PISA kao farsa

Piše: Batrić Babović

Zapad odavno sve mjeri. Mjere se pamet, znanja, neznanja, mogućnosti, nemogućnosti i na kraju krajeva glupost. Njena cijena je najskuplja. Plaća je Balkan bez rata i sa enormnim kamatnim stopama. Poslednji izdanci naslova sa ulaznih vrata univerziteta Južna Afrika žive u Crnoj Gori. Manje znamo od ljudi iz Slovenije, Hrvatske i Srbije a više od vršnjaka iz Sjeverne Makedonije i Albanije. Srbija je u obrazovanje uložila 1.9, Hrvatska 2,4 a Slovenija 2.7 milijardi dolara. Na drugoj strani Estonija, Slovenija, Poljska i Češka izdvajaju najveći dio BDP za školovanje. Poljaci su 2019 godine uložili 28 milijardi dolara , Česi 11,5 a Estonci 1,6 milijardi u obrazovanje nacije. Aktuelni crnogorski budžet staje oko 3,5 milijardi evra. Budžet zvani međunarodni zajam i najam. Bez prisustva aparthejda kao načina klasne i rasne borbe , u Crnoj Gori svaka kuća ima natpis iz južnoafričke univerzitetske prestonice. Berane ne može biti Talin, Prag, Ljubljana i Varšava. Bliži su mu Tutin, Travnik, Novi Pazar i Ćuprija. Slično je sa Barom, Bijelim Poljem, Pljevljima i samom Podgoricom. Crna Gora ima službeni i jezike u službenoj upotrebi, dvije gole poljane u svim identitetskim podjelama, pleme i partiju kao društvenu okosnicu.

Nema statistike o BDP za školovanje radi kompariranja sa Srbijom. PISA je farsa. Naša pamet ide u zemlje koje nam mjere gabarite. Nije neobično. Do novog Mandele pričaće se o desetinama hiljada švercovanih obrazovnih referenci. Od džade do Vlade bez dokaza. A farsa i neznanje gutaju rasu koja se tek popisuje da bi prevenirala sopstveni nestanak.