Pobrkali deklaraciju i rezoluciju
(Crtica)
Piše: Jovan Lakićević
Već više puta sam, na ovom Portalu, rekao da se odavno ne ponosim svojom profesijom, podložnoj svakoj vrsti zloupotreba! I u tome smo, pokatka, vjerni sledbenici najnovijih „demokratskih tekovina“ udruženog Zapada, koji otpočetka ukrajinske krize ima svoje Minstarstvo za dezinformacije (Si En En, Pentagon i CIA), po čijim se upustvima, i cenzuri, vodi ovaj dio hibridnog rata prema RF i njenim čelnicima.
Ovdje je, međutim, slučaj o nečem drugom. O uključivanju tzv botova, dakle, o “timskom radu“ na određene teme. To je, na neki način, postalo „sastavni dio“ informativne aktivnosti i na našim prostorima.
Nedavno smo imali „slučaj“ napada na tekst našeg sjajnog kolumniste M. Medenice, kada je nakon njegovog teksta o izdaji crnogorskog vrha povodom Rezolucije o Srebrenici, uključilo sa svojim „minusima“ tačno 13 valjda vladinih botova.
U ovom slučaju riječ je, takođe, o Srebrenici. O Saopštenju Predsjedništva Nove DSSa iz Beograda. Ono se, u svojoj predloženoj Deklaraciji, pridružilo osudama ovog ogoljenog antisrpskog čina na potonjem zasijedanju Generalne skupštine Razdruženih nacija u Njujorku. Namjera je bila da se taj predlog, nakon usvajanja na Glavnom odboru, uputi dvijeme srpskim Skuptinama sa jedne i druge strane Drine, na usvajanje.
Saopštenje je kratko, ima samo dva pasusa.
I, šta se desil?. Šef, ne znam čijih botova (nadam se da nije Beba!) pogrešno je razumio poruku Deklaracije, (a ne Rezolucije) . Uslijedila su 22 „komentara“ sa preko 200 „pratilaca“, koji su jednodušno, već prema instrukcijama, popljuvali predsjednika Nove DSS, dr Miloša Jovanovića, po mojim saznanjima unuka prve Brozove žrtve nakon Rezolicije IB, načelnika Generalštaba JNA, narodnog heroja Arsa Jovanovića!
No, i bez ovog „resentimana“, uz ozbiljne zamjerke najnovijoj kolebljivosti DSS i pristajanja uz neke Đilasove predloge, ili, tačnije, ucjene, ne mogu da ne odreagujem na ovo što se desilo na mom Portalu.
Kad sam pročitao „reakcije“ ne znam zaista čijih botova, zaista mi se smučila profesija kojoj sam poklonio dobar dio ovozemnog života! Ajde da kažem, srećom da je ova nakaradna instruktaža, ponavljam, ne znam već čija, trajala samo jedan dan , pa po onoj narodnoj „psi laju, a karavani prolaze“, sve će biti brzo zaboravljeno.
Ja nijesam od onih koji „brzo zaboravljaju“ i zato pravim ovaj osvrt koji ne služi na čast ni mojoj profesiji, a pogotovo „botovima“ koji se, povremeno, na svoj način u nju uključuju!
