Otkrivanje Božanskog u sebi i drugima – put do Savršenog
1 min readPiše: Milan Gajović
„Šta je svijet? To je zanemarivanje Boga.“ (Mevlana Dželaludin Rumi)
I dalje živimo u svijetu vjerske, rasne, etničke, ideološke i uopšte ljudske netolerancije i otuđenja čovjeka. Zato se valja sjetiti da je u 13.vijeku (1207 – 1273) živio Mevlana Dželaludin Rumi (Jalal-al–Din Rumi Mawlana), persijski islamski sufijski teolog, filozof, pravnik i pjesnik. On je jedan od najvećih duhovnih pjesnika islama. A sufizam je mistično tumačenje Kurana.
Najveći dio svoga zemnoga života proveo je u gradu Konji, u Anadoliji, (današnja Turska). Mevlana na farsi (persijskom) jeziku znači i „naš učitelj“.
Rumi Mevlana je, s pravom sebe smatrao duhovnim vodičem, koji je sebi i drugima postavljao i pokušavao da nađe odgovore na suštinska pitanja:
„…ko sluša moj glas? Ko mojim ustima kazuje riječi? Ko mojim očima posmatra svijet; Šta je duša?…“
Svoju dužnost je ovako opisao:
„Istinski (duhovni) vodič je onaj ko ti omogućava da vidiš svoju unutrašnju ljepotu.“ „Vi (ljudska bića) ste rukopis Božanskog pisma. Vaseljena se ne nalazi izvan vas. Pogledajte unutar sebe: sve što želite vi već jeste.“
Smatrao je da je Vaseljena, u svoj svojoj punoći, i svemu što u njoj postoji, beskrajni tok života. Bog je vječno prisustvo u Njoj. I čovjek je dio Nje i veza između prošlosti i budućnosti. Traje vječni, neprekidni proces života i smrti, a smrt je, po njemu, preporod, napredovanje iz jednog oblika u drugi. Da bi doživjeli preporod (duhovno napredovanje), ljudi treba da streme duhovnom razvoju i razumijevanju odnosa Božanskog i ljudskog. Ovo se prije poima osjećanjima (ljubavlju) nego razumom. („Prvo vaspitaj svoje srce, pa onda svoj jezik. Jer, riječi dolaze iz srca, a izlaze iz usta.“). Ljubav, kao put ka Svevišnjem, treba da bude pojačana pjesmom, muzikom i (sufijskim) plesom. Muzika i ples posvećenima pomažu da usredsrede cijelo svoje biće na Božansko. Oni predstavljaju i mistično putovanje i duhovno napredovanje kroz ljubav i um do Savršenog. Na ovom putovanju, ljudsko biće raste kroz ljubav, zaboravlja na svoj ego, poima Istinu i približava se Savršenom. Sa tog putovanja se, zatim, vraća duhovno preporođeno, sposobnije da voli i da razumijeva čovječanstvo kao zajednicu ljudi koji imaju jednako pravo na svoje mjesto pod Suncem, bez obzira na vjeru, rasu ,naciju i društveni položaj. („Ako jedna svijeća potpali drugu svijeću, neće izgubiti ništa od svoje svjetlosti.“).
I prije nego što je navršio dvadeset četiri godine života, važio je za velikog poznavaoca religije i mudraca. Svoje znanje prenosio je na neobičan način. Njegovu propovijed je pratila muzika i derviški ples (ples u krug). Smatrao je da okretanje u krug pomaže da se ljudsko biće poveže sa Božanskim izvorom.
Shvatao je relativnost ovozemaljskog, materijalnog svijeta koji je „svijet posjeda sav od sujete i zabluda“:
„Voda u brodu potapa brod,/ Voda pod brodom pomaže da brod plovi.“
Njegova poezija je poezija ljubavi koja se uliva u svijet. Pjevao je i propovijedao:
„Tražiti put ljubavi razumom isto je što i tražiti svetiljkom Sunce.“ „Naučićeš čitajući, razumjećeš voleći“. Ljubav je, po njemu, „onaj plamen koji kad izgori sagorijeva sve osim vječne voljene“.
Iako je bio islamski filozof i teolog koji je, prije svega, slavio Kuran i proroka Muhameda, Rumi Mevlana nije bio religijski isključiv čovjek. Imao je prijatelje i među hrišćanima (pravoslavcima), posjećivao je hrišćanska svetilišta. U njegovim djelima se poštuju Jevanđelja i hrišćanska predanja.
Ostavio je amanet (koji je ispoštovan) da ga molitvama istovremeno isprate (na Ahiret svijet) muslimanske hodže, hrišćanski (pravoslavni) sveštenici i jevrejski rabini. Čin njegove sahrane je nazvan „Noć sjedinjenja“ ili Noć vjenčanja“ (Sebul (Šabe) Arus). Na njegov grob svake godine dolazi veliki broj obožavalaca.
Njegov amanet ishodi iz njegove propovijedi:
„Ja odlazim u muslimansku džamiju i u jevrejsku sinagogu i u hrišćansku crkvu i svugdje vidim jedan oltar.“
A iznad ulaza crkve u Širazu (Iran) uklesan je njegov stih:
„Tamo gdje je Isus živio, okupljaju se hrabri i velikodušni. Mi smo vrata koja nikad nijesu zaključana. Ako te muči bilo kakva vrsta bola, zastani pored ovih vrata i otvori ih.“
Otkrivanjem Božanskog u sebi, čovjek otkriva Božansko i u drugim ljudima i time se približava Savršenom.
(Autor je diplomirani pravnik sa advokatskim ispitom i diplomirani ekonomista, iz Podgorice)
Bravo Milane.Hvala na predivnom tekstu.Odmor za dusu.Citam Rumija i uvjek se vracem knigama i pjesmama uvjek ih iznova dozivim.Kao neki preporod.Hvala .