Pisma iz Tamnog vilajeta – Senad ima riječ

Više puta ponovljena laž gradila je, na Zapadu, sliku rata. Koliku težinu danas ima krivo izgovorena riječ?

Bila bi greška pomisliti da je gostovanje s ruskim ambasadorom u BiH Igorom Kalabukhovim na televiziji Face Senadu Hadžifejzoviću donelo međunarodnu slavu. Istina je da ovaj razgovor, u kojem je na pitanje ambasadora zašto koristi skraćenicu RS, odgovorio da je to „skraćenica jednog, manjeg entiteta u Bosni i Hercegovini“, zaslužuje, po broju pregleda, da uđe u anale. Međutim, slavu je stekao znatno ranije, kada je sa sinom Feđom gostovao u dokumentarcu na „Nacionalnoj geografiji“. Tema – rat u BiH.

Inverzija istine

Kao ratni izveštač Hadžifejzović je mogao mnogo toga da svedoči o SDA. Recimo kako je taj fundamentalistički pokret, čiji je osnivač Alija Izetbegović s Mladim muslimanima, gurnuo Bošnjake u dinamičnu konfrontaciju, prvo sa Srbima, zatim s Hrvatima da bi ratom u tzv. Cazinskoj krajini ušli u rat sa svojim sunarodnicima. Umesto toga, on je voditelju, inače holivudskom glumcu Morganu Frimenu, objašnjavao da su Srbi apsolutni krivci za rat na prostorima bivše Jugoslavije.

Više puta ponovljena laž gradila je, na Zapadu, sliku rata devedesetih i prikrila mnoge krivce i zločince. Nemala zasluga, eto, pripala je i Senadu. I on je na svoj način deo istorijskog i političkog nasljeđa Alije, a koje se manifestuje u mržnji prema svemu što je drugačije. Kao korumpirani fundamentalista i zločinac kojeg nije zanimala sudbina naroda – muslimanskog, srpskog i hrvatskog, Alija je ubijao i pljačkao u ime islama, baš kako je i najavio u svojoj Islamskoj deklaraciji.

Činjenice govore da je Alija bio predsjednik Predsjedništva BiH, za čijeg je mandata ubijeno sto hiljada ljudi, sa ognjišta protjerano više od dva miliona građana, srušeno hiljadu džamija i isto toliko crkava i na kraju podijeljena Bosna a narodi sukobljeni. Upravo on je gurnuo Bošnjake u zagrljaj Muslimanskog bratstva i Al Kaide a njegov nasljednik, biološki i politički, sin Bakir, u okrilje Islamske države, Al Nusra fronta i Hajat Tahriru Šam… nastavljajući agresivni projekat radikalizacije Bošnjaka. Danas ovaj projekat podržava pet do šest odsto muslimana u BiH, što je sa stanovišta nacije gotovo na nivou statističke greške, ali sa stanovišta pitanja bezbjednosti – reč je ozbiljnom broju od 100.000 ljudi.

Postdejtonski haos

Zahvaljujući Izetbegovićima i njihovom razornom oružju, zvanom Stranka demokratske akcije, BiH se danas nalazi u najgorem periodu postdejtonske ere. Zemlja se vratila u devedesete godine prošlog vijeka a posljednjih mjeseci nalazi se u ustavnom haosu.

SDA – lažna nacionalna stranka s izrazitim islamističkom orijentacijom kroz Ustavni sud, CIK, VSTV i OHR – vratila je na scenu preglasavanje i jezik međunacionalne mržnje, pokazujući spremnost da stabilan politički postdejtonski razvoj pretvori u postdejtonski haos.

Danas taj radikalni pokret sarađuje sa svim poznatim vjerskim grupama i organizacijama u svijetu – ideološki i logistički podržava i sponzoriše najveće svjetske, terorističke organizacije (Al Kaidu, Islamsku državu – DAEŠ, Al Nusra front, Hamas, Laškar e Taibah, Boko Haram, čak i šiitski Hezbolah).

U tom smislu treba razumeti i ocenu Milorada Dodika da je vrijeme da narodi u BiH pristupe mirnom sporazumu ili da krenu put mirnog razlaza.

Osnovna misao ova dva pravca i politička puta je: mir.
Oni manje upućeni, zapitaće se zašto Milorad Dodik uporno govori o sporazumu i miru, i zašto prema nekorektnim politikama koristi, uvijek i samo politički korektan jezik. Objašnjenje leži u zemljama NATO-a.

Samo na ovim prostorima SAD i Velika Britanija ističu da državno uređenje ne mora značiti ono što inače znači u cijelom svijetu. Tako ovdje republika ne znači baš republika – iako je riječ o dogovorenoj ustavnoj kategoriji za koju su se Srbi izborili u Dejtonu.

Čuvanje paradigme

Na Balkanu se nameće stav po kome pojmovi poput Republika Francuska, Republika Hrvatska ili Republika Irska imaju drugačiji i prizvuk jer označavaju nešto potpuno drugo i veće od pojma Republika Srpska.

Ni Federacija BiH, taj slavni muslimansko-hrvatski entitet, ni u kom smislu nije Federacija. Sve te ustavne nazive koji definišu državne forme i oblike državnog uređenja, u Dejtonski mirovni sporazum, uveli su „neki ljudi“ do čije kompetencije ne treba držati.

Samo na Balkanu je moguće da se autonomija Kosova naziva Republikom Kosovo pri čemu to republika implicira državu a ne nikako „manji entitet“ kako bi to Senad rekao za Republiku Srpsku.

Sve te geopolitičke malverzacije zapadnih zemalja Dodik odlično razume. Iako Bošnjake smatra „dobrim narodom sa neadekvatnim političkim elitama“, zna da je situacija ozbiljna i da bošnjačka nacionalna politika ima dva pomirena i ujedinjena ideološka pravca koja se grade iz islamske i socijalističke internacionale.

Očito da je islamistički pristup podržan i geopolitički iskorišćen od NATO zemalja. Otuda je razumljivo što je na Zapadu čak i komunistički talog u bošnjačkom identitetu prepoznat kao „građanski orijentisana politika Bošnjaka“. Jedino tako se može sačuvati paradigma u zemlji mržnje i beznađa. I poslije Tita – Alija.

Izvor: Pečat