Otvoreno pismo Ane Pešukić vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću

Vaspitačica i pravnica iz Nikšića Ana Pešukić u žižu javnosti je dospjela nakon što je uhapšena po tužbi njenog bivšeg poslodavca Aca Đukanovića, brata bivšeg predsjednika države Mila Đukanovića.

Radi se o ženi koja je priznala u tužilaštvu da je 2019. godine izvršila krađu vrijednog nakita iz porodične kuće Đukanovića.

Njoj se sada sudi u Višem sudu u Podgorici, na osnovu optužnice Specijalnog državnog tužilaštva (SDT).

Nakon kako ističe brojnih pravnih skandala koji se dešavaju u procesu protiv njen, ona se obratila VDT.

Njeno otvoreno pismo Vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću prenosimo u cjelini:

Poštovani,

I pored nastojanja, da vam se službeno obratim, pa i napora da razumijete ovu pravnu stvar, možda ćete ipak ovako bolje shvatiti vašu odluku. Odgovor koji ste mi poslali prije par dana, a na moj zahtjev da preispitate rad rukovodioca ODT-a Duška Milanovića, ostavio me bez riječi, ali ne zbog vaših ekspertskih sposobnosti, već zbog elemetarnog (ne)poznavanja prava. Umjesto da navedenog rukovodioca ODT-a Duška Milanovića, kaznite zbog nestručnog i nesavjesnog obavljanja tužilačke funkcije, Vi ste se usudili da me podučavate poznaniju prava. Duško Milanović je donio rješenje 23.04.2024 kojim je odbio moj zahtjev za izuzeće tužiteljke Slađane Španjević Volkov, pri čemu svjestan i upoznat sa činjenicom da sam tražila i njegovo izuzeće, te da nije smio postupati u tom predmetu.

Vi, Vrhovni tužioče, kažete da je on ispravno donio predmetno rješenje, a onda isto posle tri dana stavio van pravne snage. Jeste li ga pitali zašto? A pošto znam da ga niste pitali zašto, ja ću Vam reći. Dana 07.05.2024 sam podnijela žalbu Višem tužilaštvu, upravo na to rješenje (koje nema pravnu snagu), a prilikom predaje žalbe u ODT srela sam tužiteljku Slađanu Španjević Volkov koja je posmatrala šta ja radim, a potom po mom izlasku, tražila uvid u moju žalbu i odmah o tome obavijestila rukovodioca ODT-a Duška Milanovića, shvatajući da sam ipak ukapirala o čemu se radi.

A ukapirala sam da je Milanović izuzeo tužiteljku, a na to nije imao pravo. Naime, dana 14.05.2024 meni stiže rješenje od Duška Milanovica da je prethodno rješenje stavljeno van pravne snage i gle čuda tada se sjetio da ipak nije smio i nije mogao da donese takvo rješenje . A onda pravni kolaps, iako je u prvom rješenju pominjao samog sebe u smislu izuzeća, on je znači odbacio moj zahtjev za izuzeće, a nije smio, pa onda nakon moje žalbe, brzo stavio rješenje van pravne snage, pa uputio spise Višem tužilaštvu. A onda još jedan skandal: Kuca dva rješenje 19.04.2024.,pa onda drugo 23.04.2024.(kako je znao kada će ga kucati, zašto ga kuca 19., pa 23. ćeg). Potpuni debakl…Kako da objasnim da je Milanović tek nakon moje žalbe od 07.05.2024. donio odluku da stavi to rješenje van pravne snage!!!Kako da Vam objasnim da je onaj datum sa tog rješenja fingiran, a da je pismo do mene putovalo taman kao pošiljka iz Kine. Da apsurd bude veći, fingiranje pravne sigurnosti nastavlja Lepa Medenica odbacujući moju žalbu kao nedozvoljenu, a u istom rješenju obrazlaže da odbija izuzeće rukovodioca ODT-a Duška Milanovića i tužiteljke Slađane Španjević Volkov, citiram, da je prestalo pravno dejstvo pobijanog rješenja od 23.04.2024, znači ovo njeno rešenje pobija njegove rješenje, a kako ga pobija ako je van pravne snage? Gospodine Markoviću, jeste li imali u uvid u sve spise predmeta ili ste čitali samo ono što ste po slobodnom uvjerenju smatrali bitnim?!

Gospodine tužioče, ne stoje navodi da Duško Milanović nije odgovorio na moj zahtjev za uvid u službenu zabiljšku Vukasa Radonjića iz 2020. god zbog otimanja predmeta bivše tužiteljke Stojanke Radović. Odgovorio je on meni, ali je pokušao da me omete u mom naumu citirajući mi čas odredbe Kz-a, čas odredbe Zakona o slobodnom pristupu imformacijama. Je li ovo po Vama pravna sigurnost za stranku u postupku?!

Čitajući Vaš dopis shvatila sam da vi niste razumjeli da je Vaš osnovni zadatak provjera stručnosti i savjesnosti u radu tužilaca, a ne jeftino advokatisanje po službenoj dužnosti. G. Markoviću, Duško Milanović je donosenjem onih rješenja “ofirao sebe”, pa čak i priznao svjesno kršenje zakona, a Vi i dalje branite neodbranjivo, pa Vas citiram; „da je to slobodno tužilačko uvjerenje te da Tužilački Savjet nema ovlešćenje da ga preispituje“, pa se pitam da li tužioci rade po slobodnom ubjeđenju ili po ZKP-u?! Na ovaj način šaljete opasne poruke da je tužilačka rabota samovolja, a ne zakonsko činjenje. Sudnica nije katedra, suđenje je živi proces, a ne teorijska mantra….
u prilogu dostavljam sporna rješenja.
s poštovanjem,
Ana Pešukić