Pisma podrške bivših učenika Gimnazije: Pročitajte šta su bivši Gimnazijalci rekli o Biljani Vučurović

Stiglo je nekoliko pisama podrške bivših učenika Gimnazije upućenih direktorici te ustanove Biljani Vučurović.

Njihova pisma objavljujemo integralno.

„Kao bivši učenik crnogorske nacionalnosti, na strani sam Biljane Vučurović“

Kao bivši učenik gimnazije Slobodan Škerović crnogorske nacionalnosti mogu reći da sam na strani direktora Biljane Vučurović, jer mi je ta žena pokazala visoki stepen kako profesionalnosti tako i ličnog vaspitanja.

Nikada nije razdvajala niti jednog profesora a kamoli učenika po bilo kojoj osnovi, šta više uvjek je bila tu uz nas i pružala nam punu podršku kao izrazito dobar pedagog i direktor ove za mene veoma važne ustanove. Kada se sada osvrnem na slučaj kojim pokušavaju da prebace priču sa osude jednoga manijaka, na političko polje i pogaze ugled ove ustanove tako što će našu Bilju predstaviti kao neku vrstu monstruma koji nema osjećaja, moram napomenuti da koliko sam ja upoznat ona je djelovala u maksimumu svojih nadležnosti jer ona nije ta koja ima ovlaštenja da daje otkaz bilo kojem profesoru jer jer mu ona nije ni dodijelila ugovor o radu već nadležno ministarstvokoje ne može tek tako dijeliti otkaze već po jasno propisanoj proceduri.

Prema mojim saznanjima direktorka Biljana je postupila u skladu sa zakonom i o svemu blagovremeno obavijestila tužilaštvo, a profesora kaznila u skladu sa svojim ovlaštenjima na način sto mu je odbila od plate, i u razgovoru sa ostalim profesorima ove ustanove saznao sam da je bila potpuno ogorčena situacijom koja joj je predočena da imamo takvog čovjeka uopšte u prosvjeti, ali je čekala da nadležno tužilaštvo završi svoj posao kako bi mogla postupati u skladu sa zakonom i njenim ovlaštenjima koja su ograničena. Javno se nije oglašavala kako bi tužilaštvo moglo obavljati svoj posao prikupljanja dokaza. Još uvjek nije bilo nikakve sudske presude u ovom slučaju, samim time ruke su bile vezane kako njoj tako i samom ministarstvu. Za svaku je osudu slučaj neprimjerenog profesora, ali opet postavicu pitanje koje i Dostojevski postavlja da li je bolje osuduiti jednog nevinog čovjeka ili osloboditi vise krivih. Naravno da sam protiv ovakvog ponašanja profesora koje potpunosti ljulja sve fundamentalne crnogorske vrijednosti koje se baštine na idealima hrabrosti ali i čojstva. Ali smo skloni često sacuvati sebe i iskazati hrabrost, ali treba nekada sačuvati i drugoga od sebe te ovim putem pozivam sve učenike profesori i građane Crne Gore, da još jednom promisle i razmisle da li je ovo napad koji je upućen Biljani iz nekog političkog razloga?

Molim Vas još jednom da se sjetite kada je sve bila Bilja tu uz nas i sve nas posmatrala istim očima da li stvarno mislite da bi ona kao majka ženskog djeteta skrštenih ruku posmatrala ovaj slučaj? Odgovor je naravno ne, jednostavno nije moguće preskakati stepenice u ovom slučaju gdje imamo primjer jednog ludaka pod maskom profesora. Za svaku sam osudu profesora kako u moralnom tako i društvenom smislu, očekujem da će mu trajno biti zabranjen rad u prosvjeti kada se dokaže njegovu upletenost u ovom slučaju.

„Dokle više ljudi“

Pismo Mila Popovića, bivšeg učenika Gimnazije, prenosimo integralno.

Svima je danas u Crnoj Gori jasno da su mnogi učenici, a naročito ženska populacija, u prijetnji od različitih predatora. Ovo su teme koje bi morale da nas ujedine da snažno stanemo u dobranu svih žrtava i omogućimo da nadležni organi procesuiraju svakog nasilnika ili prekršioca zakona.

Ali hajde da ovog puta ne crtamo mete ljudima koji to nisu zaslužili i koji su uradili ono što su mogli u datim okolnostima. Naime, i profesorica Biljana Vučurović je žena, i ona je majka i uvjeren sam da joj nikada na pamet ne bi palo da ne zaštiti maloljetne učenice i učenike, baš kao što bi i svoju djecu, od potencijalnog nasilja. S toga, uradila je ono što je mogla u datim okolnostima. Možemo da primijetimo da se meta crta isključivo njoj, a da pritom brojni drugi nadležni organi bivaju zaobiđeni, za što smatram da nije fer. O političkom lešinarenju dijela javnosti(ne cjelokupne, već malicioznih pojedinaca) je suvišno govoriti. Hajde da se ujedinimo, da ne pravimo politički performans koristeći ovakvu temu, već da podržimo sve žrtve, ali i sve žene protiv kojih se vodi hajka. Jer na kraju, ljudi smo.

„Da se uprava Gimnazije nije ophodila sa toliko posvećenosti i podrške ne bih napravio iskorak koji mi je otvorio mnoga vrata“

Poštovani,

Kako je u posljednje vrijeme Gimnazija „Slobodan Škerović“ pod medijskim pritiskom i lupom javnosti, želio bih ovim pismom izraziti moju zahvalnost i punu podršku administraciji ove ustanove, sa kojom sam kao bivši đak imao isključivo dobra iskustva.

Nakon dvije godine pohađanja ove gimnazije, odlučio sam da svoje srednje obrazovanje nastavim u inostranstvu, te Podgoričkoj gimnaziji pripisujem značajan dio ove zasluge. Mogu sa sigurnošću da kažem da sumnjam da bih se odlučio za jedan ovakav potez da nije bilo inicijative, kako uprave, tako i profesora, kao i njihove podrške u samom procesu.
Tokom administrativno zahtjevnog procesa prijave, od strane cijele uprave škole, od direktorice do ostatka administracije, dobijao sam samo riječi podrške, svu pomoć koja mi je bila potrebna. Nije bilo teško primjetiti koliko su bili srećni što jedan njihov đak ima priliku obrazovanja u inostranstvu.

Još jednom, da se uprava Podgoričke gimnazije nije ophodila sa toliko posvećenosti i podrške, ne vjerujem da bih ikada napravio ovakav iskorak, koji mi je otvorio mnoga vrata. Iz tog razloga, vječno sam zahvalan upravi i profesorima Podgoričke gimnazije, te im iskazujem moju potupunu podršku u ovom, za njih, izazovnom periodu.

„Imala je osjećaj za pravdu a redovno i na svoju štetu stajala na stranu svojih učenika“

O BILJANI

Kao nekadašnji učenik odjeljenja čiji je razredni starješina bila poštovana Biljana Vučurović, iz prve ruke mogu da konstatujem nekoliko činjenica o njoj kao profesoru, ali i kao osobi.

Na glasu je kao veliki stručnjak i poznavalac predmeta koji je u to vrijeme predavala (jezik i književnost), o čemu mogu da posvjedočim iz ličnog iskustva.

Radi se o osobi koja ima kapacitet da ukapira probleme učenika, prevashodno hipotetičkim stavljanjem u njihovu situaciju i gledanjem na problem iz njihove perspektive. Imala je sluha za sve mladalačke vidove neposlušnosti i iskaze bunta, a ujedno je i doprinijela razvoju kritičkog razmišljanja kod nas, tada njenih učenika. Pri specifičnim situacijama, dolazio je do izražaja njen osjećaj za pravdu, kada bi takođe stajala na stranu svojih učenika, redovno i na svoju štetu.

U slučaju neizbježnih sitnijih sporova između njenih učenika, težila je da do detalja sasluša obje strane i pronađe najbolje rešenje za datu situaciju.

Naročito vrijedna spomena bila je njena sklonost da akcenat stavi na zaštitu slabijeg pola, zbog čega me naročito čudi aktuelna negativna kampanja protiv nje, u kojoj je predstavljena javnosti kao zaštitnica devijantnih ponašanja odraslih osoba.

O SLUČAJU

Kod aktuelnog slučaja navalentnog pritiska sa seksualnim težnjama od strane profesora te škole ka svojoj bivšoj učenici, mogu da tvrdim da je, sada već direktorica, djelovala isključivo u okvirima svojih nadležnosti. Gledano iz mog ugla, koji uglavnom gleda sa dozom skepse u odnosu na mišljenje većine, koja se vrlo kao preobrazi u linč-rulju, postavlja se niz pitanja. Prvo, zašto učenica nije prijavila kontinuirane poruke, doživljene kao vid zlostavljanja (čiji elementi postoje), tada aktuelnoj direktorici, prethodnici direktorice Vučurović?

Takođe, navedeno je da je razlog zbog kojeg žrtva Viber-poruka nije prijavila slučaj nadležnim institucijama (Policiji i/ili tužilaštvu) taj što se plašila potencijalnog teškog krivičnog djela nad profesorom R.Č. koje bi njen roditelj bio u stanju da učini ukoliko sazna za te poruke. Sasvim logično, nameće se da bi i u slučaju prijavljivanja slučaja policiji od strane direktorice Vučurović, isti roditelj takođe saznao za sporne poruke, pri čemu opet dolazimo do situacije u kojoj žrtva tvrdi da bi roditelj bio u stanju da počini teško krivično djelo nad profesorom R.Č..

Jasno je da pravo i etika redovno ne idu pod ruku. U prevodu, žrtva u datom momentu više nije bila učenica škole, što smanjuje mogućnosti za djelovanje u tom slučaju na nivo nepostojećeg. Direktorica se se držala prava, čak je i na svoju ruku smanjila platu profesoru R.Č. za 30%, za što isti u teoriji može da je tuži i dobije na sudu.

Za kraj, treba se osvrnuti za manjkavost aktuelnih zakona, u kojima ne piše ni slova o mjerama u ovakvim i drugim specifičnim slučajevima i o posebnom tretmanu zaposlenih u prosvjeti, za koje je dokazano da imaju sklonosti ka seksualnom uznemiravanju učenika.

(Borba)