Osjećaš li se izdano?
o. Darko Đogo
Piše: o. Darko Ristov Đogo
Danas me je nekoliko ljudi pitalo isto pitanje: osjećaš li se i ti izdano? Da li ti je krivo što si išao na litije?
Nije lako čovjeku da odgovori na to pitanje, a da se ipak ne osjeti bar sjetno, ako ne i sasvim tužno. Nismo se mi nadali velikim promjenama i ne odmah. Kao da se danas zaboravlja da nam je na ustima bila ona čuvena formulacija Vladike Joanikija: „ovo se zlo neće za dugo okončati jer se spremalo dugo – ali i mi smo se spremali vijekovima“. Možda je naš instant zaborav tog osjećanja nakon 30..8. u mnogo čemu kriv za mnogo šta što se kasnije dešavalo.
Ali, da samo kažem osnovni odgvoor: ne, ne kajem se za učešće u litijama, iako ništa možda nije onakvim kakvim bih želio da jeste. Ne kajem se – bez želje da moju mikron od žrtve poredim sa velikanima moga roda – kao što ne može kajati ni vojnik sa Cera zbog toga što je nastala Jugoslavija na njegovoj žrtvi a ne slobodna Srbija, kao što se ne smije kajati toliko hiljada srpskih vojnika koji nisu čitali „Kapital“ već su štitili svoja sela, da bi na njihovoj žrtvi nastala FNRJ/SFRJ. Ne kajem se i ne tražim priznanje jer se za odbranu svoga niti možeš kajati, niti tražiti priznanje.
I, mada će odgovor na pitanje „zašto nije bilo onakvim kakvim smo se nadali?“ zahtijevati disertacije – kao one koje se pišu o 1918. ili o Repulici Srpskoj danas spram one koju su sanjali njeni stvaraoci – osnovni odgovor u mojoj intuiciji nije dat samo u poslovičnoj naivnosti našeg svijeta već upravo suprotno – u našoj želji da budemo mudri, pametni, da svoje intuitivne osjećaje, one date čak i najneprosvećenijem srpskom čovjeku zagušimo zarad viših ciljeva, da se prićutimo upravo onda kada drugi artikulišu svoje interese. Da smo i mi svaki od tih puta stavili na sto ono što tražimo i zahtijevamo bez podrazumijevanja (onog „lako ćemo“ kooje nas košta i kada pravimo kuću i državu), možda bi bilo bolje.
Takođe: možda ostaje i još jedna pouka koju nikako da prihvatimo a to je ona da ne može niko – čak ni klir tj „Crkva“ – da za nas izabere, dok mi sami opet ne postanemo bar malo više nalik na Crkvu kao narod. Tačnije: ne mogu se preskočiti dani i noći borbe sa samim sobom bilo kakvom intimizacijom sa nekim „rješenjem“ dokle i sami nismo spremni da riješavamo svoje živoe, svoje padove, svoje nazaliječene karaktere.
Kako god: ne postoje konačne pobjede – iako mi uvijek tražimo upravo takve. Ni nad sobom, a tek ne nad nekim drugim.
Što upravo znači: opet ćemo se morati boriti.
Ali konačna sudbina svakog od nas i ovog našeg srpskog naroda nije u rukama tuđim, već Božijim i našim.
Jer nada nema prava ni u koga
do u Boga i u svoje ruke.
Ucesnik u jednoj emisiji postavi pitanje ,kako se niko od onih iz crkve koji su nam podvalili Krivog ne izvini . Umjesto toga taj koji je imao presudnu ulogu u tom necasnom cinu nam objasnjava da se crkva povukla iz politike posle izbora??? I taj opet ne sjedi skrstenih ruku,opet formira stranice na.kojima velica sebe ,a blati sve koji i rijec progovore protiv njegovog izabranika Krivog
Crkva i narod su na Čudesnim Litijama odradili monumentalno dijelo koje ostaje vo vijeki vjekova. Svaki učesnik mora biti ponosan na to dijelo. Kojekakve sitne duše su beznačajne.
Juče na godišnjicu, skoro bez pomena prodje na svim sredstvima informativnim, sramota.
Jasno je ko bi htjeo da se sve što prije zaboravi, ali neće biti tako.
Ucestvovali smo u litijama protiv zakona koji je ispravljen, usvojen- i gle čuda!! skoro nije ni pomenut….pretvorili smo se u Marka Đurića koji ne može da tapše kad želi, nego kad mu daju znak.
alo bre…preterali ste!! šta ima đogo da se oseća izdanim..samo podmećite, dobro ste plaćeni!
Jadna sestro, svesrpska briga o stradalnoj braći ostaće za tebe vječita tajna!
samo javite kad procenite da smo svesrpski namireni, pa da počinemo
Vojnika sa Cera niko nije pitao kad su Karađorđevići i kompanija ukidali Srbiju i stvarali protivprirodni blud zvani Jugoslavija, a sumnjam da se nije kajao. A naročito su se kajali oni bez ruku i nogu što su prosili po ulicama, dok su se kraljevska svita i ostali bogatuni rasipali novcem.
Stigao njega metak „njegove braće“ u Marseju,zato nam je sve kako nam je,prokleta Jugoslavija
Otac Darko je i sam prestao ići na litije zbog sukoba sa Gojkom Perovićem nakon što je ovaj zatražio preimenovanje SPC u PC u CG i to je lako proveriti, lično se suprotstavio Peroviću i o tome pisao na svom Facebook profilu.
Joanikije još nije uvidio kakav se antisvetosavski duh krije u Gojku Peroviću!
@Još nije, a kad će ne znamo,potpuno sam saglasan i premjestaj da sluzi u crkvi Sv.Djordja pod Goricom mu je nagrada…..trebao je dobiti neku crkvu u Savniku ako je ima,a ako nema poslusanje da je izgradi,a time i sebe samoga .
U redu je govoriti o običnom čovjeku, koji je izašao, bilo gdje I bilo kad u pravednu borbu.
Svi oni, stotine hiljada, su dobrovoljno izašli, dozlogrdilo im, pritjerali ih uza zid, ali šta ćemo sa onima koji su takođe bili na Litijama i na njihovim krilima postali premijeri ili njihovi zamenici?
Imaju li oni pravo na kajanje, žele li se kajati ili će oni to morati, jednom, htjeli ne htjeli?!
Šta da radimo sa onima koji su nas iskoristili da bi zadovoljili svoje ciljeve, evo jedan od njih juče kaže:ispunili smo svako obećanje, on jeste ali prema svojoj bratiji i četiri poslanika, koje ima. Ovaj naš brat nas pokušava ubjediti da je i on sve ispunio, a nama se čini da nije! On juče reče da je zadnja mjera zabrana hirotonije, danas samog sebe demantuje, pa kaže da su mediji pogrešno prenjeli.
Dakle, nije do običnog čovjeka, on je u svom dvorištu pomeo prašinu, on, običan čovjek, je radio na sebi i ne stoji priča, da mi moramo sa sobom rasčistiti, to je uopštavanje stvari. Neki Crkveni velikodostojnici, da ne kažem Crkva, jer tako ne mislim, jesu najodgovorniji što danas imamo Zdravka I sad će neko reći pa i ti si Crkva, jesam,… ali mene niko nije pitao
Upravo tako. Neka ovi što pozivaju druge ljude na pokajanje, na žrtvu, na „čišćenje svog dvorišta“ i slično mlaćenje prazne slame, stanu konačno pred ogledalo i pogledaju sami sebe. I neka već jednom priznaju sopstvenu odgovornost! Nismo „mi“ ni predložili, ni gurali Zdravka Krivokapića, niti je to radila Crkva, nego pojedinci koji se iza nje kriju, sa imenom i prezimenom!
Sveštenik je u konfliktu interesa – on ne može biti objektivan
I sam pokušaj da razvodi crkvenu odgovornost je ogavan, a taj osjećaj još više raste uzeći u obzir da je čovjek sveštenik, jer laža, manipšulacija više bole od onih koji sebe nazivaju božijim predstavnicima.
Kako otac Jojil kaže, parafraziram – laici mogu sebi da dozvole grešku, a mi sveštenici imamo ogromnu odgovornost. Naš grijeh je mnogostruko veći.
Naravno da se mnogi Srbi, možda i većina, osjećaju izdano i to prvenstveno od crkve.
Crkva nastupa kao interesna grupacija, a „svetinje“ su ništa drugo nego njihove privilegije i to je sada svako jasno. To ne znači da pozivam na raskid sa crkvom, već nešto drugo – da se, kao što Bog posluje, crkvena organizacija u potpunosti potčini srpskom narodu i njegovim interesima, a ne sebičnim interesima klira, koji gotovo podrazumijevano idu kontra viših interesa.
Klir mora svoje lične interese da uklopi sa višim interesima srpske zajednice. Srpstvo na zemlji, dakle svuda, Bog na nebu. A to ne ide dobrovoljno, nego promjenom odnosa srpskog naroda prema njegovoj tvorevini, koju je osnovao, koju izdržava i koju je nebrojeno puta branio, zadnji put 30. avgusta; mi moramo početi da zahtijevamo od popova da služe srpskim nacionalnim interesima. A popovi, kakvi su, vole da slušaju imperativne tonove. Vidite kako su snishodljivi i pomiriteljski prema agresivnim crnogorskim (i ostalim) ustašama, čije nam „bratstvo i ljubav“ preporučuju, a nas Srbe, koji ih slijepo slijedimo, ni ne konstatuju.
Popovi, na koljena pred Srbe!
Ima istine u ovome što kažeš, Vejn. Ali, slaba vajda od toga, pogledaj ove što ti dadoše minus, ovce ostaju ovce, a ovce valja ošišati.
Pope Vejne ja mislim da si ti odavno zreo za Bosansku pravoslavnu crkvu, pošto ti ova srpska izgleda nije dobra prije svega zbog mitropolije crnogorske u okviru nje. Brojite li minuse ti i ove tvoje vedete SNS-ovog sveta?
Štetočino (prevod sa turskog) nisi ti iz SPC, ti si jedan od onih što zagovaraju „pravoslavnu crkvu u crnoj gori“.
Potpisujem! Pozdrav!
Kao u svim velikim istorijskim pričama … Dostojni i veliki su pojedinci i narod … a sistem uvek ukrade pobedu i uspostavi đavolju rabotu …. ne treba nikad žaliti kada celog sebe ulažeš u veru, nadu i ljubav …. mi smo i ovako samo putnici u ovom životu … naš jedini zadatak je ostaviti iza sebe čojstvena dela….