Podsjećanje: Krvavi Badnji dan u Lugovima, zločin komunista („Pasje groblje“) u Kolašinu prekriven velom ćutnje!

Pisali smo već o zločinu komunista i partizana na „Pasjem groblju“ kod Kolašina, ali ćemo ponoviti da se taj svirepi krvavi pir u ovom gradu odigrao na Badnji dan 1942. godine, a trajao je i narednih dana. U Lugovima i okolnim potocima i vrtačama ubijeno je preko 300 mještana, a među njima je bilo žrtava i iz drugih mjesta. Partizani su ih dovodili na desnu obalu Tare, iživljavali se nad njima i primjenjivali nezapamćene metode mučenja i ubistva koje do tada taj kraj nije zabilježio. Valja napomenuti da je na tom stratištu prije nekoliko godina podignut sportski centar, koji je finansirala Vlada Crne Gore uz svesrdnu pomoć opštinske DPS vlasti u Kolašinu. O ovim zločinima u Crnoj Gori niko ne piše, komunistička poslijeratna litaratura ćutke prelazi preko njega, a i danas malo ko o tome govori. Jasno je i ideološki naivnima da današanji nasljednici ideoloških komunističkih predaka pokušavaju da prekriju tragove masakra kod Kolašina. Oni i ne pomišljaju da javno osude komunističke zločine, a dužni su da to urade i po međunarodnim dokumentima koji obavezuju nove vlasti u nekadašnjim komunističkim zemljama da priznaju i izvine se porodicama nevinih žrtava zbog nasilja i zločina prema njihovim precima.

A o tome šta su komunisti radili u Kolašinu i koje su metode ubijanja primjenjivali svjedoči i rukopis Miljana Stanišića, diplomiranog sociologa i publiciste iz Danilovgrada, o građanskom ratu u Crnoj Gori koji bi uskoro trebalo da bude objavljen u izdanju Crnogorsko primorske mitropolije. Sa njegovom dozvolom prenosimo djelove koji se odnose na medicinske nalaze ljekara o iskopanim žrtvama na desnoj obali Tare, na mjestu poznatom kao „Pasje groblje“.

Kada su četničke jedinice, na čelu sa kap. Pavlom Đurišićem, uspjele da 23. februara 1942. godine protjeraju komunističko-partizanske snage iz Kolašina i oslobode srez, tada se i Đurišić sa svojim štabom preselio u ovaj grad iz Gornjeg Zaostra. Odmah poslije oslobođenja Kolašina od komunista, nova vlast je formirala komisiju od stručnih ljudi, sa zadatkom da izvrši eshumaciju stradalnika, koje su komunisti pobili u mjestu Lug. Navedena komisija je zapisnički konstatovala povrede na tijelima unesrećenih, a uz pomoć njihovih porodica je utvrdila da su na tom mjestu monstruozno pobijene 373 osobe. Navešćemo samo neke slučajeve povreda na ubijenima, što ukazuje da su komunisti izvršili užasni pir nad svojim sugrađanima. Dr Vukman Šoškić, ljekar bolnice, konstatovao je sljedeći stepen povreda nad ubijenim Mandićima: „Mihailo Mandić, težak iz Krnje Jele, star 60 godina. Povrede: Desno oko izbijeno, koža na kraj desne vjeđe povrijeđena, druge dvije ozlede na licu. Ulazna rana od projektila, metka ispod desne jagodice a izlazna ispod lijevog brka.- Mašan Mihailov Mandić, težak iz Krnje Jele, star oko 40 godina. Povrede: U potiljku rana vatrenog oružja, a druga izlazna u lijevom oku, tako da je oko izbijeno. Druga rana pod lijevim pazuhom u dužini oko 3 cm koja je prošla ispod rebara u pravcu pluća. Ova je rana nanešena oštrim oruđem, vjerovatno nožem.– Radosav Mihailov Mandić, težak iz Krnje Jele, star oko 35 godina. Povrede: Glava sva otekla i podlivena krvlju, što je uzrok da je isti za života udaren po glavi tvrdim predmetom. Isto tako našao sam podliv krvi ispod kože okolo vrata sa malim udubljenjima u koži, iz čega se da zaključiti da je isti za života pritezan konopcem usljed čega je smrt nastupila.- Jovo Mijajlov Mandić, težak iz Krnje Jele, star oko 25 godina. Povrede: Jedna rana iza desnog uha, prouzrokovana projektilom (zrnom), koji je izašao u lijevo oko koje je izbiveno. Drugi projektil na lijevoj slabini ozadi. Treći projektil na predlaktici lijeve ruke“. Potom su navedene povrede i ostalih stradalnika od komunista, kao što je bio: „- Vidak Milošević, težak iz Mateševa, star oko 20 godina. Povrede: Rana projektila, vatrenog oružja ispod desne jagodice prema potiljku. Na potiljku koža razmrskana. Cevanica desne noge prebijena, koža i meso rasječeni u dužini 10 santimetara„.10)          

Članovi komisije: Vladimir Potenkin, ljekar, Branko Drljević, sudijski pripravnik, Ilija Đurišić, apsolvent medicine i dr Vukman Šoškić, ljekar, nakon stručnih nalaza na unakaženim leševima, fotografisali su ih, a potom su unesrećene identifikovali, od kojih su navedeni: „- Kosto Medenica, sanitetski činovnik iz Drijenka kod Kolašina, star 46 godina. Povrede: lobanja izlomljena od udara tvrdim predmetom. Oči izvađene. Udari nožem na dva mjesta na licu. Obje ruke odsječene u nadlaktnom predjelu. Tri rane vatrenog oružja u lijevom grudnom predjelu.- Arso Minić, učitelj iz Kolašina, star 62  godine. Povrede: lijevo oko izvađeno. Ubodi bajoneta po licu. Veliki ubod nožem u vratnom predjelu. Ubodi nožem po obijema rukama. Treći prst sa lijeve ruke odsječen. Puščane rane po cijelom grudnom košu. Svetozar Lazarević, sudija iz Lipova, star 50 godina. Povrede: Zaklan nožem ispod grla, jedna ulazna rana vatrenog oružja iznad lijeve sise, a izlazna ispod lopatice na leđima. Lice od usta do ušiju rasječeno i povađeni su mu svi zlatni zubi koje je imao.Svetozar Lisičić, pekar iz Kolašina, star 29 godina. Povrede: udari nožem po licu i nogama. Veliki udar nožem u lijevom vratnom regionu. Mujo Grubač, mesar iz Kolašina, star 24 godine. Povrede: udar tupim predmetom u predjelu lijeve sljepočnice. Udar nožem u desnom vratnom predjelu. Udar nožem u lijevom leđnom predjelu.Spasoje Bogdanović, mesar iz Kolašina, star 38 godina. Povrede: udar nožem u desnom grudnom predjelu. Dvije puščane rane na glavi i jedna na grudima. Jovan Ž. Vlahović, zemljoradnik iz Babljaka, star 70 godina. Povrede: udar nožem po lijevom grudnom predjelu, sa ulaznim ranama po leđima.Zorka Lašić iz Mojkovca, stara 20 godina. Povrede: dvije puščane rane u lijevom dijelu lica. Udari nožem po cijelom tijelu.- Mašan Bošković, piljar iz Kolašina, star 35 godina. Povrede: udar nožem po desnom vratnom pršljenu. Dvije puščane rane u lijevom grudnom predjelu. Udar nožem u desnom grudnom predjelu. Veliki rez nožem u predjelu trbuha. Trbuh izvađen. Radojica Lakićević, zemljoradnik iz Tare, sreza Kolašinskog, star 35 godina. Povrede: slomljena desna ruka i udari nožem po njoj. Udar tupim predmetom po lobanji. Udari nožem po zadnjem vratnom pršljenu. Puščane rane u desnom grudnom predjelu. Bosiljka Vešović, seljanka iz Planinice, stara 20 godina. Povrede: rane vatrenog oružja, ulazna ispod lijevog uva, izlazna ispod jabučice. Zorka M. Žugić, žena M. Žugića, iz Sinjajevine, stara oko 35 godina. Povrede: Rana od vatrenog oružja, ulazna na jabučicu, izlazna na  sredini vrata u oblasti kucavice. Mića Grubač, penzioner iz Kolašina, star 47 godina. Povrede: vatrena rana u oblasti gornjeg grudnog predjela. Lijevo oko izvađeno.Lazar Šćepanović, penzioner iz Kolašina, star 60 godina. Povrede: udar tupim predmetom u čelo. Lijevo oko izvađeno. Ruka slomljena tupim predmetom. Ispod lijevog ramena rana vatrenog oružja, a na vratu rana bajoneta.Sofija Bojović, seljanka iz Lipova, stara 24 godine. Povrede: cela lobanja razmrskana. U oblasti potiljka vide se rane od vatrenog oružja. Još jedna rana u sljepočnici.- Milić Redžić, zemljoradnik iz Rečina, star 53 godine. Povrede: Ruka polomljena u nadlaktnom dijelu. Desno uvo i desna jabučica rasječeni su oštrim oružjem. Gornja vilica i usna su razmrskani tvrdim predmetom sa slomom gornje vilice i svih zuba. Vatrena rana sa ulaznim otvorom ispod lijevog pazuha, a izlazna ispod desnog. Od stradalnika najviše povreda nađene su nad banskim činovnikom Majom Miloševićem, koje su mu zadali lokalni komunisti. Tijelo ovog 32-godišnjeg jedinca u tri doma je bilo prosto masakrirano, a u njegovoj likvidaciji nije ni korišćeno oružje. Pomenuta komisija je konstatovala da mu je jedno oko bilo izvađeno; vilice razbijene; zubi polomljeni; obadvije ruke i jedna noga polomljeni; rasiječen grudni koš i trbuh; izvađeno srce, džigerice i želudac. U grobu je bio nađen u zgrčenom stanju sa srcem stegnutim u desnu ruku. Navedeno je svjedočenje da su mu dželati poslije egzekucije stavili srce u desnoj ruci. Takođe je istaknuto da su većinu ubijenih komunistički egzekutori ili svlačili gole, ili ostavljali polugole, uzimajući od njih odjeću za sebe. Potom, je pomenuto da su nekima odsijecali prste, i to zato da bi lakše skidali zlatno prstenje. Pored toga nekima su lomili i vilice, a to su činili da bi od unesrećenih uzimali zlatne zube ili zlatne navlake i sl. grozote. Poslije ovog zločina, komunistički egzekutori su oblačili djelove odjeće unesrećenih i bestidno paradirali Kolašinom.

O zločinu u Kolašinu pisao je i Radovan Kalabić, istoričar.

–Na Badnji dan, 6. januara 1942, sledbenici Josipa Broza Tita u Crnoj Gori počinili su jedan od najmonstruoznijih zločina u Drugom ratu, koji je po svojim razmerama i načinu izvođenja poprimio sva obeležja kolektivnog, ritualnog i satanskog smaknuća. Partizani su na taj svečani dan, uoči najradosnijeg hrišćanskog praznika po pravoslavnom kalendaru, zverski ubili 373 potpuno nedužna civila u Kolašinu. Kao tipičan primer planiranog komunističkog zločina i ubijanja najviđenih i uglednih Srba u narodu može se uzeti primer streljanja Mihaila Mandića, crnogorskog barjaktara i nosioca mnogih ordena za hrabrost u Balkanskim i Prvom svetskom ratu, koji je pozvan na razgovor u partizansku komandu u Kolašinu, a potom ubijen sa tri sina: Radosavom, Mašanom i osamnaestogodišnjim Jovom. Oni su ubijeni na Badnji dan 1942.g. u lugu pored Tare, na mestu koje se zvalo “Pasje groblje”, jer je jedan Mihailov sin, Miljan, bio u četnicima. Masakr je izvršen maljevima i tupim predmetima. Neke od umorenih naknadno su kasapili, pošto bi opljačkali sve najvrednije stvari na njima do zlatnih krunica u vilicama. Žrtve su bile oba pola, svih uzrasta i zanimanja, a najviše ih je bilo iz redova uglednih domaćina, sudija, trgovaca i zanatlija. Nisu bila pošteđena ni deca, ni najstariji. Kako bi ih dodatno ponizili, njihovi dželati ostavili su ih sve nesahranjene i niko im nije smio prilaziti. U Lugu, na desnoj obali reke Tare, pored pobijenih podigli su i jedan drveni krst, na koji su razapeli ubijenog psa. Po tome je ovo valjda jedinstveno groblje u svetu dobilo ime „Pasje“. A upravo oni komunisti koji su napravili to „pasje groblje“ jesu monstrumi i životinje. Sve je bilo brižljivo isplanirano od strane komunista na visokom položaju, jer ovaj zločin je imao i za cilj da razbukta bratoubilački rat u srpskom narodu, u čemu su i uspeli, zapisao je Kalabić.

U dokumentima se može pronaći svjedočenje četničkog majora Joksimovića koji je nekoliko meseci kasnije opisao iskopavanje tijela.

–Pred tim jezivim prizorom nemo stojimo svi, naročito rodbina. Ona ne može da prepozna leševe svojih milih i dragih, jer su strašno unakaženi i bez pojedinih delova tela. Ruke i noge su im polomljene; zubi povađeni grubim kleštima još dok su bili živi; lobanje su im razmrskane drvenim maljevima, čije su udarce čuli stanovnici najbližih kuća one svete noći uoči Božića. Sve u svemu, pravi pakao na zemlji, u koji su doterani i u kome su stradali pravednici, Srbi pravoslavne vere i nacionalno opredeljeni. To su bili ljudi iz svih društvenih redova, od sudije do običnog radnika. Njihova je jedina ‘greška’ bila što nisu prihvatili bezbožnički komunizam, rekao je Joskimović.

O ovom zločinu i dalje se ćuti. Nema istraživanja, zvanične osude, dostojnog obilježavanja. Kako rekosmo na desnoj obali Tare je u naše vrijeme izgrađen sportski centar, a današnji komunisti vjerovatno smatraju da su se time „odužili“ svojim ideoološkim precima u  potiskivanju svijesti o krvavom Badnjem danu iz 1942. godine. Ipak, ni to ne može još dugo trajati, jer će neka buduća vlast morati i tome da povede računa, a to će biti i njena obaveza prema usvojenim evropskim rezolucijama o osudi komunističkih zločina, a ovaj u Kolašinu je među najstrašnijim u Crnoj Gori.

Nasuprot „Pasjem groblju“ ovdašnji režim nije zaboravio na Brezu, gdje je tokom 1942. godine, kada su ovim gradom upravljali četnici, strijeljano oko 80 pristalica partizana i komunističke ideologije. O četničkoj upravi u tom vremenu i posebno o njihovom zatvoru sredinom osamdesetih godina u Kolašinu je održan i naučni skup sa više desetina doktora istorije i ostalih naučnika. O tome je objavljen i zbornik od preko 800 strana. Nijesam sve pročitao, ali na stranicama onoga što jesam nema ni slova o zločinima komunista na obali Tare, koji je većinom bio i glavni razlog strijeljanja na Brezi. Sve to je prećutano, a naširoko se govori o zvjerstvima četničkog zatvora i nepravednim suđenjima. Interesantno je da autori sa tog skupa ističu nepravedna četnička suđenja, odnosno tvrde da je to bio prijeki sud (kakav bi drugi bio u sred rata?), a niko ni jednim zarezom da se upita ko je sudio i presudio nevinim stanovnicama na obali Tare, odnosno „Pasjem groblju“? Tu nije bilo ni suda ni sudija, već samo maljevi i metak u čelo, ali to niko u pomenutom zborniku ne pominje.

Osuda komunističkih zločina u Crnoj Gori nameće se kao nasušna potreba i to ne samo zbog mrtvih, nego i živih. Pravo je čudo kako se danas možemo pogledati u oči, a da nijesmo  rekli šta smo radili jedni drugima i da to više ne smije da se ponovi. Istina o „Pasjem groblju“ jedan je od puteva da dopremo do sebe samih i da oprostimo braći i pomolimo se za naše, ali i njihovo spasenje.

Pored “Pasjeg groblja”, komunisti su ostavili traga i u brojnom jamama, u koje su poput Hrvata bacali svoje žtrve. Partizanske jame u Crnoj Gori su jama u selu Griže kod Berana, Šahotička jama u Cerovu kod Bijelog Polja, Šavnička jama, jama na Radovču, jama kod Rijeke Crnojevića i Kotorska jama kod Nikšića kod Vidrovana u Gornjem polju. O svemu tome i danas, sedam decenija nakon završetka građanskog rata u Crnoj Gori, niko ni slova da napiše, a kamoli da istraži i prebroji nevine žrtve. Da li je, pobogu, građanski rat završen ili još uvijek traje?

(Izvor: Srpska 24)