Pejović: Đukanović je usplahireni čovjek koji je svjestan svoje odgovornosti za nepočinstv

Piše: Jovo Pejović

Stara izreka kaže:”Ne laje kuca sela radi već sebe radi“. Na taj način građani Crne Gore komentarišu intervju Đukanovića objavljen na jednom domaćem portalu. U intervjuu preovladavaju poruke usplahirenog čovjeka koji svjestan svoje odgovornosti za nepočinstva u koje je uvukao veliki broj svojih saradnika, pokušava iskazati svoju zabrinutost za njihovu sudbinu, kako bi još neko vrijeme održao na okupu ostatke kriminalnih grupa koje su u proteklih 30 godina bile sa njim u savezništvu, što se potvrđuje svakog dana, i tako za još neko vrijeme odloži polaganje računa pred njima i njhovom rodbinom i prijateljima.

Đukanović bi, stiče se utisak, najrađe prespavao ovo vrijeme, ali je morao progovoriti, jer se plaši osvete ne od nove vlasti koliko od onih koji su koliko do juče pod njegovom dirigentskom palicom izvršavali prljave zadatke zbog kojih će i on i oni morati položiti račune. Teško da u Crnoj Gori možete ovih dana naići na čovjeka kod kojeg ćete izazvati sažaljenje nad onima koji su ne samo šikanirali i progonili narod već i sagradili privatne imperije neprimjerene ljudima koji sebe prestavljaju patriotama i zaštitnicima države i naroda.

U tmušama bivšeg režima trasirao se put beščašća, duhovnog sloma, neznanja i bratoloma zbog čega se sve mora izvesti na čistac. Nova vlast je dužna da stvori uslove za fer i pošteno suđenje svima koji su učestvovali u degradaciji, kriminilizaciji i pljački države. Svako uzmicanje pred pritiscima onih koji su bili arhitekte takvog sistema vrijednosti bilo bi ravno izdaji i vratilo bi Crnu Goru nekoliko koraka nazad. Zato, poruka za Đukanovića. Hrabrost u Crnoj Gori se nikada nije ogledala u kukumakanju, već u preuzimanju odgovornosti za sve ono što su njegovi podređeni radili po njegovim nalozima.

Dostojevski je jednom prilikom rekao:“Tiranija je navika, ona se razvija i postaje bolest“. Trideset godina tiranije režima Mila Đukanovića je, mora se priznati, kod mnogih funkcionera prešlo u hroničnu bolest. Naš narod nije slučajno primijetio da za jedan diktatorski režim nema veće kazne od gubljenja vlasti. No, time se ne može zadovoljiti pravda, niti okrenuti novi list. Da bi se podvukla crta i stavila tačka na jedno vrijeme, mora se saznati istina o prošlom vremenu i zadovoljiti pravda da se više nikada ne ponovi vrijeme koje je rušilo snove i pomisao o pravednom i poštenom životu u Crnu Goru.