Petardom na Jevrema – komandanta mraka

„Ovo je užas. Preživio sam još jedan atentat”– kazao je u razgovoru za agenciju “Anadolija” Jevrem Brković, nakon što je ispred njegovog stana bačeno pirotehničko sredstvo.

„Eksplozija se desila u 21 sat i 20 minuta kada sam gledao emisiju o atentatima i ubistvima na RTV Crne Gore. I u trenutku kad novinar Veseljko Rudović spominje kako je nerasvijetljen slučaj atentata na mene, kada je ubijen moj prijatelj i vozač Srđan Vojičić, grunula je takva eksplozija ispred vrata da sam ja mislio da je otišlo pola zgrade. Istrčao sam. Vidio sam dim. Istrčali su i moji susjedi, probudila su se djeca. Cilj je bio da se zaplašim, a znaju da se ne mogu zaplašiti. Tri atentata su na mene izvedena! Neko ih je naručio, a kao pokriće su imali proslavu pravoslavne Nove godine, da se sve svali na neke huligane“, rekao je Brković.

Promoter terorizma – kao žrtva terorizma

U docnijem objašnjenju ko stoji iza napada petardom na njegov stan, Brković je pretpostavku o huliganima zamijenio ovom tezom: ”Četničke snage, mračne snage, velikosrpske snage stoje iza ovog. Jedna mržnja prema meni kao piscu koji se nije ustručavao da sve govori, koji je o njima rekao prave istine koje ostaju i bole. Zašto smetam?”

Da bi našao odgovor na pitanje- kome i zašto smeta(?), Jevrem Brković bi, prije svega, trebao prestati da lukavi, i da javnosti vješa makarone na uši. U tom smislu bi morao pogledati istini u oči, i priznati da je i sam imao terorističke poglede na svijet- čak i u svojim poznim godinama života kada je uređivao fašistički list CKL, te da je u tom periodu svima koji ne misle kao on želio- samo zlo!

Upravo se u 82. broju CKL a, u vremenima pred raspisivanje referenduma, Jevrem Brković zluradovao informaciji da je Havijer Solana “na nekim spiskovima baskijske ETE“, sugerišući Solani da se on može naći i na spiskovima COP-a, jer – “Crna Gora nema svoju ETU” ali “može biti da ima svoj Crnogorski oslobodilački pokret (COP)”. To je bio period kada je Brković svojim fantomskim COP-om prijetio i Briselu i Beogradu terorističkim akcijama ukoliko se Crna Gora ne osamostali po bilo koju cijenu.

Ukratko, nekadašnji promoter terorizma, čovjek koji je gurao Crnu Goru u građanski rat, igrom čudnih istorijskih okolnosti je postao poslije njenog osamostaljivanja žrtva terorizma, i opet ništa u životu nije naučio i spoznao! Da je išta spoznao, davno bi se izvinio svima za svoje grijehe i ludaranja.

Država je nula, a Jevrem je ništa!

Da bi nam situacija oko karaktera Jevrema Brkovića bila jasnija, moramo se vratiti na noć 24. oktobra 2006. godine koju Brković u izjavi za hrvatski Jutarnji list opisuje ovako:„Prijatelja su mi ubili a meni polomili noge!“ Naravno, radi se o napadu na Jevrema Brkovića koja je imala kao epilog ubistvo njegovog telohranitelja i vozača Srđana Vojičića.

U objašnjenju tog napada, Jevrem govori ko su nalogodavci:”Radi se o nekoliko tajkuna, tipično crnogorskih, povezanih rodbinskim vezama, bila je i jedna tajkunica, već ocvala erotesa. Ta grupacija „crnogorskih domoljuba“ začetnici su ratnog profiterstva, beskrupuloznog bogaćenja i naplaćivanja svega što su uradili za Crnu Goru. A sve što su radili, radili su da bi imali privatnu državu.” On je tada objasnio da su naručioci zločina ljudi koji su se prepoznali u njegovoj prozi, romanu “Ljubavnik Duklje”, te istakao da je o njima napisao novi roman “Atentat na ljubavnika Duklje”– kojeg “Vijesti”, kao njegov izdavač, ne smiju objaviti!?

Puniša Puco Vojičić, stric ubijenog Srđana Vojičiča, svojevremeno je u izjavi za javnost istakao da se „sve zna ko je u noći 24. oktobra 2006. godine ispred Jevrema Brkovića ubio njegovog bratanića“. “Sve se zna, a to dobro zna i Brković samo iz nekog razloga to ne želi da kaže”, rekao je tada Puniša Vojičić.

Taj „neki razlog“ Brkovića, koji spominje Puniša Vojičić, je sada više nego očigledan. Naime, Jevrem Brković je po karakteru najobičnije kukavica, tipični primjer lošeg čovjeka koji bi svoje iracionale ciljeve postizao preko leševa drugih ljudi – čuvajući pri tome svoj život, kao i živote bliskih ljudi iz svoje porodice.

Upravo zbog te očiglednosti mu uopšte ne treba vjerovati da je romanom „Ljubavnik Duklje“ želio pomoći Crnoj Gori, koju je svojevremeno gurao na put građanskog rata. Ne treba mu vjerovati da je tim romanom „želio razotkriti grupaciju „crnogorskih domoljuba“- začetnika su ratnog profiterstva, beskrupuloznog bogaćenja i naplaćivanja svega što su uradili za Crnu Goru“. Mislim da je bliže istini da je Jevrem Brković želio da sa istog stola profiterstva dobije svoj dio kolača, koji mu je donio probleme.