Pogubljeni čempresi: Svugdje simbol života, samo kod nas – smrti

Piše: Darko Papić

Uvijek sam volio Bar. Sigurno ne zbog raskošnih plaža niti noćnog provoda. Do nedavno, u Baru ničega od ovoga nije ni bilo. Volio sam ga isključivo zbog bliskih ljudi, i basketa iza škole „Blažo Orlandić“. I zbog sunca. Od onih sam koji se suncem „hrane“.

Još jedan razlog zbog kojih mi je i sam pomen ovog grada uvijek izmamljivao osmijeh je i ovaj čudesni dio teksta (slika ispod, hvala Vladanu J).

Bezbroj puta smijao sam se do suza, gledajući ovaj groteskni „spomenik istinske sinergije“ drevnog Bara i tadašnjih Crnogoracah…

Bilo nekad.

Teško će se iko normalan, bar u skorije vrijeme, nasmijati misleći na Bar. Čak ni onako gogoljevski, čuvenim „osmijehom kroz suze“… Jer, današnji „Crnogorci“ i „zaštitnici države“ pokušavaju da oslobode Bar ne od osvajača, već – od života. Od danas, Bar je suza, hrabra Ivana i njena nenadoknadiva žrtva. Bar je simbol stradanja, i iživljavanja moćnih milogoraca nad niščim. Simbol sve ubijene djece, rođene i nerođene. Jer, uništavaju nas, sistematski i podlo. Bez trunke kajanja.

A sve je počelo od čempresa, koje su u grčkoj, rimskoj i hrišćanskoj tradiciji slavili kao simbol obnove života, jer evocira besmrtnost. I na Istoku, takođe.

Voljela ih je i Ivana, i borila se da ih sačuva. Više od svega voljela je život koji je u njoj rastao. A oni koji vladaju ovom zemljom, uzeli su joj oboje.

Takvima smeta život, sve što raste i razvija se, a ne traži dozvolu da postoji. Smeta im svak ko ne puzi pred njima i njihovim lažnim bogovima, ko ne kleči pred zlatnim teletom. Ili kovertama.

Na žrtveni oltar tog božanstva odavno su prinijeli vlastitu ljudskost, i redom: državu, nauku, prosvetu, zdravstvo, pravdu. Porodične, prijateljske i kumovske veze. Našu i njihovu budućnost.

Zbog šake evra, i danas sva DPS pjestokupljevina nalazi riječi opravdanja za miliciju koja nasrće na trudnicu, i vlast koja ih je poslala da to urade.

Prepuni se mješina grijeha. Izađimo na proteste. Pokažimo da nijesmo kao oni!