Pejović: Okanite se međusobnih optužbi, iznošenja prljavog veša i vratite se ispunjavanju obaveza koje vam je narod ispostavio 30. avgusta

Piše: Jovo Pejović

Nije nepoznato da kuća najbrže izgori kada se zapali iznutra. Zato svaki dobar domaćin najviše vodi računa da mu unutar kuće sve funkcioniše kako treba, jer ako nije tako onda tu nema ni kuće ni domaćina. U protekle četiri godine odnosi u kući koju su činili pobjednici sa izbora od 30. avgusta 2020. godine uvijek su bili na ivici požara koji se može raširiti da ga više niko ne može ugasiti. I kada smo pomislili da su sve varnice ugašene, uvijek bi ostajala da tinja po jedna koja je prijetila da sve što je mukom ostvareno 30. avgusta izgori kao kutija šibica. U takvoj atmosferi su se odvijali lokalni izbori u Podgorici, gdje se više vodilo računa kako iznijeti što više prljavog veša na pazar nego o tome kako demontirati one koji su decenijama urušavali Crnu Goru, zaboravljajući pritom da oni čekaju da nastave tamo gdje su zaustavljeni, kao i da se šef bivšeg kriminogenog remima bezbrižno šepuri Crnom Gorim zbog nesposobnosti nove vlasti da ga konačno pošalje tamo gdje mu je i mjesto.

To što gotovo pola građana Podgorice nije pristalo da učestvuje u cirkusijadi zvanoj izborna kampanja i što su umjesto da izađu na izbore građani ostali u svojim kućama, sve one koji imaju grama pameti treba da zabrine i da u tome potraže i dio svoje odgovornosti. Zato je izgledalo presmiješno kako poznati glumci sa političke scene u noći izbora odglumiše svoje uloge, baciše maske i završiše još jednu predstavu u kojoj su sami sebi gromoglasno aplaudirali, ne shvativši poruku velikog broja građana da više u istom pozorištu sa njima neće boraviti. A razloga za razočarenje je bilo premnogo. Počev od primitivizma koji je obilježio komuniciranje između lidera političkih partija, pa sve do nedostatka mudrosti da se izdignu iznad skorojevićke psihologije gledanja na državnu politiku i lokalnu upravu.

Tako su i oni za koje smo vjerovali da posjeduju mudrosti i hrabrosti ne znam zbog čega pristali da se promijene iz onoga što jesu, u ono što njima ne priliči. Ima se utisak da je cjelokupna kampanja bila u funkciji promovisanja pojedinaca unutar izbornih lista, a da je najveći broj onih najboljih koji su mogli donijeti osveženje na političkoj sceni ostao u zapećku. Tako su oni političari koji su se meteorskom brzinom dočepali vrha piramide preko noći zaboravili uz čiju su pomoć došli tu gdje su. Zato bi dobro bilo da ih neko podsjeti, dok su još na vrijeme, da kada se penjete stepenicama uspjeha, uvijek treba pozdraviti one koje budete sreli, jer ih opet možete sresti kada budete silazili. A, silazak je neminovan prije ili kasnije. Ma koliko se aktuelni političari u Crnoj Gori htjeli predstaviti velikim, već sada se može reći da takvi kakvi su nikome neče biti slavni preci. Poruka njihovih glasača pobjednicima izbora od 30. avgusta 2020. godine mogla bi biti da se okanu taktiziranja, ucjena i prosipanja poštenja. Narod ih je pročitao, kao što je prije četiri godine pročitao bivši režim.

Onaj ko krene praviti politički savez sa DPS presudio je sam sebi za vijek vjekova. Zato se okanite međusobnih optužbi, iznošenja prljavog veša i skečeva i vratite se ispunjavanju obaveza koje vam je narod ispostavio 30. avgusta 2020. godine. Ako to nijeste u stanju, pošteno je da svoja mjesta prepustite onima koji hoće i koji znaju i kojima fotelje nijesu najvažnija stvar u životu.