Parada amoralnih gmaza: Pomamno bezakonje RTCG
1 min readPiše: Vojin Grubač
RTCG se pretvorila u ovovremenu ispostavu ružne medijske prošlosti Evrope, one gebelsovskog tipa iz vremena Trećeg Rajha. Postala je skandalozni antiservis građana, koji živi izvan vremena i prostora u kojem fizički obitava.
Kroz mračne hodnike ove užasne medijske kuće, a čast izuzecima kojih zaista ima, danas defiluju šovinistički gmazi, od kojih pojedini novinari i gosti, kada se pomame, najviše sliče solidnoj medijskoj reinkaranciji crnogorske varijante Hitlera i tada uticajne Eve Braun.
Mada, sve to ima i u jednom pakovanju, što svjedoči ponašanje poznatog ostrašćenog novinarskog bračnog para, koji se teatralno šepuri paradirajući tim prostorima.
Dakako, postoji i hronologija izrastanja „Javnog servisa svih građana“ u medijsko strašilo, od kojeg kontinuirano vonja bezakonje, isključivost i pomama šovinizma.
Čistka rukovodstva RTCG, inicijator Mima Drašković
S pričom počinjemo od 07.06.2018., datuma kada je smijenjena direktorica RTCG Andrijana Kadija.
Tada je portal “Antena M” dao sledeću informaciju: “Savjet RTCG razriješio je na današnjoj sjednici Savjeta direktoricu Javnog servisa Andrijanu Kadiju, a za v.d direktora izabran je Božidar Šundić. Kadija je smijenjena sa šest glasova za i dva protiv, sa isto toliko je izabran Šundić. Šundića je predložio Mimo Drašković, a njegov protivkandidat bio je Mirko Bošković. Njega je predložio Milan Radović.” (1)
Portal podgoričkog dnevnika “Vijesti” je precizirao ko su učesnici toga puča, obavijestivši javnost sljedeće: “Za njeno razješenje glasali su Mimo Drašković, Slobodan Pajović, Igor Tomić, Dragana Tripković, Ivan Jovetić i Goran Sekulović. Protiv su bili Milan Radović i Perko Vukotić. Inicijativu za razrješenje Kadije podnio je član Savjeta RTCG Mimo Drašković. Član Savjeta Milan Radović kazao je na sjednici tog tijela da će glasati protiv razrješenja Kadije.” (2)
Dakle, treba zapamtiti imena ovih nečasnih ljudi, koji su inicirali i glasali za tu smjenu, jer je ogavno blaćenje Andrijane Kadije i neosnovanost njene smjene potom dokazana pred crnogorskim sudovima.
Ključni rukovodilac toga puča je bio opskurni dr Mimo Drašković, koji je tada cinično tražio od Andrijane Kadije da se izvini, procijenjujući da se ona u hajci “neprimjereno ponašala”, rekavši: “Uvijek sam generalnu direktoricu posmatrao kao damu, a smatram da ono što je uradila prošlog puta nije bilo u tom maniru“.
Poslije svega, ispalo je sasvim obrnuto, da je Andrijana Kadija baš bila dama koja brani svoju čast i ugled, što je i odbranila, a da je dr Mimo Drašković bio sve osim džentlmena, jer je ispalo da je nečasnost bila pratilac njegove jadne sudbine na RTCG.
Smjenjujete me jer sam nepodobna, nemam leđa imam kičmu!
Nakon puča, Andrijana Kadija je naglasila da je smijenjena jer je “nepodobna”, poručivši sljedeće: “Nijesam nikoga pitala za koga je. Držala sam distancu od vlasti i opozicije. RTCG nikada nije bila nezavisnija. Ne smjenjujete me što sam lošije radila od prethodnika već što sam nepodobna”, a potom dodala: “Nemam leđa, ali imam kičmu, i neću dati nikome da je slomi. Kako sam radila, tako mi Bog vratio”. (2)
Na rogobatne optužbe iz Savjeta RTCG da je “nepoštena i korumpirana”, Kadija je rekla: “Svjesna sam da se danas ne mogu odbraniti od unaprijed donesene odluke. Nije mi stalo do fotelje, jer da jeste, znala bih da je sačuvam. Nijesam lopov, nijesam nepoštena, nijesam manipulant i nijesam ništa ukrala. Smatram da ćete me nezakonito smijeniti ali sam zahvalna na tome jer ne bismo mogli sarađivati u ovakvoj atmosferi”. (2)
Božidar Šundić je tada došao na čelo RTCG i odmah pokrenuo hajku s ciljem smjene direktora TVCG Vladana Mićunovića.
Uspio je, Mićunović je smijenjen 20.06.2018. a na njegovo mjesto je došao Slavko Đurđić.
Tužni kraj ove orkestirane i podmukle harange, koja je vrvila podvalama i neosnovanim optužbama, se dogodio pred crnogorskim sudovima.
Podgorički Viši sud je 07.03.2019 potvrdio da je Vladan Mićunović nezakonito smijenjen, a Vrhovni sud Crne Gore je 24.12.2019. potvrdio da je Andrijana Kadija takođe nezakonito smijenjena.
Poslije strašnog i unižavajućeg poraza pred sudovima, pučisti su reagovali neadekvatno.
Umjesto da se povuku podvijenog repa, vrate nečasno smijenjene direktore na dužnost a potom podnesu ostavke-od njih nije bilo glasa, niti izvinjenja, niti bilo kakve ljudske reakcije.
TVCG su primjer totalitarne čistke i ruganje pravu
Vladan Mićunović je, poslije odluke podgoričkog Višeg suda da je nezakonito smijenjen, rekao sledeće: “Odluka o mojoj smjeni, kao i odluke o smjenama generalne direktorke Andrijane Kadije, članova Savjeta Nikole Vukčevića i Gorana Đurovića, “nepodobnih” urednika i novinara TVCG su primjer totalitarne čistke i ruganje pravu, profesiji i samom zdravom razumu”. (3)
Andrijana Kadija je, poslije odluke Vrhovnog suda Crne Gore da je nezakonito smijenjena, izjavila sledeće: „Ova presuda je potvrda da sam govorila istinu onoga dana kad su me smjenjivali, a i prije toga da nijesam lopov, da nijesam korumpirana i da nijesam nanijela štetu RTCG-u.” (4)
Potom je objasnila suštinu brutalnu čistke, rekavši: „Ovo je papir koji potvrđuje da je brutalna čistka počevši sa članovima Savjeta, a završivši se smjenom direktora i uredništva bila dobro osmišljena i realizovana akcija samo zato što je Javni servis nagovijestio da može biti pravi, svoj, da nije sluga ni navijač ni vlasti, ni opozicije, ni vladinog, ni nevladinog sektora, ni bilo kojeg centra moći.” (4)
Na kraju se osvrnula i na krajnje monstruozne optužbe od strane podlih pučista, rekavši: “Kada vas neko najsočnije popljuje uz optužbe da ste opozicija državi, nemoralni, neprofesionalni, korumpirani, provuku vas kroz blato i ugaze-ovakvu presudu doživite kao izvinjenje, ali blago. Ukratko, nijeste krivi ali je tako moralo biti“, i dodala da „živimo u vremenu laži, prevara i podmetanja zarad njegovog veličanstva interesa“. (4)
Kadija i Mićunović su u tih nekoliko osvrta sve rekli, tako temeljno da se tu ništa ne može dodati.
Antiheroj Mimo Drašković, čak dvostruki pučista
Ovo monstruozno svrgavanje direktora RTCG, a potom i proganjanje “nepodobnih” urednika i novinara te kuće je pripremano mnogo ranije i otpočelo nezakonitim pučem u Savjetu RTCG koji se desio 20.03.2018. godine
Ta tema će biti posebno obrađena, ali se moramo podsjetiti da su mediji tada prenijeli sledeće: “Vladimir Pavićević je smijenjen je sa funkcije predsjednika Savjeta Radio-televizije (RTCG). Na tu dužnost je izabran Ivan Jovetić, novi član Savjeta. Razrješenje je inicirao član Savjeta RTCG Mimo Drašković, a predlog su podržali Igor Tomić i tri nova člana Savjeta – Ivan Jovetić, Goran Sekulović i Slobodan Pajović. Smjenu Pavićevića podržalo je šest članova Savjeta RTCG, dok su tri bila protiv.” (5)
Što se tiče trojice novih članova, ti pučisti su došli u Savjet kada su “dva člana Savjeta smijenjena po krajnje kontroverznoj proceduri (Goran Đurović i Nikola Vukčević), a Ivan Mitrović podnio ostavku nakon što je utvrđeno da se nalazi u konfliktu interesa.” (5)
A što je interesantno, trojica ostrašćenih džunglaša: Ivan Jovetić, Goran Sekulović i Slobodan Pajović su progurani u Savjet protivzakonito jer su, takođe, bili u konfliktu interesa.
Podmuklu i protivzakonitu aktivnost ove trojice pučista su potom potvrdili crnogorski sudovi.
Ipak, i u ovom slučaju opet vidimo da je incijator puča u Savjetu RTCG bio Mimo Drašković. Od Draškovića se, poslije presude, nije čulo nikakvo objašnjenje svoje nemoralne aktivnosti, iako je bio inicijator dva puča.
“Posmrtni govor” amoralnoj oklepini i karakternom čudovištu
Umjesto toga, Drašković je samo odlučio da ne preda kandidaturu za novi saziv Savjeta RTCG, a na taj gest je reagovao, na čudan način, opskurni Slavko Mandić.
U jednom svom tekstu na portalu “Skala radija“, Mandić se upitao sljedeće: “Univerzitetski profesor Mimo Drašković više neće biti član Savjeta RTCG. Pa zašto neće više da bude član Savjeta Radio Televizije Crne Gore čovjek koji mu je dao snažan pečat, razgrnuo mrak i upalio svijetlo u učmalost i višeslojnu memlu i buđ?” (6)
Zaista je nevjerovatno kako je Mandić zamijenio teze, iako je jasno da je Drašković od RTCG napravio klasičnu balkansku krčmu, u kojoj je potom ugasio svjetlo i napravio neviđeni nered.
Poslije takvog uvoda, Slavko Mandić je nastavio ovako:“ Drašković je, u to se crnogorska javnost uvjerila bezbroj puta, beskompromisan borac za istinu, kvalitet i znanje i prije svega za Crnu Goru koju nosi u srcu kao slobodarsku buktinju. On je čovjek čije premise počivaju na moralnim vrijednostima, ljudskoj riječi i čvrstom stavu. Nije ga pokolebala prvostepena odluka podgoričkog suda donešena u korist bivše generalne direktorice Javnog servisa Andrijane Kadije.” (6)
Elem, teško se močemo oteti utisku da ova smjehotresna tirada Slavka Mandića sliči pripremljenom “govoru pokojniku”, koji je bio amoralna oklepina i karakterno čudovište, ali ipak, reda radi, moralo se “o pokojniku” reći “sve najljepše”!
Pučisti kao moralne ništice i neopjevane bitange
Slavkove nebulozne hvalospoje o “srcu” i “buktinji”, kao i “moralnim vrijednostima” Draškovića, najbolje demantuju već spomenute ocjene Andrijane Kadije.
A ona je rekla da su je takvi “najsočnije popljuvali, uz optužbe da je opozicija državi, nemoralna, neprofesionalna, korumpirana, s provlačenjem kroz blato”. (4)
Ili Vladan Mićunović, koji je naveo da je djelovanje takvih bilo “primjer totalitarne čistke, ruganje pravu, profesiji i samom zdravom razumu”. (3)
Šta zaključiti o pučistima, poslije svega, osim da se radi o moralnim ništicama i neopjevanim bitangama koje nemaju savjesti i obraza.
Zato i ne čudi da poslije sudske presude, koja dokazuje njihov pogani i subverezivni rad u Javnom servisu, niko od njih nije odlučio da se izvini Pavićeviću, Kadiji i Mićunoviću, kao i proganjanim urednicima i novinarima.
To nisu uradili niti direktori RTCG i TVCG, niti urednici koji su na nova mjesta došli poslije puča.
Doduše, postojao je jedan nesuvisli osvrt generalnog direktora RTCG Božidara Šundića, mada bi bilo bolje da ništa nije rekao. .
Naime, Šundić je za „Pobjedu“ izjavio da su članovi Savjeta zaštićeni „kao bijeli medvjedi“, objasnivši:
„Savjet RTCG mora odgovarati za svoj rad, jer praksa je pokazala da su nezakonitim smjenama generalnih direktora oštetili Javni servis za velika materijalna sredstva. Član Savjeta trenutno je zaštićen kao bijeli medvjed, radi što hoće i kažnjava kako hoće. Unose haos raznim smjenama i nikome ne odgovoraju. To se mora mijenjati“ (7)
Član Savjeta RTCG Milan Radović je reagovao na te stavove znakovitim pismom Šundiću, a mediji su prenijeli sledeći segment: “Radović navodi da je Šundić sada na poziciji generalnog direktora, zahvaljujući odlukama prethodnih Savjeta, smatrajući da bi prvi čovjek RTCG trebalo da podnese ostavku i oslobodi mjesto da se vrate njegovi prethodnici.” (8)
Nema ostavki, nema povlačenja, nema morala
Milan Radović, koji sa Bojanom Jokić ima kritički osvrt na stanje u RTCG, je tada bio u pravu.
I tako, umjesto da su Božidar Šundić i Slavko Đurđić osudili dva puča i pučiste, potom podnijeli ostavke na mjesta koja nezakonito pokrivaju, te pozdravili povratak na pređašnja mjesta Kadije i Draškovića, oni se ponašaju neadekvatno.
Milan Radović se u pismu Šundiću nije zaustavio na tome, već su mediji su prenijeli da je “zatražio i kopiju svih faktura isplaćenih za emisiju „Živa istina“, spisak zaposlenih i honorarno angažovanih od kada je Šundić stupio na dužnost generalnog direktora, koliko ljudi ne dolazi na posao i šta je preduzeto po tom pitanju, te gledanost svih emisija u prime time svake emisije na neđeljnom nivou, ne kumulativno.” (8)
Iz ovoga osvrta možemo vidjeti netransparentnost i neodgovornost sadašnjeg rukovodstva RTCG, pri čemu je to Radović jasno dao po punktovima.
Radović je tada uočio neprozračnost honorara skandaloznog novinara Darka Šukovića, a prije neki dan je član Savjeta Bojana Jokić obratila pažnju na neprofesionalni rad i ostrašćenost dotičnog Šukovića.
Istakavši da Šuković „vrijeđa građane Crne Gore na Javnom servisu, sakriven iza zastava i državnih simbola“, Bojana Jokić je u otvorenom pismu Šukoviću rekla sljedeće:
”Podsjetiću ću Vas da ste dio građana Crne Gore nazvali psihopatama i polusvijetom 13. marta ove godine uživo u Vašoj autorskoj emisiji „Živa Istina“, koju emituje Javni servis…
Vi kao takvi, nama Crnogorcima narušavate ugled, utičete na to da nas percipiraju kroz Vas, da nama spočitavaju da smo fašisti, da nas vrijeđaju kao što i Vi vrijeđate njih!” (9)
Nastavak nakaradne politike, hajke se nastavljaju
Što se tiče ostalih članova novog saziva Savjeta RTCG, mimo Radovića i Jokićeve, stiče se utisak da su oni na liniji nakaradnih prethodnika, pučista, te da uopšte nisu dostojni da se nalaze na svojim mestima.
Oni se čak nisu oglasili povodom hajki i progona koje sada inicira novinarka RTCG Tanja Šuković.
Da napomenemo, Tanja Šuković je autorka nakaradne emisije o mitropolitu Amfilohiju, koja je zatalasala javnost jer je urađena skandalozno neprofesionalno, gdje je realne govore stavljala u pogrešne i kvarne kontekste.
Posebna priča su sugestivni titlovi koji su objavljivani u toj emisiji.
Oni će jednog dana biti elitni eksponati u prostorima RTCG, kao primjeri neonacističke antipravoslavne harange nepatvorene domaće medijske nečisti. (10)
Zbog te emisije, koja je imala primjese neosatanizma, Šukovićka je prijavila novinare Nevenku Bošković Ćirović i Zorana Lekovića, koji su pozvani na disiplinsku odgovornost zbog odmjerane kritike toga skandaloznog štiva.
Kako je novinarka Šuković zamijenila teze, evo prilike da reaguje Savjet RTCG novog saziva, te da se bar negdje prekinu perverzne bahanalije te medijske kuće.
Ujedno, prije će biti da je krajnje vrijeme da Savjet “na tapet” stavi neprofesionalizam dvoje neadekvatnih Šukovića, koji su postali vrh zastiđa novinarske profesije.
Reference:
(1) (Smijenjena Andrijana Kadija, v.d direktora Božidar Šundić, portal Antena M. 07.06.2018.)
(2) (Savjet smijenio Kadiju, Šundić VD generalnog direktora RTCG, Ivan Čađenović, portal Vijesti, 07. 06. 2018.)
(3) (Viši sud: Mićunović nezakonito smijenjen sa mjesta direktora TVCG, portal PCNEN 07.03.2019.)
(4) (Vrhovni sud: Kadija nezakonito smijenjena Tina Popović, portal Vijesti, 24. 12. 2019.)
(5) (Smijenjen predsjednik Savjeta RTCG, portal PCNEN, 20.03.2018.)
(6) (Zašto Mimo Drašković više nije htio u Savjet RT CG?, Slavko Mandić, portal Skala radio, 03.06.2019.)
(7) (Cijenu nezavisnosti Savjeta plaćaju građani, portal RTCG, izvor: Pobjeda, 17. 11. 2019.)
(8) (Članovi Savjeta nijesu zaštićeni kao bijeli medvjedi, portal RTCG, izvor: Pobjeda, 18. 11. 2019.)
(9) (Jokić: Šuković vrijeđa građane Crne Gore na Javnom servisu, sakriven iza zastava i državnih simbola, portal IN4S, 17.03.2020.)
(10) (Gebelsovska strkotina Trećeg Rajha zvana RTCG, Vojin Grubač, portal IN4S, 04.03.2020.)
RTCG leglo nepotizma i kriminalnih klanova. Mozda je ta Kadija ok a Micunovic nije eno ga sjedi i klepa pare iz RTCG vise no u Vijesti. Takodje i bivsi Savjet je kontrolisao Goran Djurovic sa Draskom Vukovicem sa kojim sad drzi Media Centar, udruzeni pod velom kvazi-masona dok slazu pare od Grantova. Sve te ljude treba stavi na sto i istresti sve iz njih jer su mnogo nakrali i mnogo nelegalnim i perfidnih radnji u radili. Makli su Rada Vojvodica a ovaj je iz toga dobar 250.000E. Sto posto su jedan dio para uzeli ovi sto su ga makli.
Niko se ne može sagnuti koliko Bozo Sundic.
Još jednom ponavljamo – ne gledajte RTCG zdravo je za cijeli organizam.
Mimo Drašković budaletina kao tata, ali mu prolazi sve jer je u DRPS-u. Korumpirani mediokritet sa podrškom demagoga zvanog Rutke Diskurs.
Pitajte pomorce kako su polagani ispiti na kotorskom Pomorskom fakultetu kod Mimovog tate.
Taj manijak kad popije bukao jei onako po nikšićki u obližnjem kafeu pored mora o svojim „djelima“. Al nikome ništa, naravno kada ste član, ono kao Radovan Veliki „bole mene k…. ja član…“
Dolaze bolja vremena poslije korone – Božje poruke korumpiranom svijetu.
Da se Grubač kojim slucajem bavio nekom komercijalnom televizijom, ne bih ni citao tekst. RTCG je jedan od najsramotnijih stubova mafiokratskog režima, koju mi sa nekih 15 miliona evra finansiramo i zato je osvrt hvale vrijedan. Pacove drzati u fokusu. Proći će i ovo pa da ih onda vidimo…
Kako je nas zivot u tami od komunizma i postkomunizna a prije toga cizma, aktuelna vlast je vidjela sta je istorija ,ko je pisao i na kakvim cinjenicama je zasnovana. Imamo nedavne dogadjaje iz Hrvatske,Bosne pa i 2 sv rat gde napisano se bas ne poklapa sa stvarnim cionjenicama.A u poslednjim dogadjajima ima makar 50% svedoka zivih. Vidi se Oluja ,Srebrenica …itd Ako citate Tursku istoriju vezanu za ove prostore nema nikakve veze sa onim ssto pise u nasoj istoriji vezano za ove prostore.Tako da svaki covek ima pravo da cita i gleda istoriju onako kako je njega volja. Tu niko nikome ne moze nista nametnuti. Svaka nacionalnost cita svog nacionalnog istoricara i to je to
Na divnu srecu vise od decenije ne gledam to smece od televizije.Niti cu ikad vise.
Isti takav je bio i Milosevicev RTRS u Srbiji, zna se kako su prosli! Slican je bio bracni par, urednici, vecina selektovanih novinara….
Svaka čast autoru na tekstu,mada ste mogli zaobići lik i djelo slavka mandiće i bračnog para šuković jel izazivaju nagon na povraćanje.
U Crnoj Gori zlo pobjeđuje dobro.
Ovo će imati teške posledice na prosperitet i integritet ovog prostora.
Neznanje, netolerancija, zlobnost, posesivnost su svakodnevnica.
RTCG daje ogroman, negativni doprinos razaranju veza među ljudima, svakodnevnim bombardovanjem i nametanjem tzv. crnogorskog identita. To se radi po, kod civilizovanih naroda, davno odbačenim sistemu da se nepotpunim, netačnim činjenicama, najčešće izvučenim iz konteksta i proglašavanjem pojedinačnih slučajeva opštim pravilom. Oni će vam pokazati dokument na kome piše „crnogorski pasoš“, ali vam nikad neće pokazati dokumenat o popisu iz 1909. ( kad nije bilo „dušmana“), kada se 95% stanovnika izjasnilo, kao Srbi, a 5%, kao Albanci, neće vam pokazati dokumenta o jeziku, neće vam dati činjenice kako se stvarala tzv. Crnogorca nacija pod uticajem Italije, kraljevih nezadovoljnika, Vatikana i komunista. Brutalno i svakodnevno se nalazi SPC, iako je to jedina pravoslavna crkva, koja predstavlja 75% svih stanovnika.
Ona je prije svega partijska i bezočno promoviše DPS.
Jedna bitna informacija. Te 1909 se stanovnistvo nije izjasnjavalo o naciji ,nego je to propisivala drzava.
isti slucaj je bio i na popisima u Kraljevini Jugoslaviji ,dje se stanovnistvo izjasnjavalo o jeziku i vjeri a ne o naciji. VJEROVALI ILI NE NACIONALNO IZJASNJAVANJE JE PRVI PUT IZVRSENO 1948.G.