Podsjetnik

Piše: O. Miajlo Backović 

Da se podsjetimo malo naših litija. Šta su i zbog čega one bile veličanstvene ,molitvene, mirne i pobjedonosne…?
Duhovni ali i društveno-politički fenomen koji će se pamtiti i proučavati!
Odgovor je svima očigledan i jasan. Zato što smo bili jedno i zajedno!
Među nama tih dana u molitvenom hodu bilo je i onih koji politički pa i nacionalno nisu mislili slično kao i mi,bilo je i naše braće drugih religija,ali svima nam je molitva bila ista i cilj.
Svaki korak u Litiji bio je pokret molitve na brojanici,zato su okađene ulice naših gradova postale Crkva!
Nisu naše litije bile protiv bilo koga već za sve one vrijednosti koje nadilaze podjele među nama.
Jesmo li ostvarili taj cilj, jesmo li pobjedili istinski sebe i bili iskreni..?
Očigledno da nismo niti ćemo ovako jer više nismo Litija!
Znam da je velika većina istinski osjetila dodir Božijeg prisustva među nama tih dana.
Mi, svi zajedno, svojim postupcima kao da želimo da napravimo otklon od svega što su litije postigle, ponašamo se kao gladna zvijer koja se grabi za parče mesa. Ogladnjele oči i nezasiti politički apetiti sada su poprimile svoj pravi oblik i ćud gladne hijene.
Stari, novi, budući, naši, njihovi… svi zajedno!
Nije sloboda plijen oko kojeg se jagmi i svađa, niti je pravda nešto što se na taj način zadobija!
Postali smo antipod, sušta suprotnost svemu što su bile litije! Brzo smo počeli da se prebrojavamo i pravimo razlike protiv kojih smo se borili.

Iako svjestan geopolitičkih vjetrova koji ovuda vjekovima duvaju i lome se preko našeg napaćenog naroda, i zato što znam da smo mali i nebitni Istoku i Zapadu u njihovoj podjeli svijeta, i što vidim da smo dio globalnog projekta na čije tokove ovako razjedinjeni i podjeljeni ne možemo uticati,u jedno sam siguran a to je da samo ako budemo svoji i mislili o nama i ovom parčetu podnebesja koje danas zovemo Crna Gora, svjesni svega ovoga, možemo mijenjati tok stvari i pomoći sebi i drugima!

U litijama nismo dali da se nose bilo čije zastave ma koliko ih voljeli, osim naših, nismo palili baklje već svijeće i nismo nosili partijske knjižice već ikone!
Takozvani Zapad je dao “Amin” odnarođenom režimu da udari na Crkvu, ali kada su vidjeli stotine hiljada odlučnih, složnih ljudi u litijama, promjenili su mišljenje ili su promjenili taktiku, u svakom slučaju čuli su nas!
Nije nas skoro nikad, pa ni tad krasila politička mudrost, već srce i veličanstveni geni naših divnih predaka.
Molim vas braćo, vratimo se mislima bar za tren u litije, sjetimo se onih divnih nasmijanih lica koja su hodila uz nas i ko su bili ti ljudi. Neka naša srca ogrije taj osjećaj i onda ćemo opet biti jedno i zajedno!
Jesmo li odbacivali bilo koga ko je iskreno bio sa nama tih dana?
Radovali smo se svakom novom licu na kojem nije bilo straha! Ni sada ne odbacujte već prigrlite sve, i one koji tada nisu bili sa nama jer smo svi mi ustvari Crna Gora koju čine ljudi pa onda teritorije i istorija..
Osuđujući jedni druge, prekorom gledajući među sobom, svrstavajući se na razne strane, neke iz prošlosti i neke nove, tražeći stare o nove neprijatelje, samo tonemo u dublji ambis bezumlja i besmisla koji tako stvaramo.

Neka litija ne bude samo politički pamflet i izgovor, već podsjetnik i opomena svim koji su od tog principa odstupili.
Litija nije nosila mržnju već ljubav kroz koju smo prihvatali različitosti među nama, i to opredjeljenje koje je u suštini duboko istinski pravoslavno nam je donijelo pobjedu!

Neka nova Vlada bude litija pomirenja svih a popis izraz litijske slobode da budemo ono što jesmo i da se pišemo imenom svojih predaka.