Pavićević: Milov DPS je postao partija ekstrema
1 min read
Vladimir Pavićević
Piše: Vladimir Pavićević, Platforma za Crnu Goru
Politička scena u Crnoj Gori je u periodu nakon velike avgustovske pobjede na prošlogodišnjim izborima izmijenjena. Sve političke formacije koje su bile dio pobjedničkih saveza na parlamentarnim izborima 2020. godine danas su još snažnije i uticajnije u crnogorskoj politici. Posebno je vidljivo da Demokratski front sa svojim partnerskim organizacijama postaje sve prihvatljiviji i onim biračima koji sebe vide na centru političkog spektra i koji teže racionalnom odlučivanju u politici i što je moguće umjerenijim političkim porukama.
Prirodno je da jačanje političkih opcija koje čine novu vlast vodi daljem slabljenju uticaja Milovog DPS-a u biračkom tijelu. Ali ovo kontinuirano slabljenje Milove partije je prije svega posledica katastrofalnih grešaka samog DPS-a. Jedna od njihovih najvećih grešaka je očigledna ekstremizacija i radikalizacija kako programskog, tako i praktičnog političkog djelovanja ove partije u periodu nakon pada s vlasti. Za svakoga ko želi objektivno i precizno da definiše DPS danas, nema dileme da je to postala stranka ekstrema.
O ovoj radikalizaciji Milovog DPS-a nakon 30. avgusta prošle godine najpreciznije je i akademski veoma argumentovano govorio jedan od najtalentovanijih crnogorskih političkih teoretičara mlađe generacije Feđa Pavlović. Pavlović se školovao na zapadu. Diplomirao je i magistrirao filozofiju na Katoličkom univerzitetu u Luvenu u Belgiji. Magistrirao je i političku teoriju na Londonskoj školi ekonomije. Sada je doktorand na Univerzitetu Ludvig Maksimilijan u Minhenu.
Pavlovićev nalaz je da se Milova stranka u periodu nakon izbora na kojima su razvlašćeni transformisala u radikalnu kripto-fašističku političku organizaciju i za ovaj stav ponudio je nekoliko argumenata.
Po Pavlovićevoj analizi to je stranka koja je počela da baštini ekstremni ultranacioanalizam. Kompletnim njenim diskursom dominira ideja ugrožene države, što kao posledicu ima posmatranje ogromnog broja svojih građana kao domaćih neprijatelja. Pavlović dodaje da je to partija koja ima manir da svoje političke oponente naziva izdajnicima, posrbicama, petom kolonom i koja uz to ima sve jači i vidljiviji militaristilki diskurs.
Pavlović dalje ređa argumente za stav da je današni DPS kripto-fašistička politička formacija i objašnjava da u Milovom DPS-u baštine bizaran kult vođe koji podrazumijeva da slave i njegove očigledne poraze. Dalje, to je partija koja fetišizuje državu, koja je namjeravala da sa pozicija vlasti stvara partijsku crkvu, čije su pristalice agresivne, čija okupljanja redovno znače i proizvodnju incidenata i koji otvoreno pjevaju Tompsonove neoustaške pjesme i koriste poznate fašističke sintagme poput poruke – jedan grb, jedan dom, jedna zastava, jedna himna.
Sve su to argumenti kojima se potvrđuje stav da je Milov DPS danas stranka ekstrema ili kako gospodin Pavlović precizno argumentuje da je to danas jedna kripto-fašistička politička organizacija. Ovu vrstu transformacije DPS-a građani Crne Gore dobro vide i zato se polako ali sigurno smanjuje broj građana koji bi na narednim izborima glasali za ovu partiju. Ali ovu transformaciju vide i naši međunarodni partneri i baš zato komično djeluju pokušaji najviših funkcionera DPS-a da svoju partiju predstave kao favorita zapada. Možda je to nekada zaista i bio slučaj, ali Milov DPS danas nema saveznike koji bi ih podržali ni u Crnoj Gori ni van Crne Gore.
Bilo je onih koji su nade u reformatorski potencijal DPS-a tražili u djelovanju bivšeg predsjednika vlade Duška Markovića. Njegov prošlonedeljni javni nastup, prvi poslije duže pauze, finalno je potopio i te nade. Suprotno očekivanjima pojedinih aktera u crnogorskom društvu, gospodin Marković je suštinski poručio da ostaje lojalan Milu i da će bez obzira što je u stranci ostao bez ikakve funkcije biti tu za Mila ako se procijeni da je nužno da se opet snažnije aktivira.
Odavno se nije vidjelo da u politici neko tako uporno radi protiv sebe kao što je to danas slučaj sa Milovim DPS-om. I paradoks je, ali je tačno da učvršćivanju velike avgustovske pobjede crnogorskih građana prošle godine više doprinosi DPS svojim faulovima nego prva postđukanovićevska vlada. Red je da temeljnom rekonstrukcijom kako u pogledu njene strukture, tako i u smislu njenog personalnog sastava i Krivokapićeva vlada doprinese jačanju Crne Gore i još vidljivijem slabljenju Milovog DPS-a.
Borba
Pavićeviću , u koju si partiju danas ?
„dps postao..“, a ranije nije bio. Ko je ovaj klovn?!
Feđu Pavlović urinira po Srpskom Svetu i zjednačava ga sa kolonijalnim projektima angloamerikanaca dok braneći suverenističku crnogorsku ideju blagoglagolji o EUmatriksu i ostalim „progresivnim“ emanacijama Zapada.
Daleko mu lijepa kuća.
Sve je bilo odavano tako,zajednicki DPS je dozvolio Antoniju na Cetinje da doje i da se upise ta neka crkva koja je regitrovana u baraci na Cetinje.Ne treba mnogo biti pametan pa to sev znati ako se hoce.Sam pokojni Momir Bulatovic je rekoa zasto je doslo do razlaza,novac i mafija,ko to ne zna netreba iz toga sada parviti refreate i pametovati sto je dansas ovako.Mafija je ostala bez novca a oko Mila su se okupljali poslusnici i kreteni.Ono sto su nekada radili razdvojeno kada su srusili Liberalni savez dana rade javno s komitima i drustvom iz podzemlja,iz toga i iz toga se nema sta reformisati,kome to nije jasno taj neka zaboravi politiku.Sto opada popularnost zbog toga nije Pavicevicu jer svi znaju istinu ,to je uljepsavanuje stvrnosti nema novca i gotovo to je poenta i istina!Filadelfija droga je bila prelomna sve drugo je uzrocan posledica i pravljenje terena za bjegstvo bolje reci odugovalacenje .Jois na karaju cete reci da je to bila uredjena drzava koju je stvorio Milo mafija i Ranko omogucio svojim potpisom a za to dbio himnu a i Sabovic zstavu ili obratno svejedno,govno jedno drugo i trece!
Moraju postati jer treba sve uraditi da bi sacuvali oteto od naroda