Pohara bez kraja: Krađa kulturnog blaga iz Narodnog muzeja na Cetinju

U moru afera koje trenutno potresaju domaću javnost jedna je priča o pohari predmeta iz mnogobrojnih muzeja širom Crne Gore. Tim povodom, za sada, niko nije krivično odgovarao.

Zašto se očuvanje kulturne baštine ne izjednačava sa patriotizmom veliko je pitanje, ali je, nažalost, za sada, bez odgovora.

U decembru prošle godine radnik u Muzeju na Cetinju Aleksandar Berkuljan tamošnjem tužilaštvu predao je dokaze o nestanku više od 8997 predmeta i istorijskih dokumenata iz fonda Narodnog muzeja.

On je tada naveo da se prijava ne zasniva na dokumentaciji Uprave za zaštitu kulturnih dobara, niti ima veze sa manjkom koji je uočen tokom  revalorizacije.

„U pitanju je potpuno nova informacija, koja se odnosi na fondove do današnjeg dana, a ne na stanje iz 1964. godine, kojim se bavila Uprava za kulturna dobra“, kazao je tada Berkuljan.

On je tužilaštvu objasnio da se prijava odnosi na više od 810 jedinica numizmatike iz „Numizmatičke zbirke“ bivšeg Državnog muzeja.

Po podacima Uprave za kulturna dobra iz 2013. godine u cetinjskim muzejima nedostaje oko 2900 muzejskih eksponata, zasad neutvrđene materijalne vrijednosti.

Do „svježijih“ podataka nismo došli jer su iz uprave Narodnog muzeja, na čijem je čelu od nedavno Anastasija Miranović, odgovori izostali.

Šta se sa kulturnim blagom događalo u vrijeme nekadašnjeg gradonačenika Prijestonice i jednog od članova komisije koja se bavila nestajanjem vrijednih muzejskih eksponata sa Cetinja odgovore smo dobili iz „prve ruke“ odnosno od Jovana Markuša. On još 1987. godine pokrenuo pitanje, pohare Dvora Kralja Nikole.

–Direktor muzeja na Cetinju tada je bio dr Jakov Mrvaljević. Iako je komisija čiji sam bio član korektno odradila svoj posao, na osnovu dokumentacije kojom smo tada raspolagali, rezultat našeg nalaza koji je usvojila i Skupština Crne Gore bio je ,,tresla se gora rodio se miš“, kazao je Markuš za IN4S i dodao da niko od onih koji su tada bili odgovorni nije tražio da im se vrate otuđeni muzejski eksponati.

Prema njegovim riječima, očigledno je da vlast u Crnoj Gori ne želi da utvrdi stvarno stanje, jer da želi ne bi sastav internih i državnih komisija.

„Sada je na čelu državne komisije čovjek iz Hrvatske, kao da ovdje ne postoje savjesni stručnjaci koji bi odradili posao. U komisiji se nalaze i „neki“ kod kojih postoji sukob interesa. Čini mi se da se samo formalno ali ne suštinski želi odraditi posao kako bi se što prije zatvorila tema“, kategoričan je Markuš.

Na pitanje kako tumači činjenicu da su direktori Narodnog muzeja, u Savjetima i raznim odborima koje je Ministrastvo kulture oformilo da bi se bavili očuvanjem kulturne baštine, bili ljudi koji su bili na braniku crnogorske nezavisnosti, Markuš kaže da se jedan broj članova umjesto da se bave čuvanjem i zaštitom onoga što im je društvo povjerilo bavilo falsifikovanjem istorije Crne Gore.

„Prije svega mislim na istoričare Živka Andrijaševića i Đorđija Borozana, publicistu Marka Špadijera, književnika Nika Martinovića… Da je tako dovoljno govori činjenica da su oni iz Statuta ,, gumicom izbrisali” Nemanjiće to jest dva vijeka istorije Zete“, objašnjava Markuš.

Prije mjesec dana objavljena je informacija da je Osnovni sud na Cetinju odbacio kao neosnovan zahtjev Tužilaštva da se pretresu stanovi bivših direktora Pavla Pejovića i Petra Ćukovića na šta Markuš kaže da ga to ne iznenađuje. Prema njegovim riječima, službeni zahtjev tužilaštva je razumljiv, ali sa druge strane naivno je vjerovati da bi bilo koji od njih držao kući neki od otuđenih eksponata.

„Ovdje se radi o ljudima sa različitim sklonostima. Mislim da je Petar Ćuković čovjek koji je okrenut umjetnosti i nesklon malverzacijama, za razliku od Pavla Pejovića o čijim nepočinstvima govore i nesporna dokumenta u vrijeme direktorovanja u NMCG“, istakao je Markuš ujedno podsjećajući na problem otkupa predmeta od strane muzeja.

„Znam da postoje dokumenta o tome kako i na koji način je direktor NMCG vajar Pavle Pejović otkupljivao predmete za muzej, od sebe, od sina, arheološke eksponate od Steva Vučinića“, pojasnio je Markuš.

Na pitanje da prokomentariše činjenicu da ne postoji evidencija i katalogizacija umjetničkih djela u muzejima, Markuš kaže da vjerovatno zato nova direktorka izjavljuje da je stanje u toj ustanovi katastrofalno.

“Pa za svaku prodavnicu se vrši primopredaja i popis a ne za državnu ustanovu tog značaja. Takav rad ili nerad je rezultat današnjeg stanja“, rekao je Markuš.

Na kraju izlaganja po ovom pitanju viđenje ove situacije sveo je na poruku iz narodne izreke koja kaže „vrana vrani oči ne vadi”.

Pročitajte još:

Selaković SA MILOŠEVIĆEM LICE U LICE: Srbima nesloga najveći neprijatelj (VIDEO)