Podrška hrabroj odluci čovjeka da sa ljudskim vrlinama uđe u crnogorsku političku baru i uhvati se u koštac sa krokodilima!

Piše: Igor Damjanović

Ovo što pišem nije politička agitacija. Mojim Podgoričanima ovo su već četvrti izbori za samo dvije godine. Ne sumnjam da ih dočekuju zgađeni bezličnim političkim programima, slatkorečivim parolama, recikliranim političkim njuškama i njuškicama koje iskaču ispod njihovih skuta. Milioni evra našeg novca godišnje se troši na ove bizarne predizborne kampanje, a ono što je rečeno i obećano u njima zaboravlja se koliko odmah po zatvaranju birališta i prebrojavanju glasova.

Tada umjesto borbe za realizaciju kanidovanih programa kreće klanje za podjelu političkog i naravno finansijskog plijena – kontrolu nad opštinskim i državnim budžetima, podjelu funkcija po širini i dubini u državnim organima i preduzećima. Onim lojalnim i podobnim izmišljaju se nova radna mjesta u ionako odavno glomaznoj opštinskoj i državnoj administraciji i preduzećima, uglavnom gubitašima. Situacija koja je zatečena poslije 30 avgusta 2022. zahtijevala radikalnu reformu i skraćenje broja zaposlenih, a ne koncentrovanje novim uhljebima. Jedan od kadnidatkinja za gradonačelnika izjavljuje je da je «vrjeme da Podgorica dobije svoj senat». To je vjerujte mi jedino predizborno obećanje koje sam siguran da će uspuniti, jer to znači da će najmanje još 100 partijskih poltrona i uhljeba biti prebačeno na državne jasle.

Nikada nisam agitovao za neku partiju, ili lidera. Ne radim to ni sada. Odavno i ne iznosim vlastiti politički stav o prilikama u Montenegru. Govoriti danas na političke teme u Montenegru je zaista besmislino, jer oni čiju sam borbu protiv mafiokratskog režima Mila Đukanovića podržavao, zbog čega sam ja hapšen, a moja porodica malterirana, izdali su većinu toga zbog čega su stotine hiljada ljudi slijedile i glasale. Ni sada, u susret ovim lokalnim izborima u Podgorici, ja nemam motiva da bilo što politički kažem, ali imam ljudsku obavezu da pomenem mog prijatelja dr Vuka Kadića.

Nisam poznavao njegovog pokojnog oca dr Ranka Kadića, ali sam čuo mnogo konkretnih primjera o njegovim ljudskim kvalitetima. Ipak, mogu slobodno da kažem da sam imao priliku da se vrline pokojnog dr Ranka prenesene na njegovog najstarijeg sina Vuka kroz dugogodišnje druženje i neposredno doživim. Zajedno smo stajali na podgorčikom žaropeku na Trojčindanskom saboru, nikšićkoj ledenoj kiši na Crkveno-narodnom saboru, bili u koloni sa mitrpolitom Joanikijem kada nas je ne više od 300 krenulo ka Skupštini Crne Gore koja se spremala da donese onaj totalnitarni zakon o slobodi vjeroispovjesti. Bili zajedno smo i na svim litijama u Podgorici…

To što smo bili dio najmasovnijeg narodnog okupljanja u poslijeratnoj istoriji Crne Gore ne pominjem kao nešto izuzetno već da bih sa vama podijelio sledeće. Zbog svog učešća na litijama, javno izrečenih stavova protiv totalitarnog Milovog zakona i kritike kovid terora privatna zdravstvena ustanova povezana sa bivšim režimom raskinula je Ugovor o radu sa dr Vukom Kadićem i ostavila ga praktično bez posla. Vuk je taj progon i nepravdu podnio dostojanstveno i o tome nije javno govorio i kukao. U isto vrijeme jedan drugi kandidat za gradonačelnika na ovim izborima izabran je na rukovodeću poziciju u DPS-ovom državnom zdravstvenom sistemu. Tu ne mislim na dr Nermima Abdića, koji je i danas principijelno tamo gdje je bio i 2020.

Danas četiri godine od pada DPS-a, lista koju predvodi dr Vuk Kadić jedina koja u svom predizbornom programu ima poglavlje o borbi protiv partijskog zapošljavanja, pošasti koja našem društvu polako postaje prijetnja broj jedan. Govor na sahrani pokojnog dr Ranka Kadića sveštenik Miajlo Backović počeo je rečenicom: „Bio si loš političar i dobar čovjek, jer dobar čovjek ne može biti dobar političar“. Vuk zbog svoje prirodne skormnosti i nenametljivosti možda i nije na prvi pogled dobar profil političara, ali je dobar čovjek. Ima mu i po kome doći.

Ponoviću na kraju još jednom da ovo nije politička agitacija, već podrška hrabroj odluci jednog dobrog čovjeka da sa svojim ljudskim vrlinama uđe u crnogorsku političku paru i uhvati se u koštac sa tamo odomaćenim krokodilima.