret svijet) muslimanske hodže, hrišćanski (pravoslavni) sveštenici i jevrejski rabini. Čin njegove sahrane je nazvan „Noć sjedinjenja“ ili Noć vjenčanja“  (Sebul (Šabe)  Arus). Na njegov grob svake godine dolazi veliki broj obožavalaca.

Njegov amanet ishodi iz njegove propovijedi:

„Ja odlazim u muslimansku džamiju i u jevrejsku sinagogu i u hrišćansku crkvu i svugdje vidim jedan oltar.“

A iznad ulaza crkve u Širazu (Iran) uklesan je njegov stih:

„Tamo gdje je Isus živio, okupljaju se hrabri i velikodušni. Mi smo vrata koja nikad nijesu zaključana. Ako te muči bilo kakva vrsta bola, zastani pored ovih vrata i otvori ih.“

Otkrivanjem Božanskog u sebi, čovjek otkriva Božansko i u drugim ljudima i time se približava Savršenom.

(Autor je diplomirani pravnik sa advokatskim ispitom i diplomirani ekonomista, iz Podgorice)