Pet godina od tragedije na Skadarskom jezeru: Dan kada pamtimo besmrtnog heroja Darka Vujoševića i preminule Kumburoviće

Da se pamti, spominje, nikad ne zaboravi i slavi kao čovjek kojem je život prijatelja bio veći od njega samog.

Nažalost, Darko Vujošević, hrabri Podgoričanin koji je prije pet godina uskočio u Skadarsko jezero sa namjerom da spasi tročlanu porodicu Kumburović, nije uspio da spasi prijatelje, a u nastojanju da to učini, i sam je izgubio život.

Tragedija u kojoj je stradalo četvoro ljudi, dogodila se ispod manastira Vranjina, na Skadarskom jezeru kada se trećeg februara 2019. godine prevrnuo čamac. Tom prilikom poginuli su supružnici Jana i Ratko Kumburović i njihova ćerka Nina. Nesreća je bila još veća kada se saznalo da je Jana unutar utrobe, nosila još jedno dijete. Iako se prvobitno spasao, kada je vidio da mu prijatelji nestaju u virovima Skadarskog jezera, hrabri Kuč je pošao nazad da ih spasi i nažalost, udavio se.

Ronioci su odmah pronašli tijela Nine i Jane Kumburović, dok je tijelo Darka Vujoševića pronađeno 24. februara, a Ratka Kumburovića 3. marta kod ostrva Grmožur.

Nakon opijela Ratku Kumburoviću sveštenik Nikola Pejović je naglasio da su Ratko, Jana, Nina i Darko bili istinski Božiji ljudi koji su kratko na zemlji poživjeli, ali da je njihov život bio sadržajan i da nema tog dugačkog života koji bi ispunio ono što su oni ispunili:

“Danas kada je porodica u krizi, kada muž ne poštuje ženu, djeca roditelje … kada majke ubijaju djecu, evo porodice kroz koju nam Gospod pokazuje kako treba da se živi! Majka ne pušta iz naručja svoje dijete po cijenu života, otac skače za njima, a brat Darko pokazuje da nema veće ljubavi nego da neko život položi za bližnjega svoga”, rekao je on tada okupljenima.

Već se Darko domogao obale kada je vidio da se nesrećna majka bori sa vodom da spasi ćerku. Kažu da je herojski i bez razmišljanja uskočio u hladnu skadarsku vodu, pokušavajući da ih spasi.

Nažalost, nije uspio. Hladno i talasasto jezero je bilo jače.

„Skočio je da ih spasi ni ne znajući da ide na onaj svijet. Ipak, znajući njegovu čistu dušu, siguran sam da se sada moli Bogu za sve nas grešne“. Nastradaloj porodici Kumburović nek je laka crna zemlja, a tebi, Darko, ljudino dostojna podizanja spomenika, večna slava i hvala“, opisivali su ovaj događaj prisutni.

Iste godine, četvrtog marta, njemu je posthumno dodijeljen orden za hrabrost. Na svečanoj ceremoniji, njega je primila Darkova supruga, Mirjana, koja je biranim i emotivnim rečima, zahvalila prisutnima na nagradi, podsjeća Borba.

„Ne znam šta da kažem… Mi smo ponosni na ono što je Darko uradio iako njega nema. To je baš Darko, ono što je on uradio, to je baš Darko. Svako ko ga poznaje, zna da je to on. Hvala gradu što je prepoznao Darkovu dobrotu i želim da se Darkova dobrota i ovo što je on uradio useli u srca svih nas, i da svi budemo bolji jedni za druge“, rekla je ona tom prilikom na konferenciji za štampu.

Darkov čin, pamtiće se i prepričavati godinama, decenijama, sve dok je poslednjeg iz loze Kumburović i Vujoševića. Jer, priče o herojima žive i idu s kolena na koleno i umrijeće tek kad nestane i posljednji čovjek sa lica zemlje.