Perošević: Godišnjica smrti srpskog viteza iz Kuča, Darka Vujoševića

Vitezu hrabrog srca, Darku Vujoševiću, Ratku, Jani i maloj Nini

Piše: Slavko Perošević

Danas si se brate preselio tamo
Đe’ Hristova ruka sve vaga i mjeri,
I žrtvujuć sebe za dobrobit drugih
Nebeskoga carstva otvorio dveri.

Danas si se brate preselio tamo
Đe’ komete sjajne okružuju Lunu,
Đe’ caruje onaj što je uz Golgotu
Vijenac od trnja nosio ko’ krunu.

Danas si se brate preselio tamo
Đe’ anđeli sjede za zlatne astale,
Da s’ Vojvodom Markom na nebeski Medun
Rujno vino piješ pored crkve male.

Tamo đe’ je izvor vječnoga života
U vrtove rajske đe’ cvjetaju ruže,
Đe’ Patrijarh Pavle i Nikolaj sveti
Liturgiju vječnu srpskom rodu služe.

Vrag ne voli one što se Bogu mole
I koji u vjeri Hristosovoj žive,
Pa’ je s’ toga na vas strašnom mržnjom vođen
Poslao orkane i oblake sive.

Prevrnu se barka pod udarom vjetra
Valovi se dižu sa svih božjih strana,
A u mutnoj vodi poslednjom se snagom
Za spas male Nine bori majka Jana.

Djevojčica vrišti u samrtnom strahi
Dok’ oko nje ruka smrti mrežu plete,
Otac Ratko možda spasiti se mogo
Al’ ostavit ne htje ženu i dijete.

Ne htje’ život živjet bez voljenih svojih
Bez supruge Jane i bez male Nine,
No’ u vodu skoči i sa njima skupa
Nestade u hladne jezerske dubine.

Izmučeni ljudi na obali vode
Gledali su s’ tugom prevrnutu barku
Al’ junačko srce u grudima srpskim
Nije dalo mira Vujošević Darku.

Nije mogo gledat vitez s’ gordih Kuča
Đe’ se ova časna familija davi,
No’ poleće i on u talase hladne
Ka’ vječnom životu i besmrtnoj slavi.

Kao nekad što su znavali mu preci
Za spas svojih bližnjih da mru’ i da ginu,
Tako i on život svoj darova mladi
Za Ratka i Janu i malenu Ninu.

Pročitajte još:

(VIDEO) „Luda“ djeca „pale“ kuću, a Milo se (opet) preznojava