Pogibija pukovnika Baja Stanišića
Čtec i himnograf Blažo LJ. Danilović
U Viniće mjesto glasovito
I junačko pleme ponosito
Srpkinja je porodila majka
Zor deliju glasitog junaka
Čuvenoga ravnogorskog zmaja
Pukovnika Stanišića Baja
Rodio se u teška vremena
Od čuvene kuće i plemena
Koja nikad na polju bojnome
Nije bila poraz rodu svome
Raste momak zgodan kao vila
Takvoga je brđanka rodila
Sjetio se Bajo u svanuće
Majka mu je od junačke kuće
Divna kao nagorkinja vila
Nikčevića iz Stubice bila
Đe je nekad Ruža Batrićeva
Nagorkinja sa kršnoga Čeva
Samarila pašu od Pljevalja
Koji nikad ništa nije valja
Čestita ga podizala majka
Na primjeru ljudi i junaka
I vojvode Miljana Marka
Pa uz Gorskog vijenca stihove
Slušao je gusle javorove
A djetinjstvo protiče njegovo
Uz krst časni i Sveto Kosovo
Nije Bajo ko što drugi bješe
Kažu glave nije bilo ljepše
U cijelom brđanskom plemenu
No se rodi u teškom vremenu
Ali kad je porasto i stasa
Divno momče junačkoga glasa
Pošteno je i časno živio
Nikad nije nikome skrivio
Al ni jedno vrijeme nije lako
Pa se desi zlo i naopako
Viđe vitez sa svih strana muka
Pa ne želi pretke da obruka
Pa on prvi stade u redove
I povede sinovce njegove
Da na oltar otadžbine straže
Pod komandom đenerala Draže
U te dane i u zla vremena
Ova mudra glava i učena
Stade odmah u redovne bojne
Uz četničke straže mnogobrojne
Ali nije htio da ubija
Svoju braću i masu komšija
Nego ih je junački branio
I sto puta hljebom nahranio
Neda Bajo da se braća biju
A sve gleda grdnu pogibiju
Na Neretvi kad je bitka bila
Sa svih strana vojska navalila
A on neda da nevini ginu
Brani kralja krst i otadžbinu
I svima je prolaz otvorio
Nije tada sanja ni slutio
Da će oni glave da mu dođu
I d aputen naopakim pođu
Na njegova pleća u vrijeme
Veliko su nametnuli breme
Ne zna soko šta sad da čini
Vjeran kralju vjeran otadžbini
Pa u dane kada muka dođe
Put Ostroga manastira pođe
Na molitvu i da se pričesti
Poštujući Božje zapovijesti
Ali one koje je čuvao
Kad je vjetar prokleti duvao
Nijesu mu odali priznanje
No spremaju jade i poklanje
Saznali su dželati crveni
Da u tvrdoj ostroškoj stijeni
Nalazi se ravnorogska straža
Đenerala Đukanović Blaža
S braćom svojom i sa saborcima
Ćetrdeset i više ih ima
Prepali se crveni banditi
Jer ne znaju kako osvojiti
Svetu lavru sveca ostroškoga
Pa topovi put svetog Ostroga
I džebanu sa svih strana vuku
Oće sveti manastir da tuku
Ali ne zna pomamljena banda
Da njim Sveti Vasilije vlada
Pa krenuše iz grada Nikšića
Podgorice pa do Bogetića
Gleda Bajo prijeti se mora
Vidi bandu crvenog terora
Kako teške mitraljeze nose
Kroz Poviju i klance i kose
A on srca Obilića ima
Pa to nije prepanulo Baja
Kada paljbu osuše dželati
Stade vitez iz glasa klicati
Kukavice nikakvoga soja
Evo vama rusa glava moja
Ali ćivot pipnut neće
Dokle gori i jedne svijeće
Pucnji puču tresu se nebesa
A svetac se u ćivotu stresa
Pa se moli Bogu sa visine
Da umudri lude glave njine
No nesoji na pravdi od Boga
Na prevaru rad sramnoga svoga
Djela što su smilili ranije
Jer im ništa sveto nije
Po nalogu nesretne partije
I zlikovca Jovanović Blaža
Koji nema časti i obraza
Domašiše i tu prevariše
I staroga đenerala Blaža
Te njegova predade se straža
Ali Bajo neće da se preda
Jer mu obraz i junaštvo neda
A banda je manastiru Bliže
Dim se crni od baruta diže
Pomisliše ti nesretnikovići
Da će bliže manastiru prići
Pozivaju na predaju vuka
Ali ko će uhvatiti zmaja
Na njihovu nesreću i bruku
Džaba crkvu i manastir tuku
A uz Baja još su tri sinovca
Koji su ga voljeli ko oca
Pa i ako je on molio
Nijedan se sakrit nije htio
Te junake Stanišića soja
Ni Milinka, ni Bora ni Voja
Striko moga ubijedit nije
Da se spasu grde pogobije
Plotun puca čuju se rafali
Plamen nebo nad Ostrogom pali
Samo gori u crkvi cvijeća
A stari se arhimandrit sjeća
Kako Bajo sa prozora viče
Pucaj bolje jadni nesretniče
Da si bio vojnik kraljevine
Ne bi moga prodavat novine
Vidim sila vaša je velika
Da imate srce od čelika
Živ u ruke vama neću pasti
Kukavice što nemate časti
Pa se sjeti prethodnijeh dana
Da Đurišić pavle iz Berana
Poslao je svoju vojnu svitu
Sve biranu četničku elitu
Da im tamo udar sa boka
Kad se bitka vodila žestoka
Ali Bajo tako nije htio
Pa je novo pismo opravio
Sa naredbom da se vojska vraće
Jer žalio je da krv svoje braće
Komšija i rođaka proliva
Kažu ljudi istina je živa
Te se vojska put Berana vrnu
A on svoju pogibiju crnu
U ostroške dočeka stijene
Od nesrećne braće razbraćene
Kad se Bajo na prozor pomoli
Zapucaše crveni đavoli
Krv se vrela niz lice mu lije
A on zbori Sveti Vasilije
Oprosti mi i moli se Bogu
Dako dade jedinstvo i slogu
A da moja duša tebe gleda
Skameni se kao santa leda
Na zemlju se sruči i preminu
A sinovcu iz svu muku njinu
Kad viđoše da im strica nema
Svaki sebi pogibiju sprema
Krv junačka oboji keliju
A kroz ovu crnu tragediju
Kad dođoše pred crkvom dželati
Prolazahu i sati i sati
Kad kelije otvoriše vrata
Tri su mrtva ugledali brata
I njihova strica komandanta
Pa odoše iz sveta Ostroga
A u ćivot sveca ostroškoga
Niko od njih nije zaviriva
No ih muka popanula živa
Kažu ljudi posle boja toga
Da je kletva od Gospoda Boga
Stiga onog što puca u Baja
Pa je cio narod toga kraja
Pokazivo prstom na bogalja
Koji ništa nije ni valja
I ostao ruglo u narodu
A Bajo je za svetu slobodu
Časno život svoj junački dao
I ostrošku lavru sačuvao
Od zlobnika koji posle toga
Napustiše visove Ostroga
Pa i danas osta u narodu
Ko se bori za čast i za slobodu
Da mu ime umirati neće
Dok je krsta i dok je svijeće
Pa i Baja Vinićkoga lava
Siv sokole neka ti je slava.
(Autor je čtec drevnog hrama Svetih prvovrhovnih Apostola Petra i Pavla u Nikšiću, teolog Srpske pravoslavne crkve, himnograf i srpski narodni epski pjesnik)
