Osvojila 10. veliku medalju: Ivana uhvatila zalet za zlato u Tokiju 2020.

Prvim mjestom na dvoranskom prvenstvu svijeta naša sportska heroina ostvarila je najveći uspjeh u istoriji srpske atletike, a zlatna medalja sa Olimpijskih igara sada je jedina koja joj nedostaje u blistavoj karijeri. Tačno 13 godina Ivana Španović sanjala je svjetsko zlato. Od onog prvog skoka 2005. na Svetskom prvenstvu za mlađe juniore u Maroku, kada je dosegla dužinu od 5,97 metara, pa sve do 4. marta 2018. Čekala ga je, znala da će jednom doći i konačno ga dočekala ovog vikenda u Birmingemu!

Možda je i sudbina tako htjela. Do najvećeg uspeha u karijeri, ujedno i najvećeg u istoriji naše atletike, Ivana je došla u Engleskoj, istoj zemlji gdje je zbog zihernadli i otcjepljenog broja ljetos ostala bez svjetskog trona. Način na koji je tada ostala bez odličja većinu ljudi bi potpuno slomio, ali ne i Ivanu i njenog trenera Gorana Obradovića, koji su tada riješili da prošlost ostave iza sebe, da stegnu zube i samo šest mjeseci kasnije ostvare zajednički san zacrtan još na početku karijere:- Teško da trenutno postoje srećniji ljudi od nas na svetu – nije ni pokušao da sakrije emocije Obradović.

– Bilo je emocija i 2013. posle bronze u Moskvi, naše prve medalje, bilo ih je i u januaru 2017. posle zlata u Beogradu jer je osvojeno pred našim navijačima, ali ovo je nešto zaista neverovatno. Drugačije je, ali opet posebno. Ivana je pet puta pokušavala da se domogne tog svetskog trona i mislim da je konačno zaslužila. Uzeti zlato ispred Britni Ris, sedmostruke svetske šampionke, osećaj je koji se ne može prepričati – poručuje čovjek koji je uz Ivanu bio sve ove godine i zajedno s njom proslavljao sve uspjehe, ali i tugovao kada je bilo teško.

Ivana je i ovu medalju zalila suzama na pobjedničkom postolju. Pokušavala je da ih zadrži, ali nije uspjela. Taktovi himne “Bože pravde” udarali su poput malja direktno po njenom srcu… – Ivana je sve to emotivno doživela, ali je suze zamenila osmesima već iste večeri. Sa celom našom ekipom otišli smo u jedan restoran u Birmingemu i tamo dugo sabirali utiske. Ona nije ni spavala, kaže da nije mogla. Ja jesam, izmorio sam se – kroz osmeh dodaje Obradović.

Ipak, slike iz finala i dalje se motaju po glavi. Na Ivaninu sreću, ali i sreću cijele Srbije, ovoga puta Britni Ris nije napravila čudo. – Ne mogu da lažem, plašio sam se da nam Britni ponovo u poslednjoj šestoj seriji ne uzme zlato kao pre dve godine u Portlandu. Tada je Ivana skočila 6,88, Risova je to izjednačila, Ivana opet pobegla na 7,07, da bi Risova i to nadmašila sa 7,22 u poslednjem skoku. I u Birmingemu je bio isti scenario, osim samog kraja. Ivana je prvo skočila 6,89, Britni je to izjednačila, pa je Ivana opet prestigla sa 6,96 i hvala bogu da se istorija nije ponovila. Stvarno nismo to zaslužili.

Zlatna medalja iz Birmingema deseta je u Ivanoj karijeri. Naša atletska diva već je osvojila srebro i tri zlata na evropskim prvenstvima, tri bronze i srebro na svjetskim šampionatima, kao i bronzu na Olimpijskim igrama. – Sada nas čeka mala pauza, pa krećemo u pohod na nova odličja. Već u avgustu nas očekuje Evropsko prvenstvo, biće tu i Dijamantska liga, a ovu bajkovitu priču zaokružićemo u Tokiju 2020. – zaključio je Obradović.

SVE IVANINE MEDALJE

2013. Svjetsko prvenstvo – Moskva bronza 6,82
2014. Svjetsko prvenstvo – Sopot bronza 6,77
2014. Evropsko prvenstvo – Cirih srebro 6,81
2015. Evropsko prvenstvo – Prag zlato 6,98
2015. Svjetsko prvenstvo – Peking bronza 7,01
2016. Svjetsko prvenstvo – Portland srebro 7,07
2016. Evropsko prvenstvo – Amsterdam zlato 6,94
2016. Olimpijske igre – Rio bronza 7,08
2017. Evropsko prvenstvo – Beograd zlato 7,24
2018. Svjetsko prvenstvo – Birmingem zlato 6,96