Otvoreno pismo ratnog komadanta načelniku Foče

Piše: Brane Ćosović Ćosa

Načelniku Radisavu Mašiću,

Dragi prijatelju nazdravlje ti Sveti Nikola Čudotvorac, naš veliki zaštitnik i saveznik i Tebi i svim građanima Foče i naše Republike Srpske!

Uvijek u ovakvim zvaničnim obraćanjima, imam dilemu, kojim pridjevom da oslovim sagovornika, prije svega što dugo pamtim, a pamćenje je u ovom vremenu opšteg zaboravljanja loš saveznik nepoželjan poput nezgodnog svjedoka. Nadam se da su naša sjećanja na one sudbonosne trenutke koje si marljivo snimao novinarskim diktafonom, mnogo upečatljivija i jača od nečijeg nauma da se sve poništi i zaboravi na štetu svih koji su krvarili i položili živote, ali prije svega na štetu istine.

Danas je, dragi Radisave, 27 godina od krvavih borbi za odbranu Foče. Drame sa jednim činom: Opstati ili nestati?! Biti ili ne biti!
Stoga te kao načelnika svog rodnog grada koji sam branio sa saborcima moram podsjetiti da je zaboravljanje isto što izumiranje, da je nepominjanje žrtava njihovo ponovno stradanje, da maćehinski odnos prema braniocima vodi u nestajanje Republike Srpske.

Dragi Načelniče, ne obraća ti se Brane Ćosović, jedan od komandanata odbrane Foče već ti kroz njegova usta zbore svi oni zahvaljujući kojima danas ima živih Srba u Foči i što si već dva mandata na čelu našeg grada zločinački razaranog NATO bombama 1995 godine.

Danas se srpskom narodu spočitavaju zločini, a zaboravljaju se krvave slave, razorena ognjišta, crni Božići, masakrirani Vaskrsi…

Na današnji dan za slavskim trpezama, zvjerski je umoreno u Gornjoj Jošanici 56 mještana, bespomoćnih sa slavskim kolačem u rukama. Među njima 21 žena i troje djece. Sa lica zemlje je nestalo deset zaseoka. Ko je odgovarao za taj i mnoge zločine muslimanskih snaga. Krvava Drina je tekla 1992 kao i 1942 godine kada su snage Jugoslovenske vojske u otadžbini pod komandom majora Pavla Đurišića spriječile pomor srpskog življa u Gornjem Podrinju. I to je prećutano kao što se danas prećutkuje žrtva svih nas branitelja svog grada, svojih ognjišta i naroda tri puta razapinjanog u samo jednom vijeku.

Svjesni smo da je ovo daleko od naših stremljenja o pravednoj državi bez diskriminacije i kriminala, ali se nadam da žrtve nijesu bile uzaludne bez obzira što smo sa javne scene sklonjeni svi mi čija snaga, znanje i autoritet ne bi dozvolili ovako obogaljivanje i raslojavanje društva.

Uvjeren da ćeš kao svjedok mnogih viteških događaja smoći snage da se odupreš trendu amnezije i marginalizacije vrednosti za koje smo ginuli najsrdačnije te pozdravljam, moleći se Svetom Nikolaju da nas sabere i urazumi!