Pavlović: Korumpirani dio opozicije ključni činilac Milovog malignog konsenzusa protiv DF-a

Piše: Koča Pavlović

Ispitivanje javnosti prije presude: oko 90 odsto ispitanika vjerovalo je da su optuženi za „državni udar“ potpuno nevini, i otprilike jednako toliko (90 odsto) ih je bilo uvjereno da će svi ti nevino-optuženi biti „debelo“ osuđeni. Što se i pokazalo tačnim.

Od ovoga ne postoji bolja, sadržajnija ilustracija (pa i definicija) balkanske despotije Crne Gore. Ali ta „institucionalizovana nepravda“ Đukanovićeve privatne države i očigledno zgažena nada građanstva u vladavinu prava, to dvoje čine samo „okvir“ za punu sliku našeg bolesnog stanja. Neveseli sadržaj koji ispunjava taj mračni okvir jeste ono što nam suštinski ne dozvoljava da ovu despotiju razorimo i da ovo bolno bezakonje odbacimo.

Naime, značajan dio od onih „prvih“ 90 odsto je prije izricanja presude uistinu mislilo da su optuženi „teroristi“ nesporno nevini u priči o „državnom udaru“. Ali je istovremeno značajan dio njih krivio i želio da se kazne isti ti ljudi (mislim na političare) zbog razno-raznih drugih stvari. Ili ih je prosto mrzio, kao neprijatne i javne svjedoke svoje vlastite prošlosti, od koje ti mrzitelji žele da se otresu. Kako bi se mogli “okrenuti budućnosti”.

U skladu sa tim, nemali dio onih „drugih“ 90 odsto je predviđalo da će optuženi (uprkos tome što su nevini) biti ipak osuđeni, prosto zato što su (negdje “u dubini duše”) to osuđivanje nevinih oni priželjkivali. Zašto? Pa zbog pomenute mržnje, zbog sopstvenih konformističkih interesa, zbog biznis-interesa svojih patrona, zbog „strateških potreba“ svojih zapadnih pokrovitelja i nalogodavaca, zbog ko zna čega ne.

E ovo već daje punu, slojevitu sliku našeg zatočništva. To je taj otrovni sadržaj koji ispunjava okvir Đukanovićevog i Pažinovog „institucionalnog bezakonja“. Sadržaj koji, istovremeno, prilično dobro oslikava izvore i uzroke dugog trajanja ove Đukanovićeve balkanske despotije.

Ali vratimo se mišljenju javnosti sa početka ovog teksta, i pročitajmo ga iz druge perspektive. Šta nam ono suštinski poručuje?

Sudeći prema „prvih“ 90 odsto koji vjeruju u nevinost optuženih, jasno je da u narodu postoji svega preostalih 10 odsto ispitanika (onih koji vjeruju da su optuženi za navodni terorizam planirali “rijeke krvi” u CG), i to su tzv. DPS talibani. To su oni koji su toliko „isprani“ da vjeruju svemu što kaže Dnevnik TVCG. To opet znači da unutar populacije onih koji su očekivali osudu nevinih (onih „drugih“ 90 odsto), njih samo 10 odstro to očekuje, jer vjeruje u krivicu optuženih.

Možda približno jednak procent anketiranih (10 odsto) spada u drugu kategoriju, u grupu tzv. DPS konformista. To su oni koji znaju da su optuženi „teroristi“ nevini, ali žele da ti „remetilački faktori“ budu osuđeni. Ovo zato što su se konformisti „namjestili“ i pristojno se snalaze u postojećem sistemu, a optuženi „remetioci“ bi sve to da okrenu naglavce.

Treću kategoriju čine brojni profesionalni kriminalci, prestupnici i raznorazni muljatori, i lopovi bliski DPS-u. Budući da ti tipovi dobro poznaju i Krivični zakonik i stanje u našem pravosuđu, oni su jasno vidjeli da u sudskom postupku krivica otpuženih nije dokazana. Ali, oni znaju i da to nema uticaja na presudu koja će biti izrečena. Pripadnici ove kategorije možda i ne mrze optužene, oni samo priželjkuju njihovu osudu, jer vjeruju da tako brane svoj interes – opstanak sigurne kriminalne kuće zvane Crna Gora.

Četvrtu grupu, koja je duplo brojnija od prethodno navedenih, čine razno-razni konvertiti koje možemo prosto nazvati „prepanuta posluga DPS-a“. To su oni što su ranije bili pravdoljubivi oponenti režima, ali su na vlastitim leđima i na porodicama osjetili sadizam korumpiranog i kriminalizovanog režima, njegovog sudstva i tužilaštva, i koji su streknuli pa onda promijenili stranu. Oni su zato najponizniji od svih sluga DPS-a. Prirodno je što oni intenzivno mrze optužene, jer ih ovi „remetioci“ svojim javnim djelovanjem svakodnevno podsjećaju na njihovo konvertitstvo i kukavičluk.

Dakle, bezmalo pola ispitanih u anketi sa početka teksta, onih koji konstituišu bulumentu što se može nazvati DPS populacijom, su iz razno-raznih razloga željeli osudu optuženih, iako su čak 4/5 njih pritom vjerovali ili dobro znali da su ovi ljudi nevini! To je alarmantna slika naše kolektivne patologije koja bi, sama po sebi, morala mobilisati i ujediniti ostatak zajednice u naporu hitnog ozdravljenja. Mobilisati nas i objediniti oko snažnog odgovora režimu – da se neće prihvatiti da očigledno (pred sudom dokazano!) nevini ljudi budu osuđeni. Ta bi mobilizacija i ujedinjenje bili znak da zajednica ima snage, da postoji konsenzus da se krene u demokratski oporavak. Zašto se to nije desilo?!

Odgovor je prost – jer naša zajednica za takvo nešto nema snage, ne postoji volja za tom vrstom konsenzusa!

Jer, Đukanovićeva i Pažinova “institucionalizovana nepravda” ima svoje prećutne poklonike, ne samo unutar DPS populacije već i među tzv. opozicijom. Čiji su nemali dijelovi priželjkivali osudu nevinih, jednako predano kao i njihovi DPS parnjaci.

Đukanovićev i Pažinov staljinizam (a može se govoriti i o fašizmu) ima prećutne poklonike među onima čiji su osnivači i finansijeri interesno povezani sa režimom. Pa zato u DF-u vide prijetnju za svoje nezakonito mešetarenje. Ima poklonike i među onima koji u „sudsko-tužilačkom kresanju“ DF-a prepoznaju šansu za vlastiti izborni oporavak i uspjeh. Među onima kojima su trenutni interesi NATO-a važniji od istine, pravde i od interesa Crne Gore. Među onima kojima je DF toksičan, a unutar DPS-a prepoznaju neko tzv. zdravo jezgro. Jednom riječju – među onima koji podržavaju DPS-ove “magistralne politike”, i koji se „de facto“ zalažu za nastavak trajanja postojećeg ambijenta, ali sa drugim ljudima na čelu države.

Eto taj, moralno i materijalno korumpirani dio tzv. opozicije je ono što danas obesnažuje zajednicu i sprječava je da se mobiliše i okupi na zadatku snažnog, jasnog i nepodijeljenog otpora ovom režimskom nasrtaju na poslednje preostale linije odbrane zdravog razuma u ovom ozbiljno bolesnom društvu. Taj korumpirani dio opozicije je neveliki ali ključni činilac ovog malignog konsenzusa koji je Đukanović formirao na političkoj sceni. Zahvaljujući kome on prijeti da se nakon narednih izbora ozbiljno primakne Titu po dužini despotskoga vladanja.  Endemska korupcija i besramna, bešćutna zapadna podrška – to su noseći stubovi pomenutog malignog konsenzusa na kojemu počiva crnogorska despotija i njeno iscrpljujuće, ponižavajuće dugo trajanje.

A treći noseći stub tog malignog konsenzusa je antisrpstvo, koje ovoj nakazi daje ideološku oblandu i obezbjeđuje joj tzv. manjinsku podršku. Bez tog šovinizma ne bi Đukanović stabilno sjedio na ovom tronošcu tolike decenije. I bez ćutanja većine mojih Crnogoraca, koji tako muški ćute da počinjem da se pitam da li nas uopšte ima.

Autor je poslanik i član Predsjedništva Demokratskog fronta