Podsjetnik za Srebrenicu

Podsjeća: Jovan Lakićević

U danima kad srpska diplomatija u Njujorku pokušava da tvorce Rezolucije o Srebrenici ( a više ih je!) odvrati od namjere da se o njoj uopšte raspravlja na Generalnoj Skupštini UN podsjećamo na činjenice koje smo, povodom Srebrenice ranije  objavili na ovom Portalu.

Jedan od prvih tekstova  je bio „Najveća podvala Srbima u 20 vijeku“. A poslednji, „Srebrenica kao projekat Engleza!“

Za ovu priliku izdvojio bih nekoliko nesumnjivih  fakata koji se  u „javnoj raspravi“ gotovo i ne spominju.

Niko se od naših političara, ni od mojih kolega „aanalitičara“ nije sjetio izjave najvišeg predstavnika Ujedinjenih nacija u Sarajevu tijeh dana.

Filip Korvin, Amerikanac, inače, tvrdio je i tada, nakon oslobađana Srebrenice,  pa sve do svoje smrti, 2010. godine sledeće: „U SREBRENICI JE UBIJENO  OKO 700 MUSLIMANSKIH VOJNIH ZAROBLJENIKA  A  DA JE RAZLIKA IZMEĐU TOG BROJA I 8.0000, KOJA SE STALNO PROPAGIRA -POLITIČKA. SREBRENICA JE OČIGLEDNO ISPOLITIZOVANA  DA BI SE SRPSKI NAROD NEOSNOVANO  OPTUŽIO I TRAJNO ZAVADIO SA SVOJIM SUSJEDIMA“!

Toliko o „velikom i strašnom zločinu“!

U silnim zakasnelim izjavama i govorima ovih dana, niko se nije sjetio činjenice da u Dejtonu, nekoliko mjeseci kasnije, kada je rešavana sudbina BiH,  nije bilo pomena o  „veliki zločin“, a kamo li „genocid“ u Srebrenici!

Strijeljane muslimanskih zarobljenika je, navodno, vršeno na pet lokacija. Samo na jednoj je utvrđeno ko su bili izvođači.  Riječ je o pukovniku LJ. Beari, nesumnjivo agentu Emajlsiksa, koji je po subordinaciji angažovao  V. Popovića, potpukovnika, oficira za bezbjednost Drinskog korpusa (umro u Hagu) i  M. Nikolića,  rezervnog kapetana i bezbjednjaka Bratunačke brigade, da zajedno sa plaćenicima IZ Desetog  diverzantskog odreda,   (bilo ih je osam, od kojih je samo jedan bio Srbin) izvrše strijeljanje grupe zarobljenika!

Niko se iz vrha Republike Srpske, za bezmalo 30 godina, nije potrudio da se osvijetli izdajnička i zločinačka uloga Ljubiše Beare u ovom  „poduhvatu“, po nalogu  njegove filijale

MI 6!

A riječ je o osobi koja je prethodno bila komandant zloglasne Lore i  šef Brozovih Briona, kada je, vjerovatno, vrbovan od Emajlsiksa.

Kada je početkom rata, na svoju ruku, pobio više dobrovoljaca, „četnika“ na Debelom brijegu, zaglavio je u vojnom zatvoru!

Da bi ironija bila potpuna, oslobodio ga je, kao svog klasića,  general Mladić i postavio ga za glavnog oficira bezbjednosti, u Komandi, u Han Pijesku!

Zanimljivo je da se Beara obreo na području Srebrenice, odmah nakon njenog oslobađanja, na svoju ruku, naravno,  dok je general Mladić bio u Beogradu!

Njegova desna ruka u strijeljanju bio je već spomenuti rez. Kapetan, bezbjednjak Bratunačke brigade, Momir Nikolić, koji će se kasnije (naravno po prethodnom dogovoru, da bi spasio svoju bezvrijednu guzicu, biti svjedok optužbe protiv generala Mladića. I to vrijedi pomenuti.

Kada je, nakon zauzimanja Srebrenice, neko od oficira navodno  pitao Mladića šta da se radi sa muslimanskim zarobljenicima, , on je po svjedočenju  spomenute osobe, koja tada nije mogla prići ni na puškomet generalu, pokazao šakom ispod grla!!  ( Kakav sud, takvi i svjedoci!)

Nije nezanimljivo da se kaže da je za „genocid“, svojevremeno, bio , od svog vojnog i političkog rukovodstva,  osuđen komandant Drinskog korpusa, general Krstić, ali je i on  u drugostepenom postupku, kod ovog NATO Haškog suda,  bio oslobođen i u drugom postupku osuđen  osuđen za   „pomaganje, odnosno nesprečavanje genocida“!

Niko, ni od srpskog rukovodstva, ni od srpskih generala, dakle, nije mogao biti, niti je osuđen za genocid! Osuđeni su, pazite ovo, ili za pomaganje, ili  za nesprečavanje genocida!

Ono što sam u više svojih tekstova na ovom Portalu pomenuo, do danas – nema odgovora: ko su bili „izvođači radova na četiri preostale lokacije, gdje je bilo strijeljanja zarobljenika.

Ni poslije tri decenije – nema ih!

Pošto odavno znam da je Srebrenica, od početka do kraja, projekat naših „osvjedočenih prijatelja“, Engleza, pokušao sam u mojim  tekstovima na ovom Portalu, da izvedem logičke zaključke, oslanjaju se na oficijelne zapise Holandskog bataljona, zaduženog za „bezbjednost Srebrenuice“, a koji glase:

„u vrijeme zauzimanja Srebrenice, u julu 95. godine,  na ovom terenu se pojavio bataljon SASovaca.  Oni su, rano ujutro, odlazili na teren, a uveče su se vraćali, čisteći odjeću, ali i oružje“!

To ni u jednom času neće biti signal vlastima Srpske da se potrude da se sazna, šta su SASovci tada radili na području Srebrenice i okoline:

Ja znam i rekao sam u više tekstova na Inforsu, ali to uopšte nije došlo do onih kojima je bilo namijenjeno, do vlasti u Beogradu i Banjaluci.

S toga, mislim, da i u ovom času radim uzaludan posao. Ali činim ono što bi  svaki Srbin, po svojoj savjesti i osjećanju odgovornosti, trebalo da čini!

I molim naše neumne političare: Prestanite, kumim vas Bogom, da trubecate o „velikom srpskom zločinu“ u Srebrenici, prije nego što se utvrdi – čiji je to zločin!

Ja znam, a i vi bistde, gospodo, s malo napora mogli da saznate. I da nas, konačno, oslobodite  aktuelne, namaknute bijede o počinjenom „velikom zločinu“!