Pisma iz Tamnog vilajeta – Raduj se, narode

Piše: Dževad Galijašević

Fikret Hodžić vlasnik kompanije „Srebrena malina“, i Fahrudin Solak, sada već privremeno suspendovani direktor Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ), osumnjičeni su u slučaju „Respiratori“ za nekoliko krivičnih djela, između ostalog i zloupotrebu položaja.

Bajrambanka ispred Begove džamije

Solak i Hodžić glavni su akteri afere koja potresa BiH, a teška je 10,5 miliona KM i odnosi se na nabavku lažne medicinske opreme. SDA kadrovi su pribegli maštovitom rešenju, ventilatore su nazvali respiratorima i na toj leksičkoj omašci zaradili desetak miliona konvertibilnih maraka. Svi tragovi vode do premijera bošnjačko­hrvatske federacija Fadila Novalića, koji je pod pritiskom morao razriješiti dva svoja savjetnika i suspendovati stranačke kolege – kadrove Izetbegovićeve SDA. Tužilaštvo je zatražilo pritvor za svu trojicu. Usledila je odluka Suda BiH, tačnije ratnog vojnog tužioca Hrvatskog vijeća iz Mostara, Tatjane Kosović koja je 31. maja odbila zahtev.

Varaju se oni koji misle da će ova afera dobiti svoj sudski epilog. Isti moraju znati da je sud BiH fin instrument visokog predstavnika Valentina Incka, koji, baš kao i Željko Komšić, dijeli sa SDA iste moralne, ideološke, političke i svake druge vrijednosti. U prilog tome govori i Bajram, ovaj ramazanski 2020. dakle protiče uobičajeno…

Kao i uvijek, centralna svečanost povodom Bajrama održana je u Sarajevu u Begovoj džamiji, a među vjernicima našli su se, uz Bakira Izetbegovića, predsjednika SDA, i drugi visoki državni funkcioneri poput predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića, te potpredsjednika SDA Safeta Softića.

„Bakir Izetbegović dijelio je bajrambanku ispred Begove džamije“, objavljeno je 24. maja 2020. godine na naslovnici portala, najtiražnijeg muslimanskog lista „Dnevni avaz“, bez objašnjenja šta je to „bajrambanka“, iako slutimo.

Nije teško zaključiti „otkuda Bakiru novac“ pa da ga dijeli pred Begovom džamijom: pisao je o tome taj isti „Dnevni avaz“ dokumentujući snimkom iz Turske (1993) na kojem se vidi kako majka Bakira Izetbegovića preuzima vreće sa zlatom i draguljima, uz dirljivo objašnjenje: „Ovu ću vreću ponijeti mome sinu Bakiru.“ Pametnom dosta.

Knjiga prestupa

Čak i kada je austrijska Savezna uprava za zaštitu ustavnog poretka, u saradnji s Interpolom iz Visbadena, utvrdila zloupotrebe od 400.000.000 tadašnjih njemačkih maraka preko Agencije TWRA, koju je za Aliju vodio Fatih el Hasanein, pljačkaš i radikalni islamista iz Sudana, nije bilo reakcije naroda i javnosti u BiH. Pranje novca, trgovina oružjem, na kraju prebacivanje tog novca na privatne račune nekoliko familija brzo su pali u zaborav.

Ozbiljniji medijski pritisci na dinastiju Izetbegović krenuli su avgusta 1999. godine i to iz Sjedinjenih Američkih Država, kada je Kris Hedžiz, tada dopisnik „Njujork tajmsa“ za područje Balkana, iznio manje-više poznate činjenice o otimačini i pljački preko leđa naroda. Oslikavajući sumornu bosansku realnost, novinar se pozvao na 4.000 stranica debeli dokument u kojem stoji 220 slučajeva prevare i korupcije uz pominjanje samo nekih viđenijih pripadnika gramzivih nacionalnih halki koje su drmale BiH. U tekstu dominira Bakir Izetbegović. Svašta je tu pobrojano – od neplaćanja dažbina na uvoz nafte i naftnih derivata iz susjedne Hrvatske, preko pijace ukradenih evropskih automobila iz Stoca, do nelegalne trgovine u Arizoni, a posebno koliko je to uticaja i moći kruga i pod pokroviteljstvom i zaštitom porodice Izetbegović. Optužbe iz „Njujork tajmsa“ prisilile su Aliju da potpiše milion evra vredan ugovor o pravnim uslugama i najavi tužbu. Ugovor je potpisan između tadašnjeg premijera Vlade Federacije BiH Edhema Bičakčića i advokatske kuće „Makdermot Vil & Emeri“ iz Bostona koju je zastupao Džefri C. Bejts. Nakon konsultacija advokatice Vasvije Vidović i ekspertskog tima (Kit Hajt, profesor Abram Čajes, dr Pol Vilijams) američki advokati posle turneje po Bosni održali su konferenciju za medije, te domaćoj i svjetskoj javnosti saopštili da dokumenta u koja su imali uvid ne nude dovoljno ubedljive dokaze o Bakirovoj korumpiranosti, bar ne onolikoj na kojoj insistiraju novinari.

Kada je misija prikupljanja završena, američki advokati su savjetovali Izetbegoviću da ne podiže tužbu jer nema izgleda da spor može dobiti pred sudom u Njujorku. Izetbegović je prihvatio „savjet“ vredan 970.000 dolara.

Ko je platio ceh?

Uslugu nije platio Bakir Izetbegović već Elektroprivreda BiH na čijem čelu je bio Edhem Bičakčić, jedan od tadašnjih čelnika Izetbegovićeve stranke i sapatnik iz zatvora i sudskog procesa protiv Alije Izetbegovića 1984. zbog Islamske deklaracije.

To nije bilo sve: sudilo se najbližim saradnicima Alije i Bakira, ministru odbrane BiH, šefovima policije, predsjednicima i premijerima entiteta za razna nedjela. Na dugačkom spisku našla su se imena Hasana Čengića, Edhema Bičakčića, Nedžada Brankovića. Sudilo se sekretarima i potpredsjednicima SDA, ali niko nikada nije osuđen.

Čak i nekadašnji ministar inostranih poslova i višegodišnji ambasador BiH u SAD Muhamed Šaćirbegović, uhapšen 25. marta 2003. u svojoj kući u Njujorku zbog zloupotrebe položaja i nesavjesnog poslovanja, čime je BiH oštećena za 2,5 miliona dolara, niti je ikada suđen u BiH niti je BiH tražila njegovo izručenje. Pred američkim sudom platio je kauciju od šest miliona dolara i izašao iz zatvora. Tako je bilo. Tako je i danas. Ništa novo u zemlji Bosni.

Pečat

Pročitajte JOŠ:

Da li imate povjerenje u Trampa? – Tu Merkel ćuti prijeteći