Božović: Ako umru Crna Gora i Srbija, opet ću biti siroče
1 min read
Petar Božović
Čini mi se da je danas došlo vreme kad važi suprotno: kradi, laži, špijaj. Došlo je vreme da je to ne samo poželjno, nego je i cenjeno. Kad za današnjeg čoveka kažu „uspešan“, „snašao se“, „on zna“ – budite sigurni da bi taj sa takvim atributima pre samo četrdesetak godina bio osuđen najmanje na petnaest godina zatvora. Danas je on primer drugima, rekao je glumac Petar Božović u intervjuu za Blic.
Ističe da o Crnoj Gori govori u Crnoj Gori.
„Osetljive su vlasti svuda pa će mi reći ‘pričaš tamo po Beogradu, laješ na nas’. Zato ja ono što mislim kažem kad dođem u Crnu Goru, na licu mesta. Nema to veze sa običnim svetom.
Sve te nasilne intervencije spolja su jedna vrsta duhovne okupacije. Ona materijalna se svodi na pljačku, ali ova je pogibeljnija, ona ostavlja traga na generacije i pravi mržnju koja se teško briše. To je sve žalosno. Jedan pesnik je rekao da je između Srbije i Crne Gore dlaka granica i da Tara i Morava među sobom nemaju nikakvih problema“, kazao je glumac.
Komentarišući navode pjesnika Matije Bećkovića da je „umrla stara Crna Gora“ on je naglasio:
„Meni su umrli i majka i otac, ostale su mi Crna Gora i Srbija. Ako umru i njih dve, opet ću biti siroče.“
Na pitanje na šta se žali i kome šta zamjera, Petar Božović je rekao da narod kuka i kuka, a onda ode i glasa.
„Zameram narodu što neće da pogleda uzrok toga što doživljava i preživljava nego će lakše da veruje kako neko drugi to radi.
Evo ovaj naš mrčo stalno priča ko ga je i koliko puta primio, te bio je kod ovoga, bio kod onoga. Makron te još i ponizi sa onim sedenjem kod Trijumfalne kapije. Da je ustao i napustio događaj, imao bi više glasova i poštovanja u srpskom narodu nego što će ga dobiti sa svim povećanjima i sendvičima koje daju jednim i drugim penzionerima.
Ovaj narod odavno više nema ništa drugo osim dostojanstva, i to onog koje su mu ostavili preci“, naglasio je Božović.
On je kazao da je napomenuo da „onome ko je s Kosovom uz gusle odrastao, ko zbog Kosova nije smio da dira ptice i koji nije smio da gazi božur, sve što se tamo događa jedan je ubod u srce.“
„Ubija ta istorijska nemoć koja je očigledna jer znate da je stvar negde rešena, ali na nju ne pristajete i ne treba, s jedne strane, nikad pristati. Imamo primer Kineza koji su na Hong Kong čekali sto godina. S druge strane, setim se opet jednog stiha koji nisam voleo: ‘Oj, Kosovo, grdno sudilište'“, napomenuo je glumac.
Dobar čoek, odličan glumac. Volimo ga. Kaces doci Petre u Kolasin?
Ti reče da si na protest , a evo nisi ..
Božoviću ili si Srbin ili crnogorac.Pusti me te glume da si i jedno i drugo ili si heterosexualac ili homosexualac.Poslje svega što se Srbima dešava u crnoj gori ti si još za bratstvo i jedinstvo ali i za pasja groblja u kojima su ostali samo Srbi.Sveštenika njih 120 je ubijeno od strane crnogorske ustaške vlasti u 2 i poslje 2 sv rata.A danas Petre kakvo je stanje Srba u crnojgorici.QUO VADIS DOMINE ?
U tako kratkom osvetu sve rekao. A naročito. Da nam je još samo dostojanstva naslijedjeno od predaka ostalo. Tako je to pa nek udaraju pečate i zabrane koliko god hoće. Brani će mo se dostojanstvom….
Sudeći po sve većem zanimanju medija, mnogi su se u Srbiji ponovo dali u potragu. Ne traže novog vođu, jer su ga već našli prije šest godina, niti traže ostatke Draže Mihailovića, što im je bila omiljena rekreativna disciplina prije nekoliko godina. Ne traže ni Slobodana Miloševića, koji je umro u Hagu prije 12 godina, ali traže jedan njegov organ koji je mnoge porodice zavio u crno. Traže Slobin – mozak.
Ovo je samo početak prve od tri priče o Slobodanu Miloševiću o kojima će ovdje biti riječi, a koje svjedoče da se nekadašnji vođa srpskog naroda ponovo vraća na Balkan, samo što nije utvrđeno da li sa onoga svijeta, ili, kako to opet neki drugi Srbi misle, iz Moskve, gdje i danas provodi dane sa porodicom. Doduše, incognito i sa izmijenjenim ličnim opisom, kažu ljubitelji teorija zavjere, kojima Srbija nikad nje oskudijevala.
Ovaj put priča, međutim, nije pokrenuta iz (ne)maštovitih kuhinja državne tajne i svake druge policije, nego iz medija, i to ozbiljnih kao što je BBC, čija je redakcija iz Beograda ekskluzivno otkrila da se Miloševićev mozak ne nalazi u njegovoj glavi pod lipom u Požarevcu, gdje je bivši predsjednik Srbije i Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora), suprotno zakonu, sahranjen u kućnom dvorištu.
Da li je Slobin mozak nestao iz Haga?
Ostao je u Hagu, ustvrdio je, dakle, BBC, odakle je nešto kasnije na volšeban način nestao. Misteriozna priča je odjeknula Srbijom, nakon što su je preuzeli svi ozbiljni i oni manje ozbiljni mediji.
BBC tvrdi da mu je je više osoba koje su u vrijeme Miloševićeve smrti radile za Međunarodni krivični tribunal za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji potvrdilo priču o kojoj se godinama šuškalo u hodnicima Tribunala: da je tijelo isporučeno porodici, ali da je mozak zadržan na Holandskom forenzičkom institutu u Hagu, što nije nelogično, ma koliko apsurdno bilo.
U tekstu se podsjeća da je Miloševićevo tijelo nakon autopsije u zatvorenom kovčegu predato Miloševićevom sinu Marku, koji je stigao iz Moskve da ga preuzme,
Ti si kukavce mrceni, sa ovolikim naslovom ispred teksta o Milosevicu ,totalno pobrkao šta si citao.Ako nisi razumeo, nadji babu Mirunu da ti procita tekst Petra Glumca Božovića!E svak li se dohvati tastature Bože mili!
Petre ,Petre i tebi će uskoro da udare stembilj u pasoš.Zabrana ulaska,dolaska,izlaska,prolaska,i odovud i odonud…i za onamo i za ovamo…