Otac
Zdravko Krivokapić
Piše: Miloš Krivokapić
Rođen sam 22. septembra 1991. u Podgorici. Prvih godina života se po prirodi stvari sjećam samo na osnovu priče, najviše roditelja. Oni su pričali te priča sa ciljem da cijenimo njihovo odricanje, kako bi zadobili poštovanje i skromnost.
Djetinjstvo sam najviše volio da provodim kod očevih roditelja u Nikšiću. Đed Drago je bio najbolja osoba koju sam u životu imao priliku da sretnem. Ljubav je nosio u osmjehu a pravičnost u pogledu. Iz velike ljubavi i potrebe da mu odam poštovanje ga spominjem.
U djetinjstvu se OCA sjećam djelimično. Sjećam se da je mnogo radio. Da je kući dolazio kasno. Ali da je bio izuzetno veseo. Znam da su se on i majka uvijek svega odricali da bi mi imali. Odricali su se odjeće, obuće, izlazaka, pa i voća, da bi mi imali sve to i mnogo više. Iz čiste nesebičnosti i ljubavi. Ali su tražili; poštovanje, trud i rad. Pa smo svi bili dobri đaci i studenti.
Imam mnogo priča i načina kako su me učili životu, podijeliću neke od njih: Prvi put sam se odvojio od roditelja u 3 razdredu osnovne škole. Otišli smo na eskurziju u Kolašinu. Prvu noć sam preplakao. Sjutra dan je došao moj OTAC. Rekao je da je u prolazu i da me vodi na ručak. Čim smo sjeli počeo sam da plačem da želim da se vratim.
Tada mi je rekao: “Ovo si ti izabrao, moj OTAC mi je govorio: “Mi Krivokapići smo takvi da kad uzmemo nešto idemo do kraja, nema odustajanja””. Te riječi su me odredile za cijeli život.
Kasnije u gimaziji počinje i intezivnije druženje sa OCEM. Tu sam shvatio šta znači imati životni oslonac. Oslonac na koji se odupireš kada ti je teško, da bi išao dalje. Dileme smo rešavali tako što mi je on davao savjet. Nikada rješenje, do rješenja sam sam trebao doći.
Sjećam se i rasprava na temu materijalnog (zašto nemamo više). Moja potreba je bila odraz prohtjev društva iz srednje škole. Društva čiji su roditelji bili dio “elite”. Mnogo razgovora je trebalo da se pomirim a tek skoro da shvatim da se nakon ispunjenja egzistencijalnih uslova mir i sreća ne kupuju novcem.
Odlazak na studije je bio veliki izazov. Beograd je pružao mnogo, griješio sam. Svaka greška kada je postajala ozbiljnija sjećao sam se roditelja i njihovih odricanja. Koliko puta sam osjećao potrebu da se odužim roditeljima. I konačno, počeo sam da radim i stičem i da budem u prilici da ja njima pomognem.
Ali, tada na red ponovo dolazi OTAC. Dolazi da po hiljaditi put unese svjetlost u moj život. Da ponovo na pijedastal života izdigne najuzvišenije vrijednosti ljudskog društva. Da me odbrani od želje satanine i apatije duhovne. Da me ponovo opomene šta znači biti čovjek i koje su to prave vrijednosti.
ZDRAVKO D. KRIVOKAPIĆ je moj otac. Čovjek velikog srca i još veće duše. On i majka su me naučili: da govorim, da mislim, da volim, da poštujem, da cijenim i da volim svaku osobu na planeti. Oni su me naučili da je moguće i kamen voljeti. Oni su me naučili da je sve što zamislite moguće uz rad, vjeru i trud.
Ovo pišem jer osjećam dug da sa vama podijelim šta znači biti njegovo dijete. Kada ZDRAVKO dođe za premijera, ne znam kakve će promjene ekonomske se desiti ali znam da će prave vrijednosti ponovo postati moda. Da će se ponovo cijeniti čovjek i duh njegov. Da će biti preča vaša dobrota, rad, trud, znanje nego svi novci ovoga svijeta.
A što se tiče plata I penzija. Ne sjekirajte se. Ako sam mu trazio 10 eura davao mi je 20, iako je pitanje koliko mu je ostalo u džepu. I nikada, nikada nije rekao da nema. I uvijek smo imali dovoljno.
Kao građanin se nadam u Boga, da nećemo propuštiti jedinstvenu priliku da ono što sam u kući stekao kao vrijednosti postanu državne vrijednosti.
Izvor: Fejsbuk
Uz Boziju promisao , uz porodicu kakva ste vi , uz veliku podrsku ljudi kojima su životni principi isti kao Vašem ocu , a očigledno i Vama , profesor Zdravko će uspjeti na ovom istorijskom putu.
Pozdrav za profesora od kolega , iz perioda studija , studenata iz Nikšića , koji su upisali Mašinski fakultet u Podgorici , školske 1977/78
Miloše nijesi ništa napisao o tome koji si fakultet završio, radiš li negdje
Tvoj djed I baba su bili izuzetni ljudi.nije mi cudo sto su iznjedrili takvu djeci a djeca vas velike LJ de.to kazem zato sto smo ja I moj brat Lazo isto tako vaspitani da vrjednujemo male stvari.rad.postenje.postovanje.neka ste svi zivi I zdravo I samo napred za nasu crnu goru.
Velika podrska Zdravku.Uopste ne sumnjam da ce nasoj drzavi vratiti sve one vrijednosti koje su je nekad krasile.
Uz tvog oca i našeg Đeda ovo će biti država svih nas!
Miloše, znam koliko su ti divni roditelji i vjerujem da su jednako ponosni na tebe koliko i ti na njih. Svaku sreću vam želim, Zdravku posebno želim snagu.
doprinos profesoru
https://srpska24.me/%d0%bc%d0%be%d0%bd%d1%82%d0%b5%d0%bd%d0%b5%d0%b3%d1%80%d0%be-%d1%83-%d0%ba%d0%be%d0%bc%d1%83%d0%bd%d0%b8%d1%81%d1%82%d0%b8%d1%87%d0%ba%d0%be%d0%bc-%d0%ba%d0%b0%d0%b2%d0%b5%d0%b7%d1%83-%d1%98%d0%b5/
Da si ziv,zdrav,srecan i da budes dostojan svoga oca i jos bolji ako je to moguce.
Divan tekst, roditelju na ponos. Mnogi da prožive i pet života ne bi ostvarili ovo. Ko ume uspešno da vodi porodicu, bude dobar domaćin, savlada mnoge prepreke koje život nameće, znaće i kako da savlada prepreke koje su pred njim. Dobro zdravlje, vedar duh i podrška od ljudi i nebeskih sila. Za dobro, ništa teško nije!
Nikad ništa Srbi ( pardon, čovek je Crnogorac ) neće naučiti u politici.
Koliko puta smo do sada stvarali mit u političarima, koji se nakon izvesnog vremena rasprsnuo kao mehur od sapunice. Čemu to ? Kome to treba, ta mitomanija ?
Umesto da racionalno, razumno i dosledno zastupamo svoje interese.
Srbi su porodični ljudi! Vidi se ko je dobar čovjek po tome kakva su mu đeca i roditelji!! Zdravko je 100% pravi Srbin i Crnogorac i nikad neće izdat to vi garantujem
Najveći uspeh čoveka je kad napravi novog čoveka …Svaka Vam čast i Svako Dobro
Lijepo iskazano postovanje prema ocu; i mi vjerujemo da je on covjek koji donosi dobro i nadu za narod. Ali, bice trnovit put.
Krivokapic Zdravko je bez sumnje dobar i cestit covjek.Ali izgleda ni u ovoj novoj vlasti nas Srba nema nigdje.Katastrofa.
#ANONIMNI,KAKO NEMA SRBA?SVI SU.KAKAV OTAC TAKAV SIN.
Živ bio! I ti i svi tvoji. Rasplakala sam se kao malo dijete.
Duboko vjerujem ovom čovjeku. Zdravko, došao da ozdravi Crnu Goru!!! Po svim pitanjima…