Optužujem – afera Kovačević

Piše: Veljko Pavić

Francuski pisac Emil Zola je 1898g.napisao otvoreno pismo predsjedniku Republike ( Jaccuse – Optužujem) u kome je trzražio reviziju sudskog procesa oficiru Drajfusu koji je bio osuđen za izdaju. Ovaj pisac se javno pobunio protiv otvorenog antisemitizma u francuskim političkim i vojim krugovima koji je eskalirao kada je otkriveno daje jedan oficir prodao njemačkom vojnom atašeu vojna dokumenta pod oznakom tajnosti. Sumnja je pala na oficira francuske vojske Alfreda Drajfusa koji je bio porijeklom Jevrej, bez dokaza je bio osuđen na doživotnu robiju,ali pod pritiskom javnosti koja je pokrenuta optužujućim pismom Emila Zole on će biti oslobođen i rehabilitovan na obnovljenom sudskom procesu 1906g. Afera Drajfus je pokazala svo licemerje ,,demokratske“; Francuske i antisemitizam koji je bio milenijumska konstanta svim evropskih država. Drajfus je bio pripadnik progonjenog jevrejskog narodai bilo ga je najlakše optužiti i osuditi za djelo koje nije učinio,narodu koji u to vrijeme nije imao svoju državu tako da je svaki njegov pripadnik mogao biti agent bilo koje suprostavljene strane u Evropi tog doba. Pola vijeka kasnije Drajfusovi sunarodnici će takođe biti optuženi i osuđeni bez krivice i stradati u užasu holokausta za vrijeme Drugog svejetskog rata, kao da je ta afera s kraja XIX vijeka bila uvertira za to gnusno dijelo.

Ovih dana imamo na javnoj sceni nešto što se može uporediti sa dešavanjima u Francuskoj pre više od jednog vijeka, pozornica je Crna Gora u kojoj se odvija afera sa gradonačelnikom Nikšića Markom Kovačevićem. Optužba kao i za Drajfusa, ali ne izdaja Francuske već Crne Gore. Dokaz, bio je u Beogradu i na skupu političkih predstavnika srpskog naroda kazao da je Srbin.Stvar je jasna, krivica dokazana jer je neoprostivo i neprihvatljivo biti pripadnik toga naroda u Crnoj Gori, kao što je to bilo u prošlosti za Jevreje u civilizovanooj Evropi.

Biti pripadnik nekog naroda nije stvar slobodnog izbora,to je datost koja pre svega treba da se iskaže poštovanjem prema svim drugim narodima.U Crnoj Gori je to ipak drugačije, biti Srbin je neoboriv dokaz da se radi o izdaji,odmah se nađete na granici da budete van zakona,započinje hajka kao za crncem na jugu Amerike koji je napustio plantažu svog gospodara, a umjesto bijeli kapuljača Kju-klusk-klana imamo fanatizovane čuvare nezavisnosti Crne Gore od uljeza na njenoj teritoriji, Gospodin Kovačević je samo kazao kom narodu pripada i njegova lična osjećanja prema državi za koju smatra da je njegova matica,i šta je tu sporno,ništa za sve one ljude koju nemaju bilo kakve predrasude prema drugim narodima i državama. Ali to nije slučaj u Crnoj Gori ako pripadate srpskom narodu, sledi pogrom koji se manifestuje političko-medijskom harangom sa elementima fašizma, sve je dopušteno ako se brani država od nepoželjnih naroda, Jevreji su među nama samo što se sada nazivaju Srbima, treba ih ukloniti jer protivreče postojanju Crne Gore kao što su pre 30 godina za vrijeme vladavine DPS-a to bili Bošnjaci i Albanci.

Afera sa predsjednikom Kovačevićem svakako je razlog za uzbunu za sve one koji žele mir i prosperitet Crne Gore, jer ovdje se ne radi toliko sudbini jednog čovjeka već o poštovanje čitavih naroda, braneći Kovačevića kao političara čuva se i politička sloboda predstavnika Bošnjaka, Albanaca i Hrvata čije se matične države graniče sa Crnom Gorom.

Kome može smetati albanski političar iz Ulcinja i Tuzi koji odlazi u Tiranu, ili kada istakne zastavu te države za nacionalni praznik tog naroda. Albanija je njihova matica i sasvim je prirodno da u njenom parlamentu ti ljudi kažu ko su i odakle dolaze,da su im njihovi sunarodnici ma gdje živjeli bliži od drugih naroda, to je naprosto ljudski.

Kome može da smeta kada Bošnjak iz Crne Gore u Sarajevu kaže da je došao ko svojih, da je Bosna i Hercegovina njegova matica.

Kome smeta kada Hrvat iz Boke Kotorske u Zagrebu kaže da je ponosan što pripada tom narodu.

Nikom ko je častan čovjek, ali u Crnoj Gori postoje oni kojima je odlazak u Beograd neprihvatljiv i
nepobitan dokaz za izdaju, jer u tom zlom gradu se uvjek sprema nešto što jer smrtna opasnost za sve
okolne narode.

Zato optužujem, ali pre optužbi osvrnućeu se na one koje ne optužujem.

Ne optužujem špijune kojih u Crnoj Gori nikada nije bio mali broj.Oni su uvjek ,,branili“ Crnu Goru od
časnih ljudi, nekada plaćeni makaronima, dinarima i njemačkim markama, danas dolarima i evrima.

Ne optužujem ,,patriote“ koji kao i špijuni gledaju da dođu samo do neke koristi za sebe.

Ne optužujem ni tzv.prijatelje koji me savjetuju da okrenem leđa presjedniku Kovačeviću i ne učestvujem u ,,izdaji“ Crne Gore. Odanost zaslužuju čestiti ljudi, oni koji nemaju račune u stranim bankama, koji nijesu učestvovali u pljački države, oni koji pokušavaju da rasprodate fabrike vrate narodu koji ih je uzgradio, to je patriotizam a ne patološko ponavljanje fraze o ugroženosti Crne Gore.

I na kraju optužujem.

Optužujem Nevladine organizacije koje ne reaguju na otvorenu mržnju prema čitavom jednom
narodu.

Optužujem samozvane intelektualce kosmopolite koji nijesu čitali Zolu i koji neće da vide šovinizam koji je uzeo maha u Crnoj Gori.

Optužujem tzv.građanske političare koji na nedokazane optužbe na račun jednog čovjeka ćute oponašajući tako veći deo francuske elite u vrijeme afere Drajfus.

Optužujem Srbe koji pripadaju tzv.građanskim partijama koji misle da nešto mogu ušićariti na političkoj sceni ako se njihovi sunarodnici iz drugih stranak optužuju za izdaju Crne Gore.

Optužujem novine Dan što svojim kukavičkim ćutanjem crtaju metu na čelo ,,izdajnika“ kao što je pre dvadeset godina bila uspjeršno nacrtana na čelo Duška Jovanovića.

Optužujem novine Vijesti koje svojom sofisticiranom antisrpskom propagandom čuvaju svoj privilegovani medijski status i mutne poslove u Tamnom vilajetu Balkanske ekonomije.

Optužujem sve one koji ćute na neosnovanu osudu nevinih ljudi,kao da nas prošlost ne uči da čovjek kome nije dokazana krivica najlakše može da strada. U Crnoj Gori ne treba istraga da bi se dokazala nečija krivica,uperiš prstom unekog i on je kriv, kao da ne znamo da je toliko nedužnih ljudi prošlo Gogotu ni krivi ni dužni.

Sudbina oficira Drajfusa je bila opomena od koje se bježalo,bilo je i kasnije optužbi od kojih su stradali nevini ljudi ali on je ostao simbol stradanja bez krivice. Današnja afera sa mladim gradonačelnikom Nikšića treba da nas opomene da ako strada nevin čovjek mnogo će nevinih stradati u vrijeme koje dolazi. Moralnom čovjeku je dužnost da digne glas protiv neosnovanih optužbi kao što je to uradio Emil Zola u svoje vrijeme pokušavajući da spasi nevinog čovjeka. Mi danas u Crnoj Gori takođe moramo optuživati kako bi spasavali mir koji je ugrožen od onih koji misle da im neće biti suđeno zbog toga što su lažno svjedočili i nečasno optuživali.