Otac Igor Karanović: U izbjegličkoj koloni se i rađalo i umiralo

Sveštenik Igor Karanović, paroh u Debeljači kod Pančeva, kao dječak od 12-ak godina, iz svog doma u Novom Gradu gledao je apokaliptične scene kada je stradalni srpski narod sa prostora Republike Srpske Krajine bježao iz svojih domova ka slobodnoj srpskoj teritoriji, gonjen od Hrvata u zločinačkoj akciji hrvatske vojske i policije “Oluja” u kojoj je za četiri dana protjerano sa kućnih ognjišta 200.000 Srba a ubijeno skoro 3.000.

“Ove biblijske scene stradanja našeg naroda duboko su ostale urezane u mom pamćenju, prekinule moje djetinjstvo, zauvijek promijenivši moj život”, kaže otac Igor.

“Kada danas pođete u eparhije koje su stradale u ovom ratu, na primjer u Pakračko-slavonsku eparhiju, vidjećete veliku duhovnu obnovu što svjedoči da će se naš narod nekada vratiti na svoja vjekovna ognjišta jer je duh našeg naroda, kada je sa Hristom, nesalomiv i neuništiv. Ipak, ne smijemo zaboraviti! Mi moramo da pamtimo stradanje našeg naroda, ali i da praštamo temeljeći svoj život na Hristu i svjedočeći one riječi da je krv mučenika sjeme je za nove Hrišćane“, kaže otac Igor.

U parohiji oca Igora u Debeljači kod Pančeva sada živi veliki broj Srba iz ove izbjegličke kolone, koji još uvijek čuvaju traktore na kojima su tada izbjegli, noseći slavsku ikonu i ponešto pokućstva.

“To su čestiti ljudi, dobri domaćini koji će drugome dati i poslednje parče hljeba po cijenu da oni ostanu gladni. Oni pate za svojim rodnim krajem čuvajući svoju vjeru, tradiciju, jezik i običaje. Krajišnici koji su tada pobjegli od ustaškog noža, obilaze grobove svojih predaka prenoseći istinu o stradanju našeg naroda i svojim potomcima“, kaže otac Igor Karanović.

Izvor: Mitropolija, Slobodanka Grdinić