Pejović: Zajednički slogan za sve izborne liste – “Ringe, Ringe Raja”

Piše: Jovo Pejović

Zajednički slogan za sve izborne liste mogao bi biti “Ringe, Ringe Raja”, jer se sve odvija po istoj matrici, sem što se uloge mijenjaju.

Sada opozicija zastupa sve ono što je koliko do juče zastupala nova vlast, zaboravljajući pri tom da su sjećanja na njihov nerad još uvijek svježa. Briga za narod se iskazuje samo dok traje izborna kampanja, a onda, onda počinje borba za fotelje, ali i prilagođavanje nalogodavcima iz vana da bi dobili njihovu podršku.

A svijet nas savjetuje da izdamo svoje državne interese da bi služili njihovim. Na toj formuli se zasniva podrška vlasti. Kako bi ko popuštao u odbrani svojih nacionalnih interesa, to bi mu se vrata zapadnog svijeta otvarala ili zatvarala. Za svaki ustupak koji bi pravili na svoju štetu, dobijali bi pohvale, ali to ne bi bio kraj novim pritiscima sve dok nas ne vide na koljenima, a mi smo istini na volju odavno na koljenima. A kad su interesi sopstvenog naroda u pitanju, e oni se u najvećem dijelu završavaju danom izbora. Zato kad je u pitanju zastupanje interesa svoga naroda, vlastima najbolje priliči poređenje sa kozom kojoj se povjeri da čuva kupus.

Mi smo ovih dana svjedoci kako se lideri političkih partija više bave ljudima iz drugih partija i osudama njihovih ideja, nego problemima građana i prezentacije svojih programa. Potreba da se omalovaži i ospori sve što dolazi iz suprotnog tabora nigdje nije izraženo kao na političkoj sceni. Tako je u Crnoj Gori lakše braniti laž nego istinu, jer istine uglavnom kasno isplivaju na površinu, kada i onima koji su se za nju najsnažnije borili to više nije važno.

To je i za očekivati ako se zna da lideri političkih partija svoje najbliže saradnike ne biraju na osnovu toga koliko znanja imaju i kakvi su kao ljudi, već na osnovu toga koliko će biti spremni stati u odbranu njihovog lika i djela, pa i laži, a naročito u trenucima unutar partijskih borbi za liderstvo, koje se s vremena na vrijeme javljaju u svim partijama. Nigdje nema više ljudi nego u Crnoj Gori koji svojim liderima vjeruju na slijepo, ali i koji kad brod tone prvi traže pojas za spasavanje i hitaju ka nekoj novoj luci u kojoj će imati bolji status. Imao sam priliku da se uoči predaje izbornih lista suočim sa jednim brojem aktivista, koji su prikupljali potpise podrške za razne izborne liste, a da prethodno nijesu ni znali ko se nalazi na tim listama.

To slijepo vjerovanje nas je dovelo do toga da u gradskim parlamentima kao i u državni parlament nerijetko našim potpisima uvodimo one koji nijesu u stanju prikupiti potpise podrške ni u svojim porodicama i koji nemaju nikakvu težinu u narodu. Naravno, nakon obavljenog posla, najveći broj sakupljača potpisa ostaju u zapećku zaboravljeni od svih kao i najveći broj najvjernih partijskih vojnika i njihovih porodica, od kojih neki teško bolestni broje posljednje dane, a njihova djeca na Zavodu za zapošljavanje čekaju u redu.

Nakon mora obećanja koja nam se nude za glas na izborima ima se utisak da će nam sve biti besplatno i da nam više neće biti potrebne ni plate ni penzije. Imaćemo sve što poželimo. Ali kako riječ u politici ima najmanju težinu za svaki slučaj treba sve primiti sa rezervom i podržati one koji najmanje lažu, jer što bi rekao naš narod posle smrti nema kajanja. A mogli smo se, ako smo htjeli, na osnovu dosadašnjeg iskustva uvjeriti, ako ne ko nikada ne laže, makar ko najmanje laže.