Otvoreno pismo glasačima režima: Srbi su stvorili Njegoševu Crnu Goru, a Srpska crkva očuvala Boga u njoj

Piše: Teodosije

Kad ujutro kreneš u samoposlugu da kupiš bilo šta što je potrebno za održavanje tvoga tijela onda te u toj namjeri neće spriječiti lokalni policajac, niti specijalizovana policija za borbu protiv korone, niti će provjerovati tvoj spisak za kupovinu, da li si izabrao za to jutro kiselo ili slatko mlijeko sa običnim, integralnim ili tamnim hlebom.

Ili ako to jutro moraš da žuriš na gradilište u parku Karađorđevića u Miločeru, gdje si sa stotinama radnika već odavno uposlen da bi čija stambena zgrada što prije nikla u tom rezidencijalnom hotelskom kompleksu Kraljevog dvora, znaš da te niko iz policije neće pitati zašto ideš da radiš, možda i suprotno od pravila koja važe za druge.

Niko te neće ni zaustaviti, ni spriječiti, niti ćeš na ulazu na pomenuto gradilište naići na bilo kakvu policijsku stražu koja bi smjela da odvrati bilo koga od planiranih profitnih aktivnosti crnogorskih poznatih vlasnika Paštrovskih bisera.

Ali, ako kreneš nedeljom ujutro da upališ svijeću u hram Božji, pomoliš se na propisanoj udaljenosti od Boga i ljudi onda nemoj imati iluzije da te neće kao ispred hrama Hristovog u Podgorici čekati policijska opsada ili da te neće (baš tebe kao i sve druge) zaustaviti na putu ka Prevlaci Miholjskoj ista ona policija koja kažnjava za prekoračenje brzine ili ulaska u jednosmjernu ulicu.

Zašto je danas zabranjena u Crnoj Gori duhovna hrana, pravo na vjeru u danima straha i bolesti koja jenjava i prolazi nije teško odgovoriti. Jer, koronu kao alibi za borbu protiv Crkve i crkvene vlasti u Crnoj Gori (ne bilo koje, samo one pravoslavne, većinske, tradicionalne) podjednako vide i oni koji se njom iz vlasti koriste i ogromna većina s druge strane ljutih i uskraćenih u pravu na slobodu vjeroispovijedanja građana Crne Gore, koji se nastoje diskriminatorski učiniti građanima drugog reda.

Sadašnja bezbožna vlast u Crnoj Gori SPC doživljava kao ,,prirodnog neprijatelja“ i sve ove igre sa Kovidom 19 u odnosu na Crkvu su samo maske ontološkog protivljenja njenom prisustvu, ulozi, dominantnom uticaju.

Naime, postoje danas pet suštinskih razloga zbog kojih je Đukanović protiv ove kanonske Crkve u Crnoj Gori.

Prvi razlog je istorijski.

Vlast koja podiže Titu spomenik kada se u Evropi svi stide da pomenu da je i njihova zemlja bila komunistička (ili ako to sa pokajanjem i priznaju onda sa ponosom govore o rušenju Berlinskog zida i padu komunizma kao danu oslobođenja i ljudskih prava) je zakonito protiv vjere, Crkve i popova.

Crna Gora je jedina od svih zemalja u EU i regionu koja na svom ,,evropskom putu“ podiže spomenik komunističkom vođi, ,,mekšem“ tipu komunističkog diktatora, ali svakako diktatoru sa stranim akcentom.

To jasno govori o kontinuitetu pokušaja istorijske, faktičke, fizičke i sada pravne eliminacije Crkve, koju je Titova vlast predstavljala i ostavila u nasleđe svojim današnjim obožavaocima i komunističkog vođe i vlasti u Crnoj Gori.

Drugi razlog je ideološki.

Crkva je strani faktor, ,,neprijatelj“ sa sjedištem u ,,tuđoj“ zemlji, ,,kolonijalna agentura“ raširena u Crnoj Gori da bi djelovala protiv sopstvene zemlje – samo su neki od argumenata današnjeg vladajućeg pogleda na svijet u Crnoj Gori.

Te ideološke kletve, širenje mrziteljske hajke i nepodnošljivosti prema ljudima sa krstom i molitvom u sebi je jedinstven pokušaj suicida sopstvenog bića, većinskog identiteta naroda kojeg vlast želi da potisne, zabrani i učini fikcionalnim kako bi stvorili nepostojeću, novocrnogorsku stvarnost koja se jedino strahom i privilegijama prividno održava.

Treći razlog je nacionalni.

SPC koja okuplja i Srbe i Crnogorce, sav pravoslavni vjerujući narod je ,,kriva“ što svjedoči o autentičnom prisustvu srpskog naroda, njegovoj brojnosti, kulturi i tradiocionalnoj ulozi u stvaranju Njegoševe Crne Gore.

Crna Gora bez Srba ili sa beznačajnim njihovim brojem i ulogom u životu Crne Gore je jedan od političkih prioriteta aktuelne crnogorske vlasti, u čemu im SPC direktno protivslovi i ne dozvoljava tu zamišljenu ,,demokratsku sječu Srba“ i pravoslavlja u Crnoj Gori.

Četvrti razlog je politički.

Litije su pokazale obnovljenu duhovnu snagu slobodne i vjerujuće Crne Gore od koje se vlast istinski plaši i tu vrstu hronične anksioznosti pokušava da liječi agresivnošću bez mjere prema svemu što je vezano za Crkvu i njenu ulogu u Crnoj Gori.

Ako se tome doda da je i mitropolit Amfilohije ubjedljivo najpodržavanija ličnost u javnom mnenju Crne Gore, baš kao što je SPC institucija sa najviše povjerenja građana, onda je nervoza i agresivnost vlasti ne samo ,,razumljiva“, već nažalost i očekivana.

Peti razlog je egzistencijalni.

U društvima kao što je danas Crna Gora, sa naglašenim elementima totalitarizma, onda sva vlast, sav pluralizam, sve nacionalne i etničke diverzifikacije i slobode moraju biti pod kontrolom sekularnog vođstva, obično otjelotvorenog u jednoj ličnosti – pa tako i Crkva, ona najveća, najuticajnija, tradicionalna.

Zato se vlast u Crnoj Gori bori za Crkvu pod kontrolom cara, a ne Boga, i zato joj Hristova crkva svojom hiljadugodišnjom egzistencijom protivreči iskreno i kanonski čuvajući Boga u Crnoj Gori, a ne pristajući da bude podanik prolazne vlasti i njenih bezbožnih ministara.

Sve zajedno ukazuje na to da sve dok je ova vlast na čelu Crne Gore – rat protiv Crkve se neće zaustavljati, jer to ne bi bilo u prirodi ovog režima, niti njegovog ideološkog postojanja.

Na ovo bi posebno želio da upozorim one poštene i dobre građane Crne Gore koji daju glas ovoj vlasti, dok u isto vrijeme čekaju sveštenika u svom domu na dan slave, rođenja, krštenja i smrti, zaboravljajući da ako bude po onima na Vrhu – umjesto vladike Amfilohija na njihove vjerske obrede i duhovne tajne dolaziće Dedejićevi ,,sveštenici“ u pratnji policije.

Pročitajte još:

Nije dobro sjećati se svojih srpskih predaka